StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Luka‘: Riba ribi ne grize rep

25. lipnja 2021. - 09:02

"Stvarno viruješ u morske nemani?" – "Luka" (2021.)

Kreativnost najkreativnijeg hollywoodskog animacijskog studija ponovno se propituje u vrijeme kad je njegov najnoviji crtić "Luka" ("Luca") zaplivao u distribuciju: "Zašto Pixar nije dobar kao što je bio?". Slična stvar se dogodila i u ožujku 2020. nakon što je u kina krenuo "Naprijed".

Je li Pixar počeo gubiti magični "touch", pitali su se neki u godini kad je studio slavio četvrt stoljeća od prvog dugometražnog računalno animiranog crtića "Priča o igračkama". Nijedan od ova dva animirana filma neće ući na listu "najboljeg od Pixara", ali propitivanje kreativnosti studija malčice je deplasirano i djeluje kao kukanje razmaženih kritičarskih snobova koji bi da je svaki njegov crtić za pet zvjezdica.

FILM: Luca; animirana avantura; SAD, 2021. REŽIJA: Enrico Casarosa GLASOVI: Bartol Rajčić, Marko Ožbolt DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

Netom prije "Onward" Pixar je dao prilično odlične animirane filmove "Coco i velika tajna" i "Priča o igračkama 4", s tim da su i "Izbavitelji 2" bili dostojni originala, ako već ne bolji. A između "Naprijed" i "Luke" krajem prošle godine se smjestila izvanredna "Duša", jedan od najboljih crtića ovog i bilo kojeg drugog studija, nasljednik Pixarova visokokonceptualnog remek-djela "Izvrnuto obrnuto".

Protekla dekada je iznjedrila par osrednjih Pixarovih animiranih filmova iz franšizne domene pred/nastavaka ("Auti 2", "Čudovišta sa sveučilišta"), no studio je i dalje snimao remek-djela na tragu prethodnog desetljeća kao što su bili "WALL-E", "Potraga za Nemom" ili "Nebesa".

"Toy Story 3" je ispao naj-crtić iz serijala "Priča o igračkama", "Inside Out" vjerojatno najbolji Pixar uopće, a i "Soul" je tu negdje, sva tri za vječni animirani "best of". Da je svaki od 14 Pixarovih animiranih filmova snimljenih od 2010. do danas kakvoćom više u rangu "Cars 2" i "Monsters University", mogla bi se dovoditi u pitanje njegova kreativnost, ali srećom nije.

Pixarovi crtići još su uvijek znatno iznad animiranog hollywoodskog prosjeka i neki drugi studio bi ubio za "Lucu" i postavio ga ne samo kao udarni film godine, već i dekade. Koliko je Pixar i dalje cijenjen u animacijskim krugovima, potvrđuje podatak da je "Luka" imao ekstatičnu premijeru na Annecy International Animation Film Festivalu, odakle je stigao u hrvatska i europska kina, lepršav i osvježavajuć poput hladnog pića ili sladoleda tijekom dugog toplog ljeta.

"Luca" je dugmetražni prvijenac "pixarovca" Enrica Casarose nakon što je ovaj animator surađivao na crtićima "Juhu-hu" i "Coco", a i režirao kratkiš-slatkiš "La Luna", u kinima svojedobno uparen s "Meridom hrabrom" i nominiran za Oscara.

Casarosa je i koautor priče s Jessejem Andrewsom (nezavisni biser "Ja, Earl i umiruća") koji je uobličio scenarij s Mikeom Jonesom ("Duša"). Priča je inspirirana Disneyjevom "Malom sirenom" i funkcionira kao inverzija tog animiranog klasika, pa i Pixarova "Finding Nemo".

Zaranjamo u more i upoznajemo morske nemani, izvor straha za ribare i stanovnike talijanskoga gradića, premda nisu tako strašne, a i bliskije su ljudima nego što se na prvi pogled čini. Morske nemani žive na dnu mora, uzgajaju ribe kao ovce (zgodna fora) i povlače se u pećine kad vide ljudske brodove na površini.

Jedan od njih je titularni lik Luka, sin prezaštitničkih roditelja kojega privlači izlazak na površinu i svako malo ode "gore". "Samo sam se pitao otkud brodovi dolaze", radoznalo će malac. "Znatiželjnu ribu ulove", poručuje mu majka. Međutim, Luka će izroniti na površinu i zakoračiti na obalu kad upozna približnog vršnjaka Alberta, a tad i definitivno otkriva da se suh/izvan vode može magično preobraziti u čovjeka, kao i ostatak njegove vrste.

To je spretno rješenje i scenaristi nisu kopirali pakt s morskom vješticom koja je, u zamjenu za njezin božanski glas, rep male sirene Ariel pretvorila u noge kako bi u potpunosti nalikovala (ljudskoj) djevojci i poljubila princa. Također, mudro je da su brzo napustili podvodni svijet i smjestili se najvećim dijelom na kopnu kako crtić ne bi bio kopija "Potrage za Nemom" i niza njegovih kopija ("Riba ribi grize rep", "Sammy na putu oko svijeta", "Čarobni prolaz"...).

Alberto već neko vrijeme živi kao čovjek na kopnu u polurazrušenom dvorcu na sigurnoj udaljenosti od gradića dok mu se otac nalazi na putu. S njim se Luka brzo sprijateljuje i povezuje ih potreba za slobodom simbolizirana u Vespi, "najboljoj stvari koju su ljudi ikad izmislili". "Sjedneš na nju i odveze te gdje želiš", govori Alberto.

Luku privlači ideja da njih dvojica sjednu na Vespu i proputuju svijet, daleko od njegovih roditelja koji mu brane slobodu i prijete da će njegovo bježanje na površinu sankcionirati tako da ode živjeti s "prozirnim" stricem u najveće dubine mora. "Nitko nam ne govori što da radimo, samo ti i ja, slobodni", sijevne rečenica i sumira Lukine osjećaje.

U potrazi za pravom Vespom, nakon par pokušaja sastavljanja skutera iz kućne radinosti, Luka i Alberto će doznati da obližnji gradić Portorosso organizira tradicionalni triatlon (plivanje, jedenje špageta, bicikliranje) i pobjednika nagrađuje novcem dovoljnim da kupe mali motorin iz njihovih snova.

Momčići će upoznati "čudakinju" Giuliu, marginalku poput njih, s kojom će se prijaviti za triatlon i upoznati njezina jednorukog tatu ribara i njihova nepovjerljivog mačka s brkovima identičnima gazdinim (novi izvor smijeha). Gradić je pitoreskan, suncem okupan, oslikan toplim bojama vječnog ljeta, kao s razglednice talijanske rivijere pedesetih godina prošlog stoljeća (pažljiviji gledatelji bi mogli opaziti plakate za "Praznik u Rimu").

Pa ipak, mračna strujanja mogu se detektirati ispod idilične površine grada. Prijetnje i opasnosti su opipljive s obzirom na to da se Luka i Alberto skrivaju među ljudima koji love morske nemani, što uozbiljuje komediju doslovnog "riba izvan vode" koncepta. "Svi misle da smo pravi ljudi", Alberto tješi Luku, ali gledatelj strepi hoće li se neki od njih dvojice smočiti i na dodir vode otkriti svoj pravi identitet pred ljudima, neprijateljski nastrojenim prema morskim nemanima.

Dovoljna je kap vode, mora, kiše da se njihova koža vrati u prvobitno stanje, a posebno je napeto triatlon finale, kad se nebo namršti i zaprijeti razotkriti Lukinu i Albertovu tajnu. Ispod "Lukine" površine stariji gledatelji mogu iščitati suptilan, ali hrabar podtekst za jedan animirani "mainstream" film koji poziva na toleranciju i prihvaćanje.

"Prima li tvoja škola sve vrste ljudi? Što ako su neki morske nemani", Alberto pita Giuliu, malčice ljubomoran na njezin odnos s Lukom koji bi za njega mogao biti više od prijatelja. Konačna potreba da prihvatiš sebe kakav jesi nakon skrivanja identiteta zbog straha od neprihvaćanja i netolerancije može se sagledati kao metafora za "izlazak iz ormara".

To posebno dolazi do izražaja kad i dvije starije žene otkriju da su morske nemani, cijeli život skrivane među ljudima. "Luka" je, moguće, prvi Pixarov LGTB crtić na djelomičnoj valnoj duljini sa "Skrivenom ljubavi"/"Call Me By Your Name" u režiji Luce Guadagnina ("nomen est omen"), uključujući dirljivi završetak. Zovi me imenom Lucinim?

A nec!

Sinkronizacija je još jednom više nego solidna i s obzirom na gradić uz more ima i dosta dalmatinskog upliva. Ikavica se redovno čuje, a tu je i poštapalica "A nec!".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. srpanj 2021 22:23