To da su troškovi stanovanja u Hrvatskoj apsurdni, to više nije vijest. Mladi ljudi, oni koji pokušavaju prvi put steći ikakav krov nad glavom, makar i iznajmljeni, makar i skroman, makar i nedovoljan za dvočlanu obitelj koja će dobro razmisliti o trećem članu..., oni su u stanju beznađa.
Oni koji nemaju mamu i tatu, baku ili djeda koji će im možda ostaviti svoju kuću, oni i iza tridesete žive u roditeljskom domu, tiskajući se u dječjim sobama koje su davno prerasli. Ima li uopće nade za generaciju kojoj se po pet, šest, a ponekad i više tisuća eura po kvadratnom metru nude stanovi za kupnju? Ima li nade za one kojima se po 800, 900 ili više eura nudi najam stana, s varljivim očekivanjem da će se gazda ili gazdarica umilostiviti i ne izbaciti ih već nakon mjesec ili dva jer, bože moj, turisti su bolji platiše?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....