Odricanje redatelja Tonyja Kayea od filma obilježilo je početak kinodistribucije "Generacije X" ("American History X", 1998.). Naime, Kaye je smatrao da je njegova verzija od sat i pol "nebrušeni dijamant", za razliku od "40 minuta duže studijske", izjavivši u stilu "dobro je neprijatelj sjajnog". Redateljeva verzija nije dostupna za gledanje, ali studijska je iznimno dobra ovakva kakva jest, u trajanju od približno dva sata, štoviše, poprilično sjajna.
Ovo je jedan od onih malih-velikih filmova koji se ne zaboravljaju tako lako i mnoge njegove scene usječene su u pamćenje dugo nakon gledanja, s naglaskom na "zagrizi rub pločnika". Potpisnik ovih redaka nije gledao "Generaciju X" barem 15-20 godina, ali (pri)sjetio se dosta toga tijekom novog gledanja na VHS-u, od šokantnog početka do jednako takvog kraja. Film je imao i nezaboravan izvorni crno-bijeli plakat, vrlo kontroverzan, provokativan i dvosmislen, osobito za današnje standarde.
Za Oscara prokleto zasluženo nominirani Edward Norton kao neonacist Derek Vinyard drži desnu ruku na svastici, tetoviranoj preko lijeve strane mišićavih prsa, i to tako da je dvojbeno hoće li je ispružiti u nacistički pozdrav ili ustvari prekriva simbol nacizma dok mu se na licu prelamaju ponos i pokajanje.
Kao priča o radikalizaciji i deradikalizaciji mladog neonacista, Kayeova intenzivna drama kronicira Derekov put od ponosa do pokajanja. S nabildanim tijelom prekrivenim tetovažama i plamenom mržnje u oku, Derek je predstavljen kao fizički impozantan, strašan lik po mjeri Maxa Cadyja u "Rtu straha". Nije čudno da je Norton, drugi put nominiran za Oscara nakon "Iskonskog straha", u tom periodu, na prijelazu stoljeća ("Svi kažu volim te", "Klub boraca", "25. sat"), slovio za nasljednika Roberta De Nira i s njim je podijelio kadar u filmu "Tko je kome smjestio".
Derek će u uvodnoj c/b sceni izići ispred kuće samo u bijelim boksericama i napucati crnce koji mu provaljuju u automobil, zbog čega biva uhićen i poslan u zatvor. To je flashback, sjećanje njegova mlađeg brata Dannyja (odličan Edward Furlong, u to doba jedan od darovitijih mladih glumaca; "Terminator 2", "Mala Odessa") kojeg upoznajemo u kolornoj sadašnjosti. Danny je ošišan na nulericu baš kao Derek i upravo je predao školski esej naslovljen "My Mein Kampf".
Tamnoputi ravnatelj škole Bob Sweeney (Avery Brooks), bivši Derekov profesor i moralni centar filma, smatra da je to nedopustivo, ali ne želi dići ruke od zbunjenog i nadarenog klinca. "Naučio je ovu glupost, može je i odučiti", uvjeren je Seeney, stoga daje Dannyju priliku da ispravi napisanu rasističku propagandu pisanjem eseja o Dereku i o tome kako je bratov odlazak u zatvor utjecao na njega i obitelj.
Pričajući bratovu priču iz svoje perspektive, Danny otkriva kako je Derek postao pripadnik neonacističke skupine "skinheadsa" s Venice Beacha pod vodstvom Camerona (Stacy Keach), odnosno kako su ga mržnja i bijes počeli proždirati. Njegov otac vatrogasac stradao je na poslu u crnačkom kvartu, ali prije toga je u sinovu srcu posijao sjeme mržnje prema crncima koje je proklijalo uz Cameronovu neonacističku retoriku, stvorenu da je progutaju mladi i nesigurni ljudi.
Slojevita naracija filma, koji pokazuje kako je lako zatrovati mladi um rasizmom i sličnim negativnostima, odvija se na relaciji prošlost – sadašnjost, prateći Derekovu metamorfozu u zatvoru od čudovišta do ljudskog bića. Dijelom je "American History X" i zatvorski film sa svime što to podrazumijeva, uključujući i scenu silovanja, brutalniju u odnosu na "Iskupljenje u Shawshanku".
Zatvorski segmenti ključni su za ocrtavanje Derekove karakterne promjene i odbacivanja naci-ideologije, naročito scene sprijateljavanja s tamnoputim zatvorenikom Lamontom (Guy Torry), nakon što su dodijeljeni jedan drugome za rad u praonici rublja, koje su u krajnjoj suprotnosti uznemirujućim prizorima "bondinga" neonacista.
Kad Derek iziđe iz zatvora, rehabilitiran, znatno mudriji, spreman okrenuti leđa prošlosti prepunoj pogrešaka, on mora spriječiti da Danny krene njegovim stopama i potruditi se da nauči: "Mržnja je teret. Život je prekratak da bismo stalno bili ljuti." Odnos braće, tj. bratska ljubav, srce je filma režirana nezavisnjačkom energijom koja u stiliziranoj slici povezuje francuski "novi val" ("Do posljednjeg daha") i "indie" strujanja epohe ("Mržnja", "Trainspotting"), s kamerom iz ruke, eksperimentiranjem bojama itd.
Uporaba usporenih pokreta je nadahnuta (pucanje i ispuhivanje dima cigarete u "slow motionu"), a fotografija izvrsna, uz simbolično montažno pretapanje crno-bijele slike i kolora. C/b slika rezervirana je za prošlost, boja za sadašnjost, kako bi se oslikao Derekov put ka iskupljenju i oprostu, od njegova crno-bijelog svijeta i mračnog stanja uma do kolora kao simbola svijetle promjene.
"Generacija X" bio je i ostao snažan film, jedan od najsnažnijih iz devedesetih, još uvijek kadar zakucati gledatelja, a posljednjih godina čak je i relevantniji, potrebniji, kad je na sličnu temu snimljena mahom samo "Koža". Kaye je izdao upozorenje u vezi s bujanjem neonacizma i rasizma (Cameron u jednoj sceni proročanski izgovori "Čekaj da vidiš što smo učinili s internetom"), ali i krvoprolića u školama (film je izišao pola godine prije Columbinea). No, unatoč upozorenju, ekstremni oblici nacizma i rasizma dobili su novi zamah u 21. stoljeću. "American History X" treba gledati više nego ikad i o njemu pisati.