Slavimo Lukasa Nolu, njegovu filmsku zvijezdu, kroz njegov posljednji film. Produkcijska kompanija Kinorama tako je pozvala publiku na posthumnu premijeru Nolina posljednjeg ostvarenja “Escort” na Pula Film Festivalu. Na to su se nadovezali i neki Nolini kolege poput Dalibora Matanića koji je napisao “Posebno emotivna projekcija Lukasova filma, svi smo tamo”.
Doista, projekcija je bila posebno emotivna i odigrala se točno deset godina nakon što je Nola 2013. trijumfirao na Pulskom festivalu dramom “Šuti”, nagrađenom sa šest Zlatnih arena, a redatelj je gledateljima za kraj ostavio punokrvni erotski triler kakvom je oduvijek stremio i uspio ga dovršiti prije smrti.
Debitiravši noirovskim krimi-trilerom “Dok nitko ne gleda”, Nola je od početka karijere naginjao žanrovskom filmu i erotici, pozicioniravši se kao najveći filmski erotoman novije hrvatske kinematografije, ali i netko sklon vizualnoj stilizaciji, odmaknutoj od dokumentarizma i realizma.
“Sveprisutni dokumentarizam i realizam na filmu mene jednostavno ne zanima. Volim svoj izričaj postaviti baš tako da se vidi da je film i da iza njega stoji autor koji želi nešto reći. Mene realizam ne zanima i nikad neće. Preferiram da čovjek koji dođe u kino gleda igrani, ne dokumentarni film”, izjavio nam je Nola u jednom od intervjua za “Slobodnu”.
Utoliko, “Escort” je stopostotni Nola i nešto je sasvim drukčije u hrvatskoj kinematografiji. Kod nas je triler raritet, kamoli erotski triler. Priča počinje kad prijatelji iznenade menadžera Mira (redovito uvjerljivi Živko Anočić) i pošalju mu escort-djevojku Maju (erotična Lena Medar) u hotelsku sobu kao šećer na kraju proslave završenog posla.
“Jesi sigurna da si u pravoj sobi?”, iznenađen je Miro koji za sebe kaže da je “dosadan, žena, djeca, retriver” i ovo mu je, sretno oženjenom za Dariju (Hrvojka Begović), prvi bliski susret “escort” vrste. Miro i Maja “kliknu” i večer se pretvori u maraton seksa i droge, režiran i glumljen erotski iznimno prpošno, posebice za domaće pojmove.
Međutim, kad Maja umre u kupaonici, zasigurno od viška droge, hotelski recepcionar i njegov pomoćnik u tumačenju Krešimira Mikića i Nikše Butijera predlože Miru da se stvar zataška (“sve zaboravite, kao da nije ni bilo”), nakon čega će “obični mali ljudi” iz naroda”, zauzvrat, početi od njega tražiti usluge.
“Escort” je sinteza Nolina kriminalističkog trilera “Rusko meso” i erotske art drame “Sami”: u prvom filmu protagonistica Ida se infiltrirala kao prostitutka u bordel kako bi otkrila tko je ubio njezinu sestru znakovita imena Laura Palamar (“Twin Peaks” Davida Lyncha), a drugi je podizao prašinu prolongiranom i eksplicitnom scenom seksa Leona Lučeva i Nine Violić.
Koincidentno i simbolično, “Escort” je imao premijeru baš na 85. rođendan Paula Verhoevena, još jednog erotomana (“Showgirls”) i autora ključnog erotskog trilera devedesetih “Sirove strasti”. Verhoeven kao da je dobio posvetu u “Escortu”, od dvije erotske scene tjelesne nesputanosti (pjena za brijanje) do glazbe koja doziva u sjećanje snoliko-tenzične “Basic Instinct” partiture Jerryja Goldsmitha.
Glazba evocira i Angela Badalamentija, ključnog Lynchova suradnika (“Plavi baršun”, “Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom”, “Mulholland Drive”). To je nagovještaj filma koji starta kao verhoevenovski erotski triler i negdje oko sredine skreće na košmarni, nadrealni teritorij s uplivom morbidnog i groteske, gdje Lynch sreće Harmonyja Korinea (“Spring Breakers”).
“Možda si sanjao”, kaže jedan prijatelj Miru. Košmarni prijelaz, podebljan i promjenom formata slike, pomalo je naglo izveden i stvoren da podijeli gledatelje. Prva polovica je, osobno, bolja od druge, ali kad je “Escort” dobar, a najvećim dijelom jest, konkurira za najbolji film u Nolinoj karijeri.