50 centi. Otprilike toliko vrijedi direktno-na-video film "Groblje kostiju" ("Boneyard") u kojem poznate face kao što su Mel Gibson i 50 Cent imaju sporedne ili čak epizodne uloge, a pojavio se premijerno u "A1 Videoteci". "Groblje kostiju" najnoviji je u nizu "serial killer" trilera i imao je određeni potencijal sukladno polazišnoj točki filma u šokantnoj istinitoj priči.
Naime, u informacijama vezanim za "Boneyard" naglašeno je da se "temelji na ubojstvima 11 žena čiji su ostaci pronađeni 2009., zakopani u pustinji u West Mesi, u Albuquerqueu (Novi Meksiko)". Ističe se i kako je imenovano nekoliko osumnjičenih, premda na koncu nitko nije uhićen niti optužen. Konačno, isprva se vjerovalo i da su ubojstva djelo serijskog ubojice, ali sumnjalo se i na umiješanost lanca trgovine ljudima u seksualne svrhe.
Dakle, radi se o priči s neriješenim ubojstvima i neotkrivenim ubojicom, što u novije vrijeme služi kao često nadahnuće za "serial killer" trilere poput "Sjećanja na ubojstvo", "Zodijaka" i "Noći zločina". Ni u jednom od tih filmova, također inspiriranih stvarnim slučajevima, serijski ubojica nije uhvaćen niti je netko uhićen za zločin(e), što je jeziva spoznaja.
Zametak slične "serial killer" jeze nalazio se i u "Groblju kostiju", ali redatelj i koscenarist Asif Akbar nije ni izbliza kalibar Joon-ho Bonga, Davida Finchera i Dominika Molla. Možda bi priča bila barem malo drukčija da je Gibson, umjesto Briana Van Holta, odigrao glavnu ulogu kao agent Petrovick, a ne rubno sporednu.
Naracija starog agenta Petrovicka otvara film. "Biblija kaže da se trebamo radovati svojoj patnji. Patnja proizvodi ustrajnost; ustrajnost karakter, a karakter nadu. Još uvijek čekam da pronađem radost u patnji", pripovijeda Petrovick i tada se u gledatelju budi lažna nada da bi ovo mogao biti "serial killer" triler na tragu "Sedmice".
Petrovick je načelno zanimljiv lik ili ga Gibson takvim pokušava načiniti, premda je evidentno da glumi na autopilotu, za razliku od ostarjelog policajca u izvrsnom filmu "Dva lica zakona", što mu nije svojstveno ni u većini direktno-na-video filmića u kojima zna "udarati kintu" (npr. "Sila prirode", "Panama", "Mjesto usijanja", "Vruća linija").
Nakon što detektivi Ortega (Van Holt) i Young (Nora Zehetner) ponude Petrovicka kavom, agent kaže: "Ne, hvala, detektive. Ta će te stvar ubiti. Nesanica, visoki krvni tlak, tjeskoba...", ali i otkrije da je on "gutljaj burbona i dim trave ujutro tip čovjeka". "Takve stvari također te mogu ubiti, ali je puno zabavnije", veli Petrovick u jedinom dijalogu vrijednom spomena.
Kad je Gibson u kadru, a to je ukupno nekih 15 minuta najviše, "Boneyard" je donekle gledljiv, no čim ga nema, film je u problemu. Van Holt je nezanimljiv i nekarizmatičan da sam nosi film (solidniji je kao dio ekipe u "Ubojitim namjerama"), toliko da gledatelj poželi i da jedan 50 Cent ima veću ulogu, kamoli Gibson. Koliko dugo Gibsona nema, gotovo da zaboravljamo da je uopće prisutan. Režija je bezlična, traljava i neuzbudljiva, čak i kad Akbar pokuša rekreirati akcijsku scenu u stilu "Sicarija".
Priča o "grabežljivom" serijskom ubojici koji "ritualno uhodi žrtve", mahom prostitutke, nudila je štofa makar za novog "Sakupljača kostiju" ili, ajde, "Ubojicu sudnjeg dana", ako su već (naj)bolji "serial killer" trileri teško dosežni, no film je trilerski anemičan, jeftin, lišen bazične napetosti, straha i intrige. Najgore od svega jest da je "Groblje kostiju" posvećeno žrtvama u West Mesi. Nesretne žene zaslužile su suvisliji film.