Ansambl glumaca u "Kratkim rezovima" ("Short Cuts") impresivan je čak i za visoke standarde Roberta Altmana iz "Nashvillea" i "Igrača". Adaptirajući istoimenu kolekciju odabranih priča Raymonda Carvera, njih devet i jednu poemu, Altman je okupio glumački "creme de la creme" devedesetih.
Tim Robbins, Madeleine Stowe, Robert Downey Jr., Lili Taylor, Matthew Modine, Julianne Moore, Fred Ward, Anne Archer, Peter Gallagher, Frances McDormand, Chris Penn, Jennifer Jason Leigh, Bruce Davison, Andie MacDowell... Uz njih imamo i veterane Jacka Lemmona, Annie Ross i Lily Tomlin, kao i glazbenike poput Toma Waitsa, Lylea Lovetta i Hueyja Lewisa.
Sjajan kao redatelj glumaca, Altman je iz najvećeg dijela ekipe izvukao odlične izvedbe, osobito iz ondašnjih zvijezda u usponu poput Robbinsa, Leigh, Downeyja, McDormand i Moore. Svatko od njih je potom ostvario veće uloge, neki su i osvojili Oscare, ali scene u "Kratkim rezovima" ostaju jedan od vrhunaca njihove filmografije ili svakako najnezaboravnijih karijernih trenutaka, posebice u slučaju Leigh i Moore.
Tko može zaboraviti Leigh ("Krv i meso", "Autostoper", "Oglas donosi smrt") kao Louis Kaiser, suprugu i majku koja zarađuje na vrućoj liniji i nonšalantno izvodi prljavi seks preko telefona ispred muža i djece dok mijenja pelene najmlađem djetetu? Gledatelj ostaje paf gotovo jednako kao njezin suprug, čistač bazena Jerry (Penn), koji je frustriran što s njim ne razgovara na isti način kao s mušterijama.
A tek Moore kao umjetnica Marian Wyman? U jednoj sceni Marian se svađa s ljubomornim suprugom, liječnikom Ralphom (Modine), nalazeći se u centru kadra gola od struka naniže, što kao da je bilo glumičino zagrijavanje za "Kralja pornića" u režiji Paula Thomasa Andersona, najvećeg štovatelja Altmana.
"Short Cuts" je ostavio traga na Andersonovim ostvarenjima, od "Boogie Nights" do "Pijanih od ljubavi", s naglaskom na "Magnoliju", punokrvnu altmanovsku mozaičnu dramu u kojoj je učenik zamalo i nadmašio učitelja, onako kao Brian De Palma mentora Alfreda Hitchcocka u "Odjevenoj da ubije".
Osim slične narativne strukture, uzročno-posljedične povezanosti likova i angažmana Moore u "Kralju pornića" i "Magnoliji", Anderson je, primjerice, u "Punch-Drunk Love" ubacio kadar seks-operatorice s bebom. Utjecaj "Kratkih rezova" je općenito golem i Altman je ovdje definirao modernu "short cuts" dramu s preklapajućim kratkim pričama i likovima, povezanim nasumičnim događajima, koincidencijama ili koncima sudbine nevidljivim golom ljudskom oku, odnosno stvarima koje se "jednostavno dogode ljudima i uzrokuju preokret u njihovim životima".
Takav tip drama počeo se formirati ranih devedestih ("Grand Canyon") i kliziti iz omnibusa ("Noć na Zemlji") u igrane filmove, a Altman je bio na licu mjesta. Njegovom remek-djelu "duguje" i jedan "Pakeni šund" (samo što je Quentin Tarantino strukturu načinio nelinearnom), kao i "Dim" Waynea Wanga, trilogija Alejandra Gonzalesa Inarritua "Pasja ljubav" – "21 gram" – "Babel", pa i srpske i hrvatske drame poput "Bureta baruta", "Tu" i "Te divne splitske noći".
Svaki od ovih filmova ugledao se na Altmana koji je održao "masterclass" kako savršeno ispreplesti deset priča i dvadesetak likova iz Los Angelesa, ući u njihove živote i tu pronaći razne žanrove sa širokim spektrom emocija (sreća, tuga, ljubomora, strah...), od egzistencijalne drame do crne komedije i tragedije, čak i filma katastrofe.
"Short Cuts" starta kao blockbuster, raskošno snimljenim noćnim letom jata helikoptera, a tako i završava, scenom katarzičkog potresa, kao ekvivalentom atentata u završnici "Nashvillea". No, krenimo od početka. Leteći u formaciji na nebu iznad L.A., helikopteri se spremaju na oprašivanje insekata.
Ipak, Altman se ne zadržava puno na helikopterima i brzo prizemljuje kameru, više zainteresiran za život koji se odvija u kućanstvima ispod njih, od čega stvara altmanovski dramski kaleidoskop, mozaik poistovjetljivih likova i situacija, i to na prirodan način, bez manipulacije i romantiziranja.
Taj život se čini proživljenim i gledatelj je involviran u likove i želi vidjeti gdje će ih život odnijeti i ostaviti u filmu koji savršeno teče i tri sata prolete kao trideset minuta. Poistovjetljivosti s likovima kumuje i to da gledatelj u nekoj od priča može prepoznati fragmente vlastitog života ili možda života nekog prijatelja, susjeda, poznanika ili nekog koga viđa u prolazu, tko im uđe i izađe iz tog istog života.
Likovi u filmu sreću se usput, na ulici, u restoranu ili slastičarni, ni neznajući da su povezani slučajnostima sudbine ili će to biti. Povezanost je savršeno uokvirena scenom kad kamera zumira čašu mlijeka pokraj kreveta jednog od likova i pronađe mlijeko u TV reklami na televiziji drugog lika na suprotnoj strani grada.
Kad gledamo likove, vidimo koliko bi jednima bilo bolje s drugima samo da život nekako poveže njihove priče i da im priliku za zajedničku sreću. Vidimo i koliko manjak komunikacije/višak nesporazuma izazivaju probleme, bol i razočaranje na individualnoj i, posredno, kolektivnoj razini, dovodeći do raspada međuljudskih odnosa i polaganog kolapsa civilizacije, svega onoga što je postalo još izraženije u novom mileniju. Altman je imao viziju modernog svijeta. "Kratki rezovi" su dugoprugaški klasik.