StoryEditor
Film & TVCINEMARK SPECIJAL

Film 2020. na granici velikog i malog ekrana: kina su možda ranjena, ali kinematografija je vitalna, a ovo su bili favoriti našeg kritičara

1. siječnja 2021. - 21:37

Kino je filmofilima još uvijek fino, rezimirali smo u ovo doba 2019., tri mjeseca prije buknuća korone, virusa kodnog imena COVID-19 koji je na koncu poremetio (ne samo) filmsku 2020. godinu i doveo do situacije bez presedana. Takozvana "cancel" (ne)kultura udomaćila se i unutar kinematografije u "novom (ne)normalnom". Otkazivala se jedna po jedna premijera blockbustera i prebacivala na 2021. ili "online" na neku od "streaming" platformi.

Rijetki su se festivali održali "uživo", slijedeći trag blockbustera u odgodama ili prebacivanju u virtualna izdanja. Sve to zaslugom virusa koji, ironično, zvuči kao 19. nastavak nekog "B" ili čak "C" produkcijskog filma katastrofe, a razbucao je uhodanu distribucijsku praksu kina i festivala nauštrb streaminga. Hollywoodski studiji našli su se u pat poziciji – pustiti filmove u parcijalno otvorena kina ("Tenet"), dati ih na streaming servise ("Greyhound") ili čekati 2021. godinu ("Top Gun 2"...).

Filmski kritičar 'Slobodne Dalmacije' 17. godinu zaredom donosi najveći pregled filmova viđenih u kinima i 'online' videotekama, na festivalima i 'streaming' servisima...

Na kraju su se odlučili na kombinaciju svega toga i vjerojatno zauvijek promijenili način distribucije, ispilavši sami sebi granu na kojoj su mogli još neko vrijeme sjediti, kao da snimaju "Teksaški masakr streamingovskom pilom". Možda je prevlast "streaminga" kao "neizbježni" Sudnji dan u "Terminatoru 3" – može se samo "odgoditi", ne i "zaustaviti".

Međutim, stječe se dojam kako netko taj "Judgement Day" ubrzava na daljinski upravljač i uvjerava publiku da se apokaliptični scenarij već ispisao, otvoreno dajući prednost streaminzima spram kina. Ukomiranim kinima su isključivali jedan po jedan aparat koji ih održava na životu, valjda kako bi se što prije zaboravilo da su prokleto dobro radila prije korone i uvelike pridonosila ekonomiji svijeta (rekordna zarada 2019. u svjetskoj kinomreži).

Pa ipak, kina se, kao za inat, ne daju, "umiru muškije" poput akcijaša Brucea Willisa u "Die Hard 2" i odbijaju umrijeti bez ispaljena metka. Najnovije vikend-otvaranje "Wonder Woman 1984" u Americi, sasvim dobro za loše okolnosti, sugerira da ljudima nedostaje veliki ekran pa neka je film u SAD-u istovremeno dostupan za gledanje na servisu HBO Max.

U kinu je doživljajna imerzija filma potpunija i on emotivno ostaje duže s gledateljem ako se odgleda kako dolikuje, a ne na televiziji, laptopu ili, sačuvaj bože, mobitelu. No, ako kina možda i jesu nasmrt ranjena, film kao takav nije, premda ga se već godinama proglašava mrtvim i neki su samo dočekali koronu da ga sahrane do kraja.

Gledao se na velikom ili malom ekranu, u kinima ili na streaminzima, film je vitalan i živi svoj život neovisno o formatima među kojima su granice ionako sve maglovitije (filmovi se pretvaraju serije i obratno; "Lovers Rock" i "Mangrove", tj. "Small Axe" Stevea McQueena). Živjet će i dalje dokle god mu život udahnjuju raznoliki filmaši i odoljevaju nikad većim izazovima, sprječavajući da film padne u zaborav.

U protivnom, ne bismo i ove godine uživali u žetvi izuzetnih filmova, pretežno "manjih", nezavisnjačkih, koji su nam opet zadali slatke muke oko slaganja liste, a zaslužni su da 2020. ne pamtimo samo po crnome. Koliko će njih položiti test vremena i postati moderni klasici, samo će vrijeme pokazati, ali pomogli su filmofilima da izdrže neizdrživu godinu i dali nadu u bolje (filmsko) sutra. Sretna vam Nova godina, dragi filmofili, uz želju da je što više provedemo u kinima.

1. DUŠA (Pete Docter)
Tuga i sreća stanuju vrata do vrata u Pixarovim crtićima, ali vrata sreće ostaju otvorenija u katarzičnom animiranom filmu koji nam je baš trebao sada i ovdje. "Duša" je filmski lijek za (odraslu) dušu. Komercijalni animirani film već dugo vremena nije samo dječje igralište zaslugom Pixara koji je ovdje dosegnuo razinu svog (i ne samo svog) najboljeg novomilenijskog crtića "Izvrnuto obrnuto", prvaka "best of" liste 2015. U "Inside Out" ljudske emocije su imale osjećaje (Sreća, Tuga...), a u "Soul" duše imaju dušu dok je njihovo tijelo stavljeno "na čekanje" (koma, nadomak smrti) ili ga tek trebaju naseliti (rođenje). Odvijajući se na razmeđi stvarnog i apstraktnog svijeta, "Života prije" i "Života poslije", "Soul" operira između fizičkog i duhovnog, "pixarovske" tuge i sreće, ogoljevajući ljudsku dušu dok postavlja neka od najvećih životnih pitanja za odrasle (svrha postojanja, osjećaj za strast) i podiže spomenik transcedentalnoj magiji filma i velikog ekrana kao vječnom bijelom svjetlu na kraju mračnog tunela. Prostorija za odlazak u "Život poslije" izgleda poput velike kinodvorane sa stepeništem koje vodi prema rajskom platnu.

2. NEBRUŠENI DIJAMANTI (braća Safdie)
Sandlera za Oscara, povikali smo kad smo koncem siječnja pogledali biser braće Safdie, ali uzalud. Američka Akademija se oglušila i previdjela nominirati "Uncut Gems" ne samo za glavnu mušku ulogu, nego i film i režiju. Ipak, odjek jeke od vike nije minuo kroz cijelu godinu, niti se ugasio sjaj "Nebrušenih dijamanata". Jedan od najsjajnijih američkih filmova posljednjih godina, inspiriran pričama oca Safdiejevih (radio u newyorškoj "dijamantnoj četvrti"), ispričanih u formi "pulpovskih, mini-epskih trilera". "Uncut Gems" je upravo to – "pulpy mini-epic thriller", podjednako sinematičan i životan, s nevjerojatnim osjećajem za pumpanje kockarskog adrenalina, tj. izazivanje stresa, tjeskobe i kaosa. Yorghos Lanthimos ga je nazvao "Altmanovim filmom na tripu". Umjesto "Altmanovim" može stajati i "Scorseseovim" ili "Coenovim", no "trip" svakako ostaje. Dijamantni trip.

3. NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK (Eliza Hittman)
"Pitanja su osobna, možeš odgovoriti s nikad, rijetko, ponekad, uvijek". U ovoj rečenici zrcali se cijeli novi uradak darovite "indie" redateljice Elize Hittman ("Beach Rats"). Film o tihoj tinejdžerici koja s rodicom (Sidney Flanigan, Talia Ryder) odlazi u New York kako bi zaustavila neželjenu trudnoću mogao je biti feministički politiziran na širem društvenom planu, ali je ispao feministički humana i osobna priča o odrastanju, prijateljstvu i solidarnosti na korak od svijeta odraslih, ispričana više ekspresijama i govorima tijela nego riječima. "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" je realističan gotovo poput dokumentarca i pjesnički sanjiv kako to samo igrani film može biti. Dokudramski izričaj u režiji i glumi daje filmu sirovu intimnost i autentične mladenačke emocije koje Hittman obogaćuje taktilnim sinematičnim srcolomećim pristupom ljudskim osjećajima. Najintimniji filmski doživljaj godine.

4. VALOVI (Trey Edward Shults)
Drama ne izgleda uvijek ovako lijepo kao u "Valovima", izvanrednom američkom nezavisnom filmu iz 2019. koji je postao dostupan za gledanje 2020. godine. "Valovi" bi se našli visoko i na prošlogodišnjoj listi kao što se nalaze na ovoj ili bi se mogli naći na svakoj idućoj. Ovo je mogući budući "indie" klasik, svakako još jedan dragulj u kruni agilne neovisne kompanije A24. Film sjaji poput dragulja iz draguljarnice Barryja Jenkinsa i Harmoneyja Korinea. Pretapanje boja i neonskih svjetala izvedeno je savršeno i u savršenoj je sinkronizaciji s "bladerunnerovskim" soundtrackom Trenta Reznora i Atticusa Rossa. Slika glazbe i glazba slike na zavidnom je nivou, ali sve u skladu s dramom likova koji prolaze od životne euforije do tragedije i natrag, a ona se (drama) revolucionarno pretapa u drugi dramski film na sredini filma, povezan s prvim. Trasformativni filmski doživljaj.

5. RELIKT (Natalie Erika James)
Horor godine, ali i više od toga. Više od horora. Više od horora samo ove godine. Australski film, jednako dobar kao "Babadook", pa i bolji, spojio je nadnaravni horor i realističnu dramu kao malo koji noviji "scary movie". Posrijedi je horor s dramom u srcu i obratno. "The Relic" podjednako izvrsno funkcionira u oba žanra dok okuplja tri generacije žena pod krov kuće na osami progonjene duhovima (obiteljske prošlosti) – unuku, majku i dementnu baku. Alzheimer i horor idu skupa u "Reliktu" koji ponajprije izaziva strah od samoće i gubitka sjećanja, a istovremeno straši gledatelja i prima ga zagrljaj, ubrzava kucanje njegova srca i lomi ga na pola. Emotivno i egzistecijalno horor iskustvo bez presedana. "Mama? Bako?"...

6. ZVUK METALA (Darius Marder)
Nekad već po prvoj sceni možete dobiti osjećaj da je pred vama vrhunski film. Gledajući uvodnu koncertnu sekvenciju "Zvuka metala" stvorio se taj osjećaj i nije nas prevario. "Sound Of Metal" je vrhunski i zaslužuje barem Oscar nominacije za režiju, glavnu mušku ulogu i revolucionarno eksperimentiranje sa zvukom i bez njega. Najintrospektivniji film godine se gleda, sluša i osjeća iz perspektive bubnjara rapidno pogoršana sluha (Riz Ahmed). Sluša se čak i jednom kad nastupi zvuk tišine kao sušta suprotnost teškometalnom prangijanju. "Zvuk metala" se pozicionira na mjestu gdje/kad muzika staje/pjesma dođe do kraja, ali tu i tad ne znači da je i koncert gotov. Film u toj tišini pronalazi me(n)talni mir za nemirnu dušu, transcedenciju ekvivalentnu koncertnoj euforiji.

7. BERLIN ALEXANDERPLATZ (Burhan Qurbani) + EGZIL (Visar Morina)
Stilski različiti pogledi na sličnu temu kako je to biti stranac u stranoj (njemačkoj) državi: afrički imigrant preživljava na ulici pokušavajući usnuti "njemački san", Balkanac biva šikaniran na poslu ili to, možda, samo košmarno utvara. Burhanu Qurbaniju su jednak uzor američki filmovi "novog Hollywooda", od "Ponoćog kauboja" do "Kuma", kao i moderni fluorescentnim bojama oslikani festivalci i nezavisnjaci ("Victoria", "Spring Breakers"), kontrastirani poput crne i bijele boje kože protagonista i njegove ljubavi. Visar Morina je, pak, najviše gledao Hanekea, Östlunda i Lanthimosa, ali i čitao Kafku. "Berlin Alexanderplatz" je žanrovski i estetski razvedeniji, epskiji; drama se prelijeva u krimi triler, a festivalski film postaje žanrovski. "Egzil" je sveden, klaustrofobičan i znojan u bildanju paranoje i misterije. Zajedno su dva najbolja filma s ovogodišnjeg Berlinalea, jedan bolji od drugoga.

8. 1917 (Sam Mendes) + MOSQUITO (João Nuno Pinto)
Prvi svjetski rat manje je zastupljen od Drugoga u pokretnim slikama, a ove godine je dobio dva odlična predstavnika, što se u ratnom žanru nije dogodilo od 1998. kad su premijeru imali filmovi s "World War II" tematikom – "Spašavanje vojnika Ryana" i "Tanka crvena linija". "1917" je svojevrsni "Saving Private Ryan" Prvog svjetskog rata, a "Mosquito", pak, "The Thin Red Line". Ratni filmovi Sama Mendesa i Joãoa Nuna Pinta demonstriraju umjetnost ratovanja i, još više artovanja. Naoko drukčiji, no umnogome slični, idealni su za (kino)maraton, centrirani na jednog mladog lika, ratnog Odiseja koji 1917. prolazi kalvariju na drugom bojnom bolju, ispričanu slikama i dužim kadrovima. Prvi je film realističniji, drugi halucinatorniji, ali oba se susreću na tankoj crvenoj liniji ratnog sna i snomorice, najviše kad protagonist "1917" sklopi oči nakon što bude onesviješten. "Mosquito" komotno može početi tu gdje je "1917" mogao završiti.

9. SKRIVENI ŽIVOT (Terrence Malick) + PRVA KRAVA (Kelly Reichardt)
Dva lirska filma u slavu spokoja, smiraja i rajske ljepote tamo gdje ih je teško naći – u predratnoj Austriji i na Divljem zapadu. Terrence Malick se vratio u formu, a kad je on u formi, nastaju izvrsni filmovi. "A Hidden Life" je ponajbolji redateljev film u novom mileniju, "malickovski" prelijepo snimljena i meditativna (istinita) priča o hrabrosti u zoru rata. Austrijski farmer odbija ići u rat (za Hitlera) i spreman je radije umrijeti nego ratovati. "Skriveni život" je film toka savjesti i svijesti koji stavlja vjeru i prkos na test, a lokaciju pastoralno-idiličnog austrijskog sela "iznad oblaka" koristi da približi Bogu sva unutarnja preispitivanja i kontemplacije protagonista na temu "može/hoće li nakovanj nadživjeti čekić?". Ono što je vojska kod Malicka, to je kapitalizam kod Kelly Reichardt – uništavač obećane zemlje. Reichardt svejedno traži pitomiju verziju Divljeg zapada u valjda najhumanijem neorealističkom vesternu svih vremena, premda je, kao i Malick, svjesna da je blagostanje relativno. Na rubu buduće civilizacije, gdje su Robert Altman i Michael Cimino ("Kockar i bludnica", "Vrata raja") vidjeli zvjerstvo, Reichardt vidi ljudskost zahvaljujući prijateljstvu dvojice muškaraca koje može podsjetiti i na pitomiju inačicu drugarstva Conana i Subotaija.

10. JADNICI (Ladj Ly)
Koliko je brzo ova koronska 2020. proletjela, lako je zaboraviti filmove s početka godine i "prije korone", čak i ako su nezaboravni i konkurirali za Oscara u međunarodnoj kategoriji. Ovo je jedan od tih filmova koje nipošto ne bi trebalo zanemariti, a zaigrao je u našim kinima na 25. godišnjicu kultne "Mržnje". "Les miserables" pokazuje da se malo toga promijenilo (nabolje) u pogledu podjela unutar francuskog društva od 1995. do 2020., čak i od 1862., godine objave romana Victora Hugoa, omiljene knjige jednog od likova i redatelja filma. Sve je isto, samo obojano u žute prsluke i crne pancirke na tijelima pariških prosvjednika i policajaca koji su "sami protiv brutalnosti svijeta oko nas". "Jadnici" su simultano francuski "Božji grad" i "Elitna postrojba" u mračnom predgrađu "grada svjetlosti".

11. ASISTENTICA (Kitty Green)
"One su bombe" je bombastičan #MeToo film, ali temi seksualnog predatorstva više odgovara neugodna tišina i "low key" pristup "Asistentice", sagledane očima mlade tajnice filmske kompanije. Jer, seksualni predator operira tiho iza leđa čitave kompanije. John Lithgow je primjereno ljigav kao Roger Ailes u "Bombshell", no puno je strašniji od njega bezimeni šef u ovom psihološko-dramskom trileru kojeg ne vidimo kao u hororima o čudovištima, ali osjećamo njegovu nazočnost, a evidentno je skrojen po mjeri Harveyja Weisteina. On je nevidljivo vidljiv, kao monstrum u "Predatoru", dok njegovi podčinjeni zatvaraju oči i prave se da ne vide zlodjela. Film o sklanjanju pogleda gleda se širom otvorenih očiju.

12. MALE ŽENE (Greta Gerwig)
Davno je bio hladni siječanj kad su "Male žene" stigle u naša kina, ali teško je smetnuti s uma njihovu toplinu koja nas je tad (u)grijala i još uvijek grije sad kad je stigla nova zima. "Little Women" je utjelovljenje tople dekice, ali znači li to da je i zimzeleni klasik pred nama? Vjerojatno, no sasvim je sigurno da je zimzeleni roman Luoise May Alcott dobio svoju definitivnu modernu inačicu zahvaljujući talentiranoj redateljici Greti Gerwig i fantastičnim mladim glumicama (Saoirse Ronan, Florence Pugh...). Film je zainteresiran za ljudsko, ne samo žensko biće, romantično i dirljivo režiran/glumljen prema riječima "it's romance, it's moving", a u završnici i meta-filmski/tekstualan na ponos autorice romana koji biva otiskan. Literarne "Male žene" se rađaju i porađaju filmske.

13. VRIJEME JE DA OKONČAM OVO (Charlie Kaufman) + TENET (Christopher Nolan)
Pušteni u optjecaj otprilike istovremeno, jedan na Netflix, drugi u kina, Kaufmanov i Nolanov projekt imaju više dodirnih točaka nego se čini za jedan egzistencijalističko-melankolični art i bombastični SF akcijski blockbuster. Prepoznatljivo autorski filmovi, sa svim prednostima (više) i manama (manje) dvojice velikih i važnih filmaša, "I'm Thinking Of Ending Things" i "Tenet" se razlikuju se po veličini koja je na strani Nolana koliko je kino ekran veći od televizijskog. No, oba se metafizički bave percepcijom vremena (i prostora), njegovom inverzijom, funkcionirajući kao umna (tjelo)vježba za gledatelja s otvorenijom interpretacijom zakučaste priče u formi "puzzlea". Apstraktni filmovi za razmišljanje na prvo i osjećanje na drugo gledanje znaju biti "pretenciozni", ali uglavnom su fascinantni i bolji svaki idući put kad im se vratite, na što vas mame svojom intelektualnom zavodljivošću kao uzrokom koji prethodi posljedici. Nije isključeno da se u dogledno vrijeme popenju na ljestvici 2020.

14. NEVIDLJIVI ČOVJEK (Leigh Whannell)
Jedan od posljednjih filmova u kinima prije prve pojave korone, "Nevidljivi čovjek" je impresivan "update" istoimena romana H.G. Wellsa, prizemljen u stvarnost i usredotočen na traumatiziranu žrtvu titularnog lika (Elizabeth Moss). "The Invisible Man" funkcionira kao napeti i atmosferični (SF horor) triler s najtenzičnijom uvodnom scenom godine i "neviđenom" stravom koja vreba na samim rubovima i kutovima kadra ili čak izvan njega. U isti mah, to je i tjeskoban film o zlostavljanju putem nadgledanja i "stalkanja" koji je ispao i vizionarski po pitanju korone i dobio neko novo značenje od ožujka naovamo. "Ono što ne možeš vidjeti može te povrijediti".

15. JOŠ JEDNA RUNDA (Thomas Vinterberg)
Kako smo predvidjeli, "Još jedna runda", nova suradnja Thomasa Vinterberga i Madsa Mikkelsena nakon "Lova", pomela je nedavnu dodjelu europskih Oscara i nametnula se kao jedan od zadnjih kandidata za "best of" listu godine. Vinterberg i Mikkelsen su, za kraj 2020., naručili još jednu rundu cuge za sve filmofile i počastili nas filmom kao stvorenim da se "eksa" poput pića na izmaku ne teškog dana, nego teške godine. "Another Round" u isti mah opija i trijezni, pokrivajući širok spektar efekta alkohola (od osjećaja ugodne omamljenosti do gadnog mamurluka) i tražeći nijanse sive između crnog i bijelog vina. Alkohol služi kao bijeg od stvarnosti i krize srednjih godina u filmu, ali i metafora za život s njegovim usponima i padovima. Život koji valja ispiti do posljednje kapi.

Best of the rest

Koliko je i ova godina bila dobra, svjedoči činjenica su mnogi izvrsni filmovi ostali "ispod crte", a mogli su ući na listu. Pronađite ih u podkategorijama...

ČASTAN SPOMEN: Takozvani "honorable mention" prije svega ide "Atlantisu" sa STFF-a, "Bez posebnih obilježja" s FMFS-a i "Influencerici" sa ZFF-a, tj. "Milosti" i "Opsesiji" iz "online" videoteka, festivalskim i nezavisnim filmovima koji zaslužuju popuniti top-20 2020. godine.

FESTIVALSKI/ART/NEZAVISNI: Veliku podršku zavrijeđuju "Suvenir", "Istinita priča o Nedu Kellyju", "Mamac", "Corpus Christi", "Oprostite, mimoišli smo se", "Honey Boy", "Posljednji crnac u San Franciscu", "Lovers Rock","Mustang" i "Podržite djevojke".

BLOCKBUSTER: "Wonder Woman 1984", spektakularan i emotivan nastavak, blockbuster za ovaj trenutak koji je pružio nevjerojatan osjećaj gledanja u kinu na kraju godine. Viceprvak je njegov antipod "Harley Quinn: Birds Of Prey", DC-jev osvježavajuže zabavni odgovor na "Deadpoola".

ANIMIRANI: Pixar je ove godine imao i "Naprijed", a animacija se naprijed gurala i izvan Hollywooda, s "Kabulskim lastavicama" i "Putovanjem jednog princa".

DOKUMENTARNI: "Diego Maradona", dokumentarac za deset o slavnoj nogometnoj desetki. Odmah iza njega slijede "Za Samu", "Kolektiv", "White Riot", "Ponoćna obitelj"...

'FEEL GOOD' FILM: "Zaslijepljen svjetlima", ljubavno pismo glazbi i Bruceu Springsteenu.

FILMOVI TRENUTKA: "Platforma", "Vivarium", "Mali Joe", vjesnici koronske 2020. iz 2019.

FILM ZA GUŠT: "Gospoda", gospodski povratak u formu Guya Ritchieja.

FILM KOJI NE OSTAVLJA RAVNODUŠNIM: "Obojena ptica", uf.

AKCIJA: "Mosul", "Extraction", "Krvavi izlazak" i "21 most", više nego solidan prilog žanru dao je ovaj poker akcijskih filmova. Ni "Veterani u akciji" nisu za mirovinu.

KOMEDIJA: "Kralj Staten Islanda", nikad zreliji film Judda Apatowa o nezrelim muškarcima.

ROMANTIČNA KOMEDIJA: "Palm Springs", rom-com za svaki "Beskrajni dan".

HOROR: Zastrašujuću vitalnost žanra potvrdili su i "Igra strave", "Marica i Ivica", "Koliba" i "Freaky". Tu su i "His House" i "Possessor", a potonji je potvrdio da jabuka nije pala daleko od stabla (David/Brandon Cronenberg).

TRILER: "Let Gim Go", trilerski neovestern kojeg kao da je režirao ili napisao Taylor Sheridan. Vrijedilo je pokucati i na vrata "Kuće straha", dapače.

Naj-uloge
ŽENSKE: Alfre Woodard ("Milost"), Haley Bennett ("Opsesija"), Elizabeth Moss ("Nevidljivi čovjek"), Sidney Flanigan i Talia Ryder ("Nikad, rijetko, ponekad, uvijek"), Saoirse Ronan i Florence Pugh ("Male žene"), Jessie Buckley ("Vrijeme je da okončam ovo"), Anya Taylor-Joy ("Emma")...
MUŠKE: Adam Sandler ("Nebrušeni dijamanti"), Riz Ahmed ("Zvuk metala"), Chadwick Boseman ("Ma Rainey: Majka bluesa", "Da 5 Bloods"), Mads Mikkelsen ("Još jedna runda"), Ben Affleck ("Izvan igre"), Delroy Lindo ("Da 5 Bloods"), Shia LaBeouf ("Honey Boy"), Hugh Jackman ("Loše obrazovanje")...

GLUMAČKA OTKRIĆA: 1. Sidney Flanigan i Talia Ryder ("Nikad, rijetko, ponekad, uvijek") 2. Magdalena Kolesnik ("Influencerica") 3. Honor Swinton-Byrne i Tom Burke ("Suvenir") 4. Bartosz Bielenia ("Corpus Christi") 5. Tom Mercier ("Sinonimi")

LIKOVI ZA PAMĆENJE: 1. Howard Ratner (Adam Sandler, "Nebrušeni dijamanti") 2. Hunter (Haley Bennett, "Opsesija") 3. Ruben (Riz Ahmed, "Zvuk metala") 4. Reinhold (Albrecht Schuch, "Berlin Alexanderplatz") 5. Fletcher ("Gospoda")

10 SCENA ZA SVA VREMENA: 1. Shvaćanje svrhe života ("Duša") 2. Trk po bojnom polju bez "reza" ("1917") 3. Let Čudesne žene ("Wonder Woman 1984") 4. Zamisli život u ritmu muzike za ples ("Još jedna runda") 5. Tiskanje "Malih žena" ("Male žene") 6. Ruka u ruci ("Nikad, rijetko, ponekad, uvijek") 7. Koncertni bis ("Zvuk metala") 8. Springsteenovi stihovi na zgradama ("Zaslijepljen svjetlima") 9. Ljubav kroz termalnu kameru/"Neonski demon" na Divljem zapadu ("Atlantis"/"Istinita priča o Nedu Kellyju") 10. Bijeg iz kuće na prstima ("Nevidljivi čovjek")

AKCIJSKE SCENE: 1. Naprijed-natrag jurnjava/eksplozije/tučnjava ("Tenet") 2. Projektil od Čudesne žene ("Wonder Woman 1984") 3. "Terminatorica" Harley u policijskoj stanici ("Birds Of Prey") 4. Makljaža u pubu ("Krvavi izlazak") 5. Borba noževima usred ulične vreve ("Extraction")

PODCIJENJENI: Ovi filmovi nisu zaslužili da ih se uzima zdravo za gotovo - "Mutne vode", "Slučaj Richarda Jewella", "Emma", "Izvan igre", "Hotel Mumbai", "Zviždači", "Tražeći pravdu", "Underwater", "Svjetlo mog života", "Greyhound", "Nas dvije", "Cleo", "Tajni vrt", "Doušnik", "O beskraju", "Radioaktivna", "Mjesto za nas", "Tesla", "Matthias i Maxime", "Najljepše godine", "Neobični životi", "Dođi k tatici", "Doušnik"...

PRECIJENJENI: Ovi, pak, nisu loši, ali ni toliko-toliko dobri - "Mladi Ahmed", "Frankie", "Harriet", "Mlijeko", "Sinonimi", "Zlatna rukavica", "Da 5 Bloods", "Pljačka stoljeća", "Yalda", "Mračne priče", "Dani", "The Devil All The Time", "The Trial Of Chicago 7", "Undine", "Ma Rainey: Majka bluesa"...

NAJGORI OD NAJGORIH: Kao i uvijek, bilo je i loših filmova, a najlošiji su "Preživjeti noć", "Coffee i Kareem", "Plan za bijeg 3", "Voćnjak", "Ubrzanje", "Pronađi i uništi", "Igračke užasa", "Dječak II", "Klopa, cuga i luđaci"...

RAZOČARANJA: Očekivalo se znatno više od ovih naslova... "Mank", "Povratak Jaya i Silent Boba", "Lucy na nebu", "Rebecca", "Hilbilly Elegy", "Capone", "Wasp Network", "The Old Guard", "Obiteljska priča", "Vlak za Busan 2"...

PROPUSTILI STE, NE POGLEDAJTE: Gledati i brzo zaboraviti ili ne gledati uopće, sasvim je svejedno... "Kao šefica", "Cats", "Charliejevi anđeli", "Poslije svega: Sudar", "Rat u kući", "Ava", "Maturalni ples", "Artemis Fowl", "Holly je prespavala", "Uljez", "Još uvijek vjerujem", "The Lovebirds", "Otok fantazija"...

POSLJEDNJI POZDRAV: Ostali smo bez mnogih filmskih velikana i dragih faca 2020., kao što su Sean Connery, Kirk Douglas, Max von Sydow, Olivia de Havilland, Chadwick Boseman, Ennio Morricone, Jiri Menzel, Alan Parker, Joel Schumacher, Terry Jones, Kim Ki-duk, Stuart Gordon, Michael Chapman, Brian Dennehy, Michel Piccoli, Ian Holm, Honor Blackman, Diana Rigg, Kelly Preston, Daria Nicolodi, Wilford Brimley, Michael Lonsdale, Hugh Keays-Byrne, David Prowse, Ben Cross, Irrfan Khan, John Saxon...

Recenzentski plodna i rekordna godina

Godina je bila recenzentski iznimno plodna, najplodnija dosad, štoviše rekordna, s preko 400 kritika novijih i starijih filmova, što je mogući pojedinačni rekord i u svjetskim razmjerima, a tu su još i ostali filmski tekstovi (intervjui, temati, najave festivala itd.), kao i recenzije serija.

Nešto i za 2021.

P.S. Sastavljanje liste čekalo se, kao i uvijek, do samoga kraja godine kako bi se pogledao što veći broj filmova i bilo što manje neminovnog "prebacivanja". Na listi se nisu našli još neki naizgled izvrsni filmovi, tipa "Nomadland", "The Nest", "Ammonite", "Promising Young Woman", "Minari", "Pieces Of a Woman", "Black Bear"..., koji do trenutka pisanja teksta nisu bili legalno dostupni za gledanje. Neka ostanu za listu 2021., kad se njihova (kino ili "online") distribucija ionako tek treba zahuktati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. lipanj 2021 21:31