Sinoć sam imao propušten poziv iz inozemstva. Uspavljivali smo Miku, pa mi je telefon bio nečujan. Na trenutak sam oklijevao; već je bilo kasno i vjerojatno je bio prijevarni poziv, netko mi je pokušavao prodati bitcoine ili tako nešto. No, poziv je bio iz Francuske, pa mi je tihi glas u glavi rekao da ga trebam uzvratiti. Učinio sam. Nitko se nije javio. Zatim sam potražio broj, +33 1... Google je rekao da je s filmskog festivala u Cannesu.
OK, to je telefonski poziv koji ne želite propustiti! Srećom, moji uvijek budni producenti su se javili i čuli nevjerojatnu vijest. Sretan sam, ponosan, uzbuđen, nervozan, tjeskoban, preplavljen mnogim drugim proturječnim emocijama koje ne mogu ni nabrojati jer će moj novi kratki igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" imati svjetsku premijeru u konkurenciji kratkog filma u Cannesu...
Tako je Nebojša Slijepčević opisao sretnu cannesku vijest. Od toga je prošlo dvadesetak dana i premijera "Čovjeka koji nije mogao šutjeti" je iza ugla.