Analitičar CIA-e Jack Ryan nije trebao posebno predstavljanje ili nekakav junački "entrance" u akcijskom trileru "Neposredna opasnost" ("Clear and Present Danger", 1994.) Phillipa Noycea. Gledatelji su već prilično dobro znali tko je on.
"Neposredna opasnost" bila je treći uzastopni film o Ryanu nakon kinohitova "Lov na Crveni Oktobar" i "Patriotske igre" iz 1990. i 1992., k tome drugi u kojem je heroja iz pera Toma Clancyja utjelovio Harrison Ford, preuzevši ulogu od Aleca Baldwina i načinivši je svojom, "fordovskom", poput Indiane Jonesa i Hana Sola.
Clancyjeva junaka glumili su potom Ben Affleck ("Cijena straha"), Chris Pine ("Poziv iz sjene") i John Krasinski (serija "Jack Ryan"), ali Ford je definitivni tumač lika koji posjeduje njegovu zrelost i osjećaj za herojstvo i pravičnost. S glumcem po mjeri lika i obratno, "Clear and Present Danger" predstavlja Ryanov vrhunac na velikom ili malom ekranu, a i najbolji je "ryanovski" uradak u nizu iza McTiernanova "The Hunt For Red October" (broncu odnosi "Patriot Games", također u režiji Noycea).
Jednako tako, "Neposredna opasnost" je i jedan od ključnih predstavnika podžanra "Ford u odijelu" ("Svjedok", "Ludilo", "Nedokazana krivnja", "Bjegunac", "Air Force One"). Svaki od ovih filmova pojedinačno je varirao žanr trilera, a to radi i "Clear and Present Danger" bivajući istovremeno akcijski, politički, zavjerenički, špijunski i techno "thriller".
Priča započinje nakon što Obalna straža SAD-a u karipskim vodama pronađe brod s ubijenim američkim poslovnim čovjekom i njegovom obitelji. Pokojnik je bio dobar prijatelj predsjednika Amerike (Donald Moffat; "Stvor"), ali i prao novac za kolumbijske kartele i bio povezan s "escobarovskim" narkomafijašem Ernestom Escobedom (Miguel Sandoval; "Jurski park") koji ima svoje savjetnike (Joaquim de Almeida) baš poput prvog čovjeka SAD-a.
Zato predsjednik, uz pomoć savjetnika za nacionalnu sigurnost Jamesa Cuttera (Harris Yulin; "Scarface") i zamjenika direktora CIA-e Roberta Rittera (Henry Czerny; "Mission: Impossible"), odobrava tajnu (para)vojnu akciju protiv kartela ne bi li izbrisao tragove. Akciju predvodi Clark (Willem Dafoe) s vojnicima opremljenim najmodernijom tehnologijom. Sve se to odvija Jacku iza leđa u trenutku kad on preuzima ulogu zamjenika bolesnog admirala Jamesa Greera (James Earl Jones; "Conan Barbarin").
"Želiš li znati nešto o politici u Washingtonu? Tri riječi: čuvaj leđa, Jack", upozorava ga admiral. Naravno, Jack nije "timski igrač", već "prokleti izviđač" koji ne gleda sve "crno i bijelo", nego "pravedno i krivično" te želi sačuvati ideale nacije od korumpiranih tipova poput Cuttera i Rittera jednom kad osujeti prljavu igru u hodnicima Bijele kuće kakva se vrti oko raspodjele moći i novca ("650 milijuna dolara i kusur").
Film neuvijeno prikazuje i osuđuje političke makinacije domaćih, unutarnjih neprijatelja, političara koji žele "ono što želi svaka administracija u prvom mandatu – drugi mandat" dok stoluju na visokim pozicijama i kroje vanjsku politiku s kolateralnim žrtvama, odlučujući o nečijem životu i smrti, od kolumbijskih narkomafijaša do američkih vojnika. Kvragu, Ryan ima konfrontaciju s predsjednikom i ne ostaje mu dužan tijekom verbalnog duela koji Noyce režira gotovo poput oružanog obračuna riječima.
Kao netko kome su trileri bili bliski ("Opasno more", "Sliver"), a ni akcija mu nije strana ("Slijepa srdžba"), Noyce je pogođen odabir za redatelja i žanrovsko-politički je povezao sedamdesete, osamdesete i devedesete dok se Ryan, poput Supermana, bori za "istinu, pravdu i američki način".
Noyce je s Ryanom i "Neposrednom opasnosti" okupirao vrijeme i prostor između Jamesa Bonda i Ethana Hunta, "Dozvole za ubojstvo" i "Zlatnog oka", odnosno "Nemoguće misije", ali i Hladnog rata i Rata protiv terora i modernog "hi-tech" ratovanja koje anticipira laserski navođenim bombama itd. Akcijsko-špijunsko-trilerski i politički blockbuster odraz je svega toga, čak i Vijetnama i post-vijetnamskih akcijskih filmova ("Rambo II", serijal "Nestali u akciji").
Junak se zapetljao u zbrku s kartelima i švercom droge poput Bonda u "Licence To Kill", a u jednoj sceni vodi napetu akcijsko-trilersku utrku s vremenom provaljujući u tuđi kompjuter dvije godine prije Hunta u "Mission: Impossible" (hoće li Ryan kopirati i isprintati kompromitirajuće dokumente prije nego što ih negativac izbriše?).
Jasno, akcija ne podrazumijeva samo tipkanje po tastaturi, već se odvija i na egzotičnoj džunglovitoj lokaciji i u finalu uključuje izvlačenje američkih vojnika-zarobljenika s Ryanom kao nešto uglađenijom verzijom Ramba i Chucka Norrisa (može se reći da je ovo Fordova "Kolumbijska veza").
Ipak, "Clear and Present Danger" doseže klimaks na polovici s vrsnom scenom zasjede u aleji koja pršti od akcijskog spektakla i pulsira prepoznatljivom glazbom Jamesa Hornera ("48 sati", "Komandos", "Crveno usijanje"). Napad na konvoj terenaca koji su otporni na metke, ali ne i bazuke cementira mjesto "Neposredne opasnosti" u analima akcijskih trilera devedesetih.