Lijepa gesta Gorana Milića i ‘kava za drugoga‘: Naručio sam jedan, a platio dva macchiata. Ako je netko pošao u šetnju bez love, nek‘ slobodno svrati kod Radića!"

"U Napulju se proširila praksa da gost u kafiću naruči espresso a konobaru plati dva! Taj višak daje pravo nekom siromašnom sugrađaninu da i on popije svoju kavu. Kako mislim da je to teško ostvarivo u Slanom i cijeloj RH (navike i etika konobara, poslovna logika vlasnika lokala, nefleksibilnost fiskalne regulative), naručio sam dva machiata, pa ako je netko pošao u šetnju bez love, a željan je kave i ispraznih razgovora, ne smeta mu pitomi, odgojeni pas, welcome u kafić Bite Bay, kod Radića." - objavio je na svom Facebook profilu novinar, urednik i reporter HRT-a Goran Milić koji inače  ne samo ljetuje, nego često i veći dio godine kad ne snima serijale, živi u Slanome, a nedavno je snimao reportažu baš u Napulju gdje je to gotovo uvriježena praksa. "What‘s up, sjever-jug" dokumentarni su putopisi u kojima Milić ističe sličnosti i razlike različitih podneblja, navika i kulturnih tradicija stanovnika, načina života te ih uspoređuje s promjenama nastalima u doba globalizacije i tehnoloških postignuća.

Pratitelji Gorana Milića oduševili sus e njegovom gestom.

"Predivna gesta. Baš ste gospar pravi, imao sam čast voziti vas par puta na put, sa Šimom Vlajkijem... vrijeme Univerzijade 87 Zagreb, ja sam bio službeni tamnoplavi FIAT Zagi 10, radio stanica, bio sam mlad prilično, ali iskusan šofer.. i vi ste bili mlađi, no ustvari ste ostali isti, pozdrav. Svaka čast. Svaka vam čast gospodine Miliću! Baš ste gospar, svaka Vam čast. Za svaku pohvalu, još poraditi na širenju prakse. Bravo Gorane. Sjajna ideja. Valjalo bi tako i u našim gradovima", poručili su mu pratitelji. 

Sjećamo se da je sličnu praksu imala i jedna pekara u Dubrovniku, ali i brojne pekare u hrvatskoj, gdje su ljudi kupovali i ‘kruh za drugoga‘, plaćajući dva kruha, a jednoga ostavljali svojim sugrađanima koji nažalost nisu sebi mogli priuštiti niti štrucu kruha. praksa nažalost nije ostavljena, a obzirom na novce koji se slijevaju u Dubrovnik, kad bi vlasnici imali malo socijalne osjetljivosti, mogla bi se uvesti takva praksa, pa makar i za kavu.