‘Divlji robot‘: Sanjaju li androidi majčinstvo?

Wall-E, Željezni div i Baymax iz "Ekipe za 6" dobili su više nego dostojnog animiranog nasljednika u "Divljem robotu" ("The Wild Robot"), adaptaciji dječje knjige Petera Browna u produkciji DreamWorksa i režiji Chrisa Sandersa, poznatog po crtićima "Lilo i Stitch", "Kako izdresirati zmaja" i "Croods".

Sanders i DreamWorks iznjedrili su impresivan i inteligentan humanistički crtić sa srcem i dušom koji se vraški dobro drži u usporedbi s robotskim prethodnicima, ali i vrhuncima recentne hollywoodske i svjetske animacije tipa "Izvrnuto obrnuto 2", "Moj prijatelj robot", "Dječak i čaplja", "Transformers: Početak"... 

Titularni lik je sada robotica pomagačica ROZZUM 7134 ili kraće Roz, programirana da "svoj zadatak uvijek izvrši" ("samo zatraži"). Rozina letjelica ruši se na otok daleko od civilizacije nastanjen divljim životinjama. U potrazi za smislom postojanja, odnosno novim zadatkom pomaganja tko god je za to angažira, ona će se spletom nesretnih okolnosti skrbiti o jednom guščiću nakon što nehotice, u padu sa strmine tijekom bijega od neprijateljski nastrojenih životinja, naleti na gnijezdo i zgnječi njegovu majku i ostala jaja.

"Divlji robot" ne izbjegava sugestiju smrti i okrutnosti prirode gdje veća životinja jede manju, no to ublažava (crnim) humorom. Majka oposum govori Roz kako ima sedmero mladunaca, da bi se brojka smanjila kad jedan nesretni oposumčić bude pojeden izvan kadra. Mehaničko biće među životinjama stvara intrigantan kontrast između tehnologije i prirode, programiranosti (Roz) i urođenog nagona (ostale životinje).

Kontrast se do odjavne špice pretvara u suodnos kad se Roz prilagodi ekosistemu i postaje dio njega s umjetnom drvenom nogom i mahovinom na glavi, naučivši slušati instinkt i srce tijekom majčinske brige o guščiću nazvanom Sjajko kojeg treba naučiti plivati i letjeti do jeseni, pripremiti za zimsku migraciju u tople krajeve s ostalim guskama.

Majčinstvo i roditeljstvo Rozina je misija i centralna tema Sandersova crtića.  Roz aktivira proces učenja i otkriva da svaka životinja ima svoj instinkt ili programiranost. Svatko ima svoj "program". Lisac Fink radi "lisičaste stvari" koje su u njegovoj prirodi, jednako kako Roz radi "robotaste stvari" za što je programirana.

Međutim, nitko nema program da bude majka. "Snalazimo se usput", kaže oposumka. I zaista, Roz odbacuje robotski "program", oslanja se na improvizaciju i osluškuje ono iznutra, osjećaje koji ne mogu biti programirani, a tako i Sanders režira crtić, iz srca.

Redatelj ne bježi od utjecaja od kojih nije mogao pobjeći ni "Nesavršeni robot Ron" ("Wall-E", "The Iron Giant"), ali obrađuje priču na vlastiti način i prkosi programiranosti baš poput Roz tako da je "The Wild Robot" duhovno bliži starom Waltu Disneyju ("Bambi"), Hayaou Miyazakiju ("Princeza Mononoke") i crtiću "Robot Dreams" nego suvremenom korporativnom Hollywoodu.

Animacija nije isključivo kompjuterska, već izvedena u kombinaciji s ručnom, a inspiraciju vuče iz slikarstva Claudea Moneta i na trenutke stvara prilično jedinstveni impresionistički slikarski animirani stil s nekolicinom kadrova za uokviriti poput umjetničke slike (Roz okružena jatom leptira i gusaka).

Sanders se priklanja Hollywoodu tek u završnoj blockbusterskoj bitki životinja i robota poslanih po roboticu, no dotad je hvalevrijedno autorski postojan i "Divlji robot" se prirodno uklapa u njegovu filmografiju koja uključuje i film "Zov divljine" o odnosu starog čovjeka i psa.

Svaki Sandersov uradak počivao je na interakciji neprilagođenih likova koji ne pripadaju okolini: klinka i mali izvanzemaljac, mladi viking s protezom za nogu i crni zmaj..., tj. robotica i guščić kao majka i njezin posvojeni sin koji su isprve čudovište i žgoljo u očima okoline.

"Nemoj se previše vezati za maloga", savjetuju Roz, ali njezina duboka povezanost sa Sjajkom emotivni je pokretač animiranog filma. "The Wild Robot" je divan crtić, idealan da nekom djetetu bude prvi susret s (animiranim) filmom/kinom, kao što je npr. starijem nećaku vašeg kritičara bio "Big Hero 6".