‘Nešto je u moru‘: Što su ralje spram homofobije?

Što je ljeto bez filma o morskim psima? Ništa, naravno. Ljeto je tek počelo, a već smo dobili dva "shark" horora koji pokušavaju izazvati efekt ako ne "Ralja", onda barem "Jaws 2" ili "Dubokog modrog mora" i "Opasnosti iz dubina". Nakon što je "Pod Parizom" doplivao na Netflix, u kinima je zaplivao film "Nešto je u moru" ("Something In The Water").

Pohvalno je da distributer nije "water" preveo kao "voda". U protivnom bilo bi talasanja na temu "nije voda nego more". No, možda bi to išlo u prilog filmu "Nešto je u moru" da mu napravi veću reklamu. Jer, "Something In The Water" nije pamtljiv da bi se izdvojio u jatu filmova o morskim psima koji okupiraju kina i streaminge posljednjih ljeta u nikad većem broju.

"Nešto je u moru" nema nekog divovskog ili mutiranog morskog psa da bude luda horor-akcija, ali nije ni ekstra napet kao triler. Ustvari, film je dobio načelno zgodan "elevator pitch" iz usta jedne od glavnih glumica Lauren Lyle (lik Lizzie) koja je "Something In The Water" opisala kao spoj "Ralja" i "Djeveruša", što zvuči intrigantno. Pa ipak, za to ima samo djelomično pokriće.

Nekoliko prijateljica doista se okuplja na egzotičnom destinacijskom vjenčanju jedne od njih. Međutim, film nije komedija kao "Bridesmaids" da bi se vjenčao s hororom na svjež način. Naprotiv, "Nešto je u moru" započinje kao angažirana drama scenom napada na "kopnu", i to iz homofobičnih pobuda.

Meg i njezina djevojka Kayla (Hiftu Quasem, Natalie Mitson) napadnute su držeći se za ruke kao par. Prvospomenuta je gadno ozlijeđena od cipelarenja i traumatizirana zbog napada, ali i prekida veze s Kaylom, s kojom će se nanovo vidjeti godinu dana poslije kad ih Lizzie pozove na vjenčanje na Karibe, kao i Cam i Ruth (Nicole Rieko Setsuko, Ellouise Shakespeare-Hart).

Dakle, redateljica Hayley Easton Street kao da se pita što su ralje spram homofobije, odnosno povlači znak jednakosti između preživljavanja na kopnu i na moru, gdje se uvijek može naletjeti na nekog tko je neprijateljski nastrojen. Kad prijateljice unajme čamac za izlet na pusti otok i jednu od njih u relativnom plićaku ugrize morski pas, situacija će za Meg biti PTSP-ovski katarzična, kao što je to bila i u relativno slično postavljenom (i boljem) "Grebenu 2".

Iako cure najavljuju "vjenčanje, party, odmor" i avanturu bez "psihologiziranja", psihologiziranja će biti s obzirom na danu i pomalo isforsiranu situaciju pomirbe dviju cura. Nije to problem da su likovi psihološki bolje profilirani i da se film ne dodiruje općih mjesta po tom pitanju i općenito, vrveći od klišeja i loših odluka (čamac udara u koraljni greben i počne tonuti bogu iza oceanskih nogu, jedna cura ne zna plivati...).

Zbog svega toga pate scene s morskim psom čija peraja propara površinu mora tek oko 20. minute filma od nepunih sat i pol. Redateljica ne uspijeva uspostaviti trilerski momentum, tj. kad se čini da je to napravila, film počne tonuti pod pritiskom psihologizacije nauštrb tenzije, koja je tu i tamo solidno ugođena kadriranjem s kamerom postavljenom tik ispod/iznad površine mora. Povremeni dronovski rakursi iz ptičje perspektive i jedan nijemi vrisak ispod površine krvavog mora teško mogu popraviti dojam. "Something In The Water" baš i nema "ono nešto" kad je "shark movie" u pitanju.