Više tisuća mještana Komarne, doline Neretve, cijele Dalmacije pa i Hrvatske i susjedne BiH doslovce su okupirali kamenitu obalu nedaleko gradilišta Pelješkog mosta. Čekanje na spajanje posljednjeg čeličnog segmenta širokog 22 i visokog 4,5 metara do ponoći je proteklo uz bučne i šaljive komentare mještana i gostiju. a odbrojavanje do najavljenog vatrometa je trajalo uz pečene janjce i gradele, a sve uz čaše vina ili piva, sve dok u mrkloj noći nije uočeno varničenje s mjesta spoja zavara sa segmenta kojim je most postao cjelina. Egzaltirano su krenuli povici "Bravo", "Andrej, daj taj vatromet!" Neki su spontano zapjevali himnu, a kamere stotina mobitela bile su spremno ovjekovječi kinesko pirotehničko umijeće u čast spajanja konstrukcije.
Nakon blještavog pira, tisuće svjetlaca na nebu kao pozornici za pravi festival pirotehnike, zaorio se povik "Hrvatska je spojena!" Bučni pljesak bio je nagrada graditeljima a tada je iz samog središta Komarne uslijedio još jedan vatromet. Na plaži Komarne s zapadne strane malo je tko razmišljao o povratku kući na još jedan radni dan. Starina Jure Šešelj Baran kaže da je već tri puta, za mandata Sanadera, nazočio otvaranju radova:
- Četvrti put smo ga barkama stvarali, a sad je konačno spojen! Da me se pita, nek' je u zatvoru, doveo bih bivšeg premijera da ovo vidi! Ima puno gorih od njega pa nisu tamo... S mostom će sve postati skuplje, od cijena u trgovini do apartmana, ali zato više zbog liječnika u Dubrovnik neću morati s putovnicom! - veli Jure.
Trenutak povijesti
Izjava jednog mještanina koji je najavio kako čekuje da po spajanju mosta njegova punica skoči u more postala je temom dana, a Pločanin Ante Bebić koji u Komarni ima kuću kaže da je ideju mosta pratio od prvih istraživanja ruskih brodova:
- Sve smo gledali sa skepsom uvjetovanom nizom novinskih tekstova i dolascima političara zbg kojih je Komarna bila pod opsadom policije. Ali, nakon potpisa s Kinezima znali smo: postaje ozbiljno. Da je krenulo, uvjerili smo se dolaskom plovne dizalice i hvala EU, ali i svima koji su pomogli da postanemo njez dio. Jer, bez EU ovog ne bi bilo!
Svečanost nije propustila ni Metkovka Ana Kraljević čija je tvrtka Konstruktor Venera kooperant CRBC-a na gradnji mosta još od 2019.:
- Zaduženi smo za ljestve i platforme unutar stupova, dok Radež iz Blata radi sve otvore, vrata i revizijske staze unutar rasponskih čeličnih konstrukcija. Sve je bilo jako izazovno, a najteže u kontekstu neizvjesnosti zbog COVID-a održati nametnuti tempo. Ali, nikad nisam sumnjala jer kad ima želje, strasti i volje, nema straha kad svi potežemo – priča Ana i dodaje:
- Lani je umro moj stric Darko Kraljević. Znam da je osobno minirao most na Bistrini, ali i odbio zapovjed Stožera da ga digne u zrak! Sad, 10 kilometara dalje tu je most kojemu se radovao!
- Sretna sam i uzbuđena što nazočim ovom događaju - priznaje učenica Agroturističke škole Iva Marević koja se često kupa u Komarni, jednako kao i otac Joško i sin Luka (12) Volarević iz Vida. Kamenoklesar Joško kaže da ljudi još nisu svjesni čemu nazoče:
- Treba im vremena, shvatit će kad više ne budu četiri puta vadili dokumente na granici! Do Pelješca ćemo uštediti više od sata, u sezoni posebno - kaže otac, a sin dodaje da je čuo susjede da će sve biti lakše, pa i prodaja voća i povrća na Pelješcu i otocima.
Među gomilom nazočnih sa suprugama su bili i Poljaci Janoš Šlaščikovski te Zbšek Gabrich sa suprugama:
- Most je velika investicija i još veća promocija Komarne. Sve je super, ponovno dolazimo, a lakše ćemo uskoro i do Dubrovnika - poručuju, a sa susjednog stola bivši branitelj s Trpinjske ceste Stipe Majić Pipe koji snima film o bitki za Dubrovnik kaže:
- Došao sam obilježiti ovaj presretni događaj i veličanstveni projekt kakvih nam treba još više. S prijateljima sam sve objavljivao na društvenim mrežama, svi smo osjetili ovo ozračje.
Nakon 303 godine
Iz Runovića je došao Joško Ljubičić koji priznaje
:- Ni sekunde nisam dvojio, ako treba i pješice doći i nakloniti se povijesnom događaju. Konačno je Hrvatska spojena u jednu cjelinu, veselim se i sretan sam sa svaki, pomakom nabolje u našoj prekrasnoj državi, kaže Ljubičić koji za glazbenike uz stol s njegovim društvom na plaži kaže:
- Prepoznali su nas kao veselo i zdravo društvo, ne napuštaju nas!
S Joškom je došao i poznati svjetski putnik, Imoćanin Mate Lončar, poznat kao Mate Biljarista. Već je posjetio više od stotinu zemalja širom svijeta, ali nije želio propustiti ovaj događaj:- Nakon 303 godine i 48 dana Hrvatska je teritorijalno spojena! To je povijest i nisam dvojio doći ili ne. Ponosim se. U vrijeme Dubrovačke Republike mudri su diplomati pametno izbjegli konforntaciju s Venecijom te prepustili Turcima izlaz kod Neuma i Sutorine. Nakon ovog želim i puni profil autoceste do Debelog brijega. To treba što prije učliniti! Vjerujem u ovu Vladu RH i premijera Plenkovića - veseli se Mate i za iduću godinu najavljuje dolazak na svečanost dovršenja mosta.
Uz pjesmu i pečenje, spoj mosta je s prijateljima obilježio i umirovljenik Ivica Nikolac Bego, Pločanin koji već desetljećima živi u Zagrebu. Kaže da je morao svjedočiti povijesti:
- Dubrovnik više nije enklava ni otok! Redovito sam pratio gradnju i žalim što pokojni ćaća nije doživio ovo i autocestu skoro do kućnih vrata! Ali, u Dubrovniku trebaju još i autocestu i brzu cestu, most iznad Zatona, da im sve bude brže i bolje. Neću govoriti o nacionalnoj dimenziji, ali kao ekonomist znam da će biti koristi od Pelješkog mosta za sve u krugu 50 kilometara. Mislim da će ga Kinezi dovršiti do Nove godine, samo su problem pristupne ceste!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....