StoryEditorOCM
Primorjeuskrsni običaji našega kraja

‘Uzmi, dušo, regal ovi, pa pogodi ko te voli‘: pengana jaja regalavala su se najbližima i ‘važnima‘, a stotinu im je značenja: od simpatije i zahvale do želja za potomstvom

Piše L. V.
28. ožujka 2024. - 15:10

Zašto se reče da se jaja ‘maste‘ ili ‘pengaju‘? Kad, kako i zašto se na taj način održao lijepi uskrsni običaj dubrovačkog kraja zapisao je darko Kunica na svojoj Facebook stranici Zamaslina, a upravo pred najveći kršćanski blagdan važno je podsjetiti se drugačijem načinu života i običajima koji su se održali do danas.

"Jaja su se nekada bojala ili „mastila“ u raznim prirodnim bojama od broća, kore oraha, jasena, šipka, jabuke, a najčešće u kori od luka ili lučini. Pengana ili napengana jaja su izrazi za tehniku ukrašavanja jaja voskom na dubrovačkom području (od lat. glagola pingere, koji znači bojati, premazivati ili slikati). Kada su se jaja samo bojala, a nisu premazivala voskom, na dubrovačkom području su korišteni razni izrazi povezani s nijansom boje. Crvena boja dobivala se od biljke broć, a to je bojanje opjevao i dubrovački pjesnik Mavro Vetranović Čavčić (1482 – 1576) u 16. st. u pjesmi Remeta „ … i broća se još nahodi u što žene jaja maste uskrsenje kad prihodi“. Mast je riječ praslavenskog porijekla koja je označavala upravo boju. Pengana jaja su neizostavni detalj uskrsnog stola i karakteristika su dubrovačkoga kraja. Sirova jaja se ukrašavaju otopljenim pčelinjim voskom u koji se umače glavičasta igla (batočka ili pribadača) pričvršćena na komadić drva (drvo lovorike ili loze) ili drvena olovka ili penica. Jaja bi se zatim uronila u crvenu boju, a dijelovi pod voskom bi ostali neobojani.", piše Zamaslina.

Suprotno onome što radimo danas, pituravamo, pengamo ili bojamo jaja što prije, što brže i jednostavnije, pa do tjedan prije Uskrsa, u prošlim vremenima jaja su se najčešće bojala na Veliki petak. Ona jaja koja se nisu pengala, već ostajala samo u boji u „masti“ zvala su se „kaluđeri“ ili „omašćena jaja“, dok su se jaja ukrašavana uzorkom tj. pengom zvala pengana. One kuće koje su bile u koroti (žalosti) su kuhale jaja, ali ih nisu bojale. Kasnije su u upotrebu osim prirodnih boja ušle i „varzilo“ (boje dobivene od brazilskog drveta) i „kartela“ (boja za odjeću). Za izradu penganih jaja koristila se "batik" tehnika uz pomoć pčelinjeg voska, „čantrlice“, „teće“ ili „skandaleta“ sa žarom te glavičaste igle „batočke ili baturače, batvačice“ ubodene oštrim dijelom u grančicu. U starija vremena umjesto igle se koristio štapić trave „skrašnjice“, „strašnjice“, „konjske trave“, „dijamant trave“ ili sijerka.

Penga se i danas, i ne samo na radionicama, već u dubrovačkoj okolici ama baš svake godine, a nema toga tko ne voli dobiti ili kupiti pravo, tamno crveno opengano jaje, s detaljnim crtežima i slatkim porukama.

Zamaslina piše i kako postoje tipične primorske penge poput paunovog pera, sunca, kola, križa, graniče, klasa pšenice, psa, zvjezdice, grozda, zatim razni predkršćanski simboli kao što su grabljice, češljići, zvrkovi, kuke, ruža, razni motivi ptica, leptira, cvijeća..., ovisno o spretnosti slikarice. Pisanje poruka na penganim jajima se pojavljuje tek u 20. st. Djevojke su svoje mladiće darivale penganim jajima s ljubavnim porukama, a nevjeste svoje muževe. 

Pengana jaja su se uvijek darivala dragim osobama, kao znak života i privrženosti. Prvo pengano jaje se darivalo najdražojj osobi, a zatim svim ostalim dragim ljudima.

„UZMI DUŠO, REGAL OVI, PA POGODI, KO TE VOLI!?“

 

"PRIMI DUŠO REGAL OVI, PA SE SJETI, KO TE VOLI!?“

 

Prema starinskom običaju u Primorju se pengana jaja najprije daruju rodbini, i to svakom članu uže obitelji od 12 do 48 jaja. Darivali su ih učitelju, svećeniku, rodbini, kumovima i prijateljima. Uvijek se regalavalo crvena napengana jaja, a bijela su se regalavala ako je kuća bila u koroti. U Dubrovačkom primorju bio je običaj da majka nevjeste, koja se tu godinu udala, mora pripremiti veliku količinu penganih jaja koje je njena kćer dijelila svim sudionicima svadbe. Kumu je davala 12 penganih jaja, a po 6 svakome od svata koji su te godine pratili svadbu.

„KUMA, KUMU DAROVALA!“

Zanimljivost je da je u Zamaslini davno živjela jedna Ogrestinka, koja je bila pravi majstor u penganju jaja, pa su joj dali nadimak Penga. Taj nadimak su kasnije imale sve Ogreste, koje su živjele u Zamaslini, a predio gdje su živjeli se zvao „Pengino“ ili „U Penge“. Čak se taj nadimak zapisivao i u matičnim knjigama – 18.12.1879. g. u Zamaslini se rodio Petar Ogresta – „Penga“, sin Petra Ogreste i Marije Lučić."

21. studeni 2024 07:01