Šri Lanka, Filipini... Ovogodišnji Split Film Festival nastavlja s kinematografskom egzotikom. Nakon šrilankanskih "Planina tajni" u Split je stigao i filipinski "Asog", hibridni film redatelja Seana Devlina nastao u američko-kanadskoj koprodukciji kojemu je jedan od izvršnih producenata dobro znani filmaš Adam McKay ("Oklada stoljeća", "Čovjek iz sjene", "Ne gledaj gore").
"Asog" je u Split stigao s London Film Festivala, gdje je friško prikazan nakon ljetne svjetske premijere na Tribecci, dakle posrijedi je prilična ekskluziva. Posrijedi je i prilično posebno filmsko iskustvo, (igrani) film ceste na granici drame i (tragi)komedije, tj. dokumentarizma i eksperimentalizma.
Devlin je kao kanadski filmaš filipinskog (i kineskog) podrijetla posvećen Filipinima i tragediji iz studenog 2013., kad je iznimno destruktivna tropska oluja zemlju zavila u crno, usmrtivši tisuće ljudi i oduzevši mnogim preživjelima krov nad glavom pustošenjem filipinskih gradova i sela, čega se doticao i njegov prethodni film, dugometražni igrani prvijenac "When The Storm Fades".
Kad u "Asogu" čujemo kako je Laurence Fishburne izjavio da je na Filipinima (snimajući "Apokalipsu danas") osjećao veću dobrodošlicu nego u Americi, u tome izgleda kao da se prepoznao i Devlin čiji se uradak otvara upozorenjem. "Glumci u ovom filmu su stvarni ljudi koji su preživjeli super-tajfun Haiyan, jedan od najsnažnijih tropskih ciklona ikad zabilježenih", navodi natpis.
Čak i glavni glumci filma Rey Aclao i Arnel Pablo igraju sebe (ili verziju sebe), a kreditirani su i kao koscenaristi uz Devlina. Granica između likova (Jaya, Arnel) i njihovih tumača (Aclao, Pablo) je zamagljena, kao i ona između igranog i dokumentarnog filma s daškom eksperimentalnog unutar "road movie" matrice.
U fokusu "Asoga" je nebinarna osoba i "drag" zvijezda umjetničkog imena Jaya koja je izgubila kasnonoćnu televizijsku emisiju kad je tajfun uništio TV studio i radi kao učitelj(ica). Priča počinje kad Jaya krene na put na drugi kraj zemlje da se okuša na "drag" izboru ljepote i uz malo sreće pobijedi i dobije novčanu nagradu, a usput sretne bivšu učenicu Arnel u potrazi za ocem.
"Buddy" dinamika između Jaye i Arnel pokreće film ceste u kojem je, klasika, putovanje (pješke, biciklom, brodom) jednako važno kao odredište. Posljedice tajfunske klimatske katastrofe na Filipinima osjećaju se i deset godina poslije dok Jaya i Arnel tijekom putovanja prolaze kroz predivna, ali opustošena područja (bolan prizor uništenih kokosovih palmi) i sreću unesrećene ljude koji glume sami sebe, poput žitelja sela kojima je bunare onečistila sol morske vode.
Dokumentaristički trenuci filma su najsnažniji i politički najpapreniji s obzirom da se Devlin dotiče klimatskih promjena, pitanja LGBTQ-a, kolonijalizma i praznih obećanja korporacija danih preživjelima čije je živote tajfun otpuhao u nepovrat.
Ipak, da sve ne bude crnjak, Devlin uvodi zaigranu animaciju i humor kako bi zaliječio rane likova, posredno i gledatelja, pronalazeći ljepotu, humanost pa i filmsku magiju u tragediji i devastaciji. Devlin u ovom filmu pokazuje potencijal poznatijeg imenjaka Seana Bakera ("Projekt Florida", "Crvena raketa") i "Asog" je podatan za maraton s njegovom "Mandarinom".