StoryEditor
Film & TVJUBILARNI STFF

Mogli smo ostati skromih dimenzija, ali dosegnuti svjetsku razinu prepoznatljivosti, rezimira Branko Karabatić pred početak 25. Split Film Festivala

Piše Marko Njegić
10. rujna 2020. - 20:20
Saša Burić/HANZA MEDIA

Proslava jubilarnog rođendana Split Film Festivala samo što nije počela. Najstariji međunarodni filmski festival u Hrvatskoj je s nama već punih 25 godina (slovima: dvadeset i pet!) ili četvrt stoljeća. Postignuće vrijedno svakog respekta za STFF i njegova direktora Branka Karabatića.

Jeste li mogli slutiti da će festival dogurati do 25. izdanja?
- Tko je o tome tad mislio, silni entuzijazam svih uključenih doprinio je da festival u nepune tri godine stekne zavidni rejting u Europi i svijetu. Prvi festivalski katalog je u knjižnici američke Akademije (Oscar), a brojni poznanici/ umjetnici, koji su tada posjetili London ili New York, bili su ugodno iznenađeni kad bi ih, kazavši da dolaze iz Splita, domaćini odmah pitali za festival.
Izgledalo je da festival čeka blistava budućnost.

Zaboravlja se da je MFNF (kratica prvotnog naziva Međunarodni festival novog filma; op.a.) bio i jest prva filmska/ medijska manifestacija. Na sastanku u jesen 1995., pok. Gorki Žuvela, videoumjetnik Ivo Deković i ja koncipirali smo festival kao festival filma, videa i novih medija. Nekoliko godina postojao je i žiri novih medija, a Split su pohađali vrhunski svjetski umjetnici, no to nikoga lokalno nije zanimalo, nitko nije ni mogao recenzirati radove, jedino je TV emisija "Transfer" predstavljala festivalski medijski dio kako treba, ali je ona, kao nekomercijalna, naravno ukinuta.

U 25 godina STFF-a pospremljeno je mnoštvo filmskih premijera, eksperimentalnih projekcija, dolazaka stranih gostiju, udaranja trendova, hvalevrijednih retrospektiva itd. Što biste izdvojili kao najveće postignuće?
- Nije lako izdvojiti. Kad se letimično pogleda arhiva, smrzneš se vidjevši koji su radovi prikazani, koji su svjetski umjetnici pohodili festival, nekako smo uvijek bili ispred vremena. Pada mi na pamet retrospektiva Nam June Paika, prva i zadnja postavljena u Hrvatskoj, za koju nitko ni Splitu niti Zagrebu nije pružio nikakvu potporu, da ona nije, zaslugom Branka Franceschija, "ustupljena" na mjesec dana i predstavljena u "Džamiji", čime smo izbjegli bankrot.

Spomenimo i prvo "drive-in kino" na ovim prostorima te brojne, neponovljive retrospektive, među brojnima istovremeno dvaju najznačajnijih europskih (svjetskih) redatelja, Bele Tarra i Larsa von Triera, što nitko nikad nije napravio. Mučila nas je dvojba je li to previše, pokazalo se da nije, jer su ljudi s projekcije filma jednog filmaša trčali na projekciju drugog. Zanimljivo je da je nakon tog svjetskog uspjeha festivalu sljedeće godine prepolovljena ionako skromna gradska potpora.

Postoji li žal za nečim što ste htjeli napraviti, ali niste uspjeli?
- Više osjećaj da je festival, uz neveliku pomoć i prihvaćanje domaće sredine, bez lažne skromnosti, mogao ostati skromih dimenzija, ali dosegnuti svjetsku razinu prepoznatljivosti. Imali smo tu sreću, ili nesreću, da se svih ovih godina nije pojavio producent ili organizator koji bi podigao festival na višu razinu prepoznatljivosti, a da ostane izvan komercijalnog populizma.

Što bi današnji Branko Karabatić savjetovao nekadašnjem, da se može vratiti kroz vrijeme kao u SF filmu?
- Ništa, ionako ne bi poslušao. 

A možda obratno? Što bi nekadašnji Branko Karabatić rekao današnjemu da vidi STFF zadnjih godina?
- Opet ništa, poznato je da kad osoba i razumije da je savjet ili prijedlog vrijedan, prihvatljiv i koristan, ipak ga mora odbiti, takva je ljudska priroda. 

Možete li povući paralelu između STTF-a nekad i sad? Koliko se toga promijenilo?
- Dosta, nekad je STFF bio prvi festival u zemlji, sad je spao u festivalsku "drugu ligu", forsira se populizam, film kao medij nije zanimljiv. Sjećam se da je davno, dok nije bilo Motovuna ni Zagreba, Jurica Pavičić komentirao da je Pulski populistički, a Splitski elitistički festival. Tako je i danas.

Ove godine se promijenilo štošta. Kako gledate na koronu u kontekstu filma, festivala i kina?
- Svi jednako misle: nije festival ako je "online", premda je većina glavnih to izvela vrhunski, svi bi željeli gledati filmove na velikom platnu, ali u ovoj situaciji nitko ne želi u kinodvorane, posebice ne s maskom.

Koliko filmašima danas znači festival uživo umjesto "online"?
- Iskustvo gledanja filma u kinodvorani i na malom ekranu su dvije potpuno različite stvari/ kategorije; stariji filmoljupci su svjesni toga, mlađa generacija, odrasla s pametnim telefonima, ne vidi razliku.

Kako je reagirao Carlos Reygadas kad ste ga obavijestili da je dobitnik posebne nagrade za izniman doprinos umjetnosti pokretnih slika?
- Vjerovali ili ne, bio je oduševljen. Poznato mu je koji su filmski velikani dobili spomenutu nagradu prije njega, htio je osobno preuzeti skulpturu "Rep", koju je dizajnirao Gorki, međutim, iz poznatih razloga to neće biti moguće, pa će, nadamo se, posjetiti festival sljedeće godine.

Kako vam je bilo organizirati festival u inat koroni?
- Osobno, vrlo lako. U uredu sam uglavnom bio sam, strah od korone, svi su radili od doma, komunikacija "online", s nadom da ćemo se vidjeti u rujnu, što se, nažalost, nije ostvarilo i većina gostiju ne može posjetiti Split. Korona nam je pokazala kakav bi promet trebao biti, ulice bi trebale biti prohodne, bez zagušenja itd.

Ipak, ponuda je uobičajeno potentna. Što najviše izdvajate?
- Kao uvijek, jedan od rijetkih, ili jedini nezavisni festival u zemlji, predstavlja ne samo filmove poznatih autora, nagrađivane na ovim ili onim festivalima, već promovira, daje šansu ne tako poznatim, ali vrlo zanimljivim filmašima. Tako će ove godine festival otvoriti film "Priče iz šume kestena" slovenskog mladog redatelja Gregora Božiča. Tu je i film "Mare", doći će producentica i glavna glumica Marija Škaričić, a glavna faca je Tsai Ming Liang, njegov najnoviji film smo uspjeli dobiti, a nije bilo lako, ne znam da je gdje prikazan nakon Berlinalea.

Središnji dio programa je u Ljetnom kinu "Bačvice", gdje STFF nije bio dugi niz godina...
- Prisilan je izbor, iz poznatih razloga, ali divota ako nas vrijeme posluži.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. siječanj 2021 15:30