FB stranica Zagreb Film Festivala ima dobru reklamu za "Ekskurziju". "Ako vam se svidio ‘Lady Bird‘/‘Mustang‘/‘Boyhood‘/‘Ne gledaj mi u pijat‘/‘How To Have Sex‘, pogledajte ‘Ekskurziju‘...", poziva gledatelje videomontaža pet poznatih filmova o odrastanju, isprepletena s kadrovima veoma solidnog dugometražnog prvijenca BiH redateljice s francuskom adresom Une Gunjak.
Zanimljivo da je naveden i britanski film "Kako se poseksati" s obzirom da je "Ekskurzija" ostala u njegovoj sjeni na ZFF-u, odakle je za hrvatsku premijeru stigla iz Locarna i Sarajeva. No, filmovi o odrastanju rijetko se snimaju u regiji tako da nije čudno da se među pet spomenutih nalazi samo "Ne gledaj mi u pijat".
Već samim time "Ekskurzija" zaslužuje pažnju, a ima i provokativnu priču o odrastanju 15-godišnje djevojke iz Sarajeva koja će razmjerno benignom izjavom izazvati skandal i pokrenuti lavinu reakcija nakon što u igri "istina ili izazov" slaže da je spavala s jednim starijim mladićem, nadovezujući se na njegovu laž da je spavao s njom, o čemu se pohvalio prijateljima.
Petnaestogodišnjakinja je odlikašica Iman i glumi je dojmljiva debitantica Asja Zara Lagumdžija. Imaničina izjava stiže u krivo vrijeme: njezin razred se sprema za ekskurziju u Italiju, i to nakon što je do Sarajeva stigla šokantna vijest iz susjedstva (Banja Luka) o sedam cura koje su se sa sličnog izleta vratile trudne.
Roditelje i nastavnike zbog toga dodatno brine ekskurzija, a briga će još više narasti kad Imaničina sitna laž postane krupna (ne samo da je spavala s njim nego i "možda" ostala trudna), a glasine o seksu i tinejdžerskoj trudnoći prošire se po školi. Na laž se Iman odlučila jer je "htjela to da se desi" i da se zapravo zbližila s Damirom (Viktor Gatarić), ali i da bude prva u školi koja je izgubila nevinost.
Tragovi emancipacije i feminizma prisutni su u njezinim postupcima, što je iskorišteno da se film nadoveže na svjetski trend ženskih priča. "Ekskurzija" je prvenstveno priča o Iman i glumica Lagumdžija uspijeva načiniti da gledatelj strane na njezinu stranu i iskoristiti priliku da se nametne kao nova regionalna nada. No, ovo je i film o mladima, starima i uopće društvu današnjice, naročito u patrijarhalnim i religioznim balkanskim zemljama punim predrasuda i konzervativnih stavova.
To što je Sarajevo mjesto radnje ima veću težinu zbog nezaliječenih rana iz ratne prošlosti (spomen Banja Luke) i tranzicijske sadašnjosti (klasne razlike). Okolina je osuđivački nastrojena prema Iman do razine masovne histerije, odbacuju je njezini vršnjaci ("anti-Iman" grupa na Whatsappu), ali i profesori ("Bilo bi dobro da ne ideš malo na vjeronauk, čuo sam neke priče...").
Priča daje povod da se skicira stanje uma cijele zajednice, kako mladih, tako i starijih ljudi prema kojima je film kritičkije nastrojen u njihovom "pogledu s visoka" na mladost ("Znam ja vas tih godina..."). Bosanskohercegovački kandidat za Oscara 2024. pokazuje da Gunjak nije slučajno dobila Europsku filmsku nagradu za kratkometražnu "Kokošku".
Mlada redateljica u noćnim scenama tretira Sarajevo gotovo kao Tokio u "Izgubljenima u prijevodu", fino vodi glumce-naturščike tipujući na njihovu spontanost i spretno režira "masovne" scene u razredu i na roditeljskom sastanku, radeći paralelnu montažu (montažerka Clémence Diard) i stavljajući naglasak na "altmanovsko" preklapanje glasova, za čim je posegnula i Sonja Tarokić u "Zbornici".
Film je vizualno na pola puta između regionalne i europske kinematografije (snimatelj Matthias Pilz), tako da ne čudi da je posrijedi koprodukcija Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Francuske i Norveške. Pred Unom je europska budućnost