StoryEditor
NeretvaRIZIČNO I NEISPLATIVO |

Tomislav Šiljeg iz Metkovića na svojih 800 stabala u ekološkom uzgoju očekuje ubrati desetak tona smokava, planove mu mogu pomrsiti kiša i vrapci

Piše Stanislav Soldo/SD
8. rujna 2020. - 09:52
Tomislav ŠiljegCROPIX
Smokva je nekada bila hraniteljica Dalmacije, a danas je kod nas zapostavljeno voće koje se sve rjeđe uzgaja. Mladi se smokvama ne žele baviti jer u njima ima puno posla, zarada je mala, proizvodnja rizična, dovoljno je da padne kiša usred kolovoza ili naleti jato vrabaca pa da na stablima propadnu stotine kilograma smokava.

image
CROPIX


Tomislav Šiljeg iz Metkovića na svojih 800 stabala smokava u ekološkom uzgoju očekuje ove jeseni ubrati desetak tona smokava. No, to su samo očekivanja jer su mu ptice u jednom danu uništile 200 kilograma. Osim što prodaje svježe smokve na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu još proizvodi i suhe smokve, slatko od smokava sa dodatkom aronije.

- Posla u svakome voćarstvu ima, tako i u smokviku. Uz pomoć savjetodavne službe i nadzorne stanice za ekološku poljoprivredu pratimo stanje plantaža, ekološki uzgoj je ponajprije veliko povjerenje između korisnika i proizvođača. Mi proizvođači nastojimo naše plantaže održavati i uzgajati bez konvencionalnog načina. Dakle naši preparati su provjereni i odobreni od strane ministarstva poljoprivrede. Zaštita se vrši kao i gnojidba, ali s velikom dozom opreza i preporuka struke - kaže Šiljeg.

Lani izvezli jedva 10 tona svježe smokve
Hrvatska je prošle godine izvezla tek 10 tona svježe smokve u vrijednosti od 21.500 eura i 29 tona sušene smokve (od čega 22 tone u Sloveniju). S druge strane uvezeno je 64 tone svježe smokve u vrijednosti od 131.000 eura, od čega 40 tona iz Turske. Sušene smokve prošle je godine uvezeno u količini od čak 540 tona vrijednih 1,7 milijuna eura, od toga čak 251 tonu iz Turske i 115 tona iz Albanije.


Hrvatska proizvodi minimalne količine smokava pa kad se tome dodaju i štete od ptica, ovogodišnji urod je minimalan.
Prema analizama tržišta koje je provela konzultantska tvrtka Smarter, najveći proizvođači i izvoznici smokava su Turska, Grčka, Italija, Alžir, Maroko i Španjolska, no Hrvatske nema na karti ovih zemalja u kojoj se organizirana proizvodnja iz godine u godinu urušava, unatoč ogromnim potencijalima za proizvodnju. Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini. S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je u Hrvatskoj na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvodila oko 6.240 tona svježih plodova da bi prošle godine proizvela skromnih 1.264 tona.

- Jednostavnom računicom može se izračunati da ukupna domaća proizvodnja zadovoljava tek oko 0,3 kilograma po glavi stanovnika što znači da se iz domaće proizvodnje može zadovoljiti potrošnja dvije do tri smokve po svakom potrošaču u Hrvatskoj. Smokve kod nas uglavnom proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve i uglavnom rastu pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda, a plasman svježe smokve je ograničen slabom mogućnošću čuvanja, pa je tržišni potencijal izrazito slab u odnosu na drugo voće. Organiziran otkup i prerada daleko su ispod proizvodnih i gospodarskih mogućnosti ove voćne vrste u nas. U Europi se odnedavno sade tržišni voćnjaci gustog sklopa (kalifornijski način), a plodovi se koriste za turističku, sezonsku potrošnju i sušenje“, pokazuje analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

image
CROPIX


Proizvodnja smokava smanjena je i zbog promjena u prehrani budući da raste potrošnja drugog svježega voća na račun sušenoga i prerađenoga, a u Hrvatskoj je smanjen i organizirani otkup za preradu. Proizvodnja se zadržala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svježih plodova po izuzetno visokim cijenama. Manji dio se suši za vlastitu potrošnju. Iako se proteklih godina na domaćem tržištu pojavljuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja proizvode izuzetno kvalitetne proizvode od smokava, još uvijek su neiskorištene velike mogućnosti prerade (napitci, džemovi, kompoti, rakije). Posebice je važno pravilno sušenje i otprema jer dobro sušena i pakirana smokva uvijek se dobro prodaje na inozemnom i domaćem tržištu kao ukusno, zdravo i hranjivo voće“, naglašava stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.

Prerada kod OPG-a nije isplativa zbog nedovoljne opreme i malih kapaciteta, a nabava suvremenih tehnoloških linija za preradu i pakiranje sušene smokve u otkupnim središtima, u privatnom ili zadružnom vlasništvu, rješenje je za oživljavanje te razvitak proizvodnje smokve u nas.

Smokve proizvodi i prerađuje Tomo Ostojić iz Peračkog Blata u zaleđu Ploča. Godišnje proizvede oko deset tona sušenih te prerađevina od smokava, umaka, džemova, smokvenjaka i energetskih pločica. Nabavio je mali pogon za preradu i pakiranje smokava, ali o širenju proizvodnje za sada ne razmišlja. Većinu proizvodnje do sada je plasirao tijekom turističke sezone na jadranskoj obali, ali ove godine zbog korona krize prodaja baš i ne ide dobro. Sada sijedi pronalazak novih tržišta u zemljama EU-a i Aziji-kaže nam Tomo.

- Proizvodnja smokava je veoma rizična jer ovisi o vremenskim prilikama. Ako u sezoni berbe bude kišnih razdoblja, smokve propadaju - pojašnjava Tomo.

image
CROPIX


Budućnost proizvodnje smokava, uostalom kao i u drugim proizvodnjama voća i povrća je u udruživanju proizvođača.

- S obzirom na mogućnosti koje nudi proizvodnja smokava i proizvoda od nje, ona zahtijeva i udruživanje, zajedničku nabavu strojeva, kreiranje novih proizvoda kojima se Hrvatska može pozicionirati na izvoznim tržištima te jaču turističku prodaju, ističe Kuskunović. Hrvatska danas u intenzivnom uzgoju ima smokve na oko 500 hektara, a prema nekim izračunima u kratkom razdoblju bi mogla proizvodnju povećati na 2000 hektara, što bi trebao biti strateški cilj.

Nekad činili jedan posto svjetske proizvodnje
Nekadašnja Jugoslavija imala je 1.165.000 rodnih stabala s proizvodnjom od 12.036 tona svježih plodova, čime je u cjelokupnoj svjetskoj proizvodnji sudjelovala s oko jedan posto. Najveća je rasprostranjenost i proizvodnja smokve bila upravo u Hrvatskoj, na koju je otpadala polovica svih stabala, njih oko 800 tisuća. Danas ih prema neslužbenim podacima, ima oko 600 tisuća.


Međutim, statistike o trenutačnoj proizvodnji smokava su porazne jer uvozimo čak 540 tona sušene smokve iz Turske, dok istodobno imamo bogom dane uvijete za proizvodnju sušenih smokava diljem Dalmacije.

Ivica Smodlaka iz Klisa proizvodi suhe smokve, koje prodaje oko Božića. Kaže da bi Hrvatska trebala izvoziti a ne uvoziti suhe smokve, ali nitko neće da radi jer je posao oko smokava zahtijevan i težak.

- Stari umiru, a mladi nisu zainteresirani. Ne podižu se novi nasadi smokava, kazuje Ivica, koji svoje smokve oko 500 kilograma godišnje suši na starinski način, na mrežama. Sumporaje ih i kasnije ispire u slanoj vodi nakon čega se smokve skladište u papirnatim vrećama i spremne su za tržište.

Europski stručnjaci predviđaju da će u narednom razdoblju, do 2025. godine doći do povećane potrošnje i rasta tržišta smokava u EU, što otvara mogućnosti za intenzivniju proizvodnju ovog mediteranskog voća u Hrvatskoj.

image
CROPIX


Osim izuzetno zdravih svježih smokava, predviđa se i rast potrošnje sušenih smokava, ali i različitih proizvoda koji sadrže ovo rajsko voće.

- Danas je teško objasniti zbog čega u Hrvatskoj i ono malo smokava propada i zašto se ljudi njima ne bave, jer bi s tristo do 400 stabala jedna obitelj mogla lijepo puniti kućni proračun. Proizvodnja za osobne potrebe danas uključuje smokve iz seoskih “voćnih nasada” uglavnom starih sorti, stabla koja rastu po dvorištima, uz putove i međe iz čega je lako pretpostaviti ono što statistika ne bilježi, da vjerojatno najveći dio “osobnih potreba” znači neubrani, propali urod. A uvijek je golema šteta kad urod propadne, zaključuje Kuskunović.
loading...

Izdvojeno

27. studeni 2020 09:00