Tko kaže da su Oscari predvidljivi, ne gleda dodjelu. Gotovo svake godine bude neko veće iznenađenje u oskarovskoj noći, naročito posljednjih nekoliko sezona. Sjetimo se pobjede filmova “Moonlight”, “Zelena knjiga” i “Parazit”, trijumfa Olivije Colman i Anthonyja Hopkinsa...
Nekakav obrazac još uvijek postoji (prethodne nagrade kao smjernice, od Zlatnih globusa do BAFTA-e), ali dobitnike zlatnih kipića baš i nije lako predvidjeti, no predviđanja su dio novovjeke tradicije, jednako kao i nostalgičarsko prigovaranje da Oscari “nisu što su nekoć bili”.
Jednim dijelom i nisu, u smislu da se za njih više nadmeću niskobudžetna i umjetničkija ostvarenja, a manje popularniji filmovi i blockbusteri, ali to ne mora biti negativno konotirano. Do prije nekoliko godina...