Kći Vlaha Bukovca, Jelica, pozirala je svome ocu prije više od stotinu godina, u vrijeme kad se kao 19-godišnja djevojka spremala za studij slikarstva na praškoj Akademiji lijepih umjetnosti. Po prirodi je bila nježna duša, brižna kći te draga sestra svog brata Aga i sestara Marice i Ivanke. Život u roditeljskoj kući, kako je i sama zapisala, bio je idealan, pun ljubavi, harmonije i produhovljen radom. U takvom harmoničnom tonu slikao je Vlaho Bukovac svoje „gnijezdo“, svoju suprugu i svu djecu. S istančanim osjećajem za diskretne odnose svijetlog i tamnog, smirenijim akordima ružičaste u slikanju puti i bez jačih akcenata boje, pa i slika „Meditacija (Zamišljena)“ iz 1916. godine ostavlja dojam krajnje rafiniranosti i prozračnosti u maniri ranih...