Osim izbora kvalitetne sorte krumpira (rana, srednje rana ili kasna) za dobar urod važne su brojne agrotehničke mjere od pripreme zemljišta za sadnju, gnojidbe pa do zaštitnih sredstava. Dubina sadnje krumpira je vrlo važna u procesu uzgoja što u konačnici utječe na urod i kvalitetu. Dubina sadnje određuje se ovisno o vrsti tla, klimatskim uvjetima, sorti krompira. U oskudnim tlima i brdskim područjima posebno onima osunčanima krumpir se sadi pliće dok se u polju sadi dublje, što posebno vrijedi za kasniji sortiment.
Preporučena dubina sadnje krumpira je od 10 do 20 centimetara, što ovisi o vrsti sjemena koje se sadi-savjetuju agronomi. Neki sjemenski gomolji zahtijevaju dublju sadnju poglavito ako je riječ o ranijoj sadnji onda ga dubina štiti od smrzavanja. Poželjno je u takvim slučajevima po gomoljima prosuti stajsko gnojivo koje osim prihrane ima ulogu i zagrijavanja.
Uz pravilnu dubinu sadnje, također je važno osigurati dovoljnu razmak između biljaka kako bi se osiguralo optimalno korištenje prostora i hranjivih tvari. Preporučena udaljenost između biljaka obično iznosi oko trideset centimetara (u narodu rečeno taban odraslog čovjeka).
Kad je već krumpir posađeno potrebno ga je gnojiti, zalijevati, štititi od nametnika. Krumpir nije toliko zahtjevna biljka ali ipak traži redovite aktivnosti. Drugim riječima, pogrešno je mišljenje da krumpir samo treba staviti u zemlji i nakon dva mjeseca doći i povaditi gomolje. Među nametnicima sa kojima se bore uzgajivači krumpira jest krumpirova zlatica. To je štetnik koji za samo jednu noć može obrstiti nasad. Dvije su metode "borbe" sa zlaticom. Mehaničko uklanjanje-sakupljanje odraslih zlatica i ličinki ili pak prašenje specijalnim preparatima namijenjenima za suzbijanje zlatice.
Agronomi ističu da samo uz pravilan i redovit rad nasad krumpira može dati zadovoljavajući i kvalitetan urod.