StoryEditorOCM
NeretvaIvanka Čelar

Jedna od prvih ocjenjivačica vina u Hrvatskoj: Voljela sam matematiku, ali zov vinarstva bio je mnogo snažniji!

Piše Ante Šunjić
17. ožujka 2024. - 08:04

Kako ćemo znati koje je vino kvalitetno? Nema boljeg sugovornika za to od Opuzenke Ivanke Čelar, dipl. ing. agr u mirovini. Ivanka je jedina ocjenjivačica vina u Dolini Neretve i jedna od prvih žena u Hrvatskoj koja je dobila službeni certifikat Ministarstva poljoprivrede. A vina ocjenjuje već punih pet desetljeća!

Rođena je prije 75 godina u malom pograničnom mjestu Crnići u općini Čapljina. Poslije završenog studija Agronomije u Beogradu, 1974. se zaposlila u tvrtki PIK Neretva u Opuzenu na poslovima voditeljice laboratorija, voditeljice Vinarije, rukovoditeljice proizvodnje vina i jakih alkoholnih pića i direktorice poduzeća. Tvrtku napušta 1994. godine, nakon što je u pretvorbi poduzeća dobila rješenje Referent za naplatu nenaplaćenih potraživanja.

image

Bez Ivankina udjela domaće vinarstvo bilo bi na gubitku

Ante Šunjić/

Priznanje za životno djelo

Od 1994. radila je kao stručni savjetnik – tehnolog u proizvodnji vina u PZ Postup Donja Banda na Pelješcu. Radila je i kratko vrijeme kao predsjednica Uprave poduzeća “Agrodelta” u Rogotinu, kada se vratila u Neretvu zbog obiteljskih razloga. Iz te je tvrtke 1997. prešla u tvrtku “Dalmacija vino” Split, gdje je obavljala poslove stručne savjetnice za odnose s kooperantima. Obavljajući taj posao obišla je sve vinarije po Dalmaciji i skupila nemjerljivo iskustvo o stanju vinogradarstva u našoj regiji. Te, 1997. je vodila preradu u Vinariji Grgić i to je vino kasnije osvojilo prestižne nagrade u Americi. U znak zahvalnosti, svjetski poznati vinar Miljenko Grgić joj je darovao bocu vina iz te godine na kojoj je vlastoručno napisao “Ivanka, hvala!”, koju Ivanka i danas ljubomorno čuva.

image

Ivanka Čelar

Ante Šunjić/

Na poziv Uprave Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, kada su je osobno pozvali ravnateljica Zavoda Ljiljana Skočić i predsjednik Uprave Ivan Enjiga, zasnovala je radni odnos u toj ustanovi kao stručna savjetnica za vinarstvo. Pripajanjem Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo i Stanice za južne kulture Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, premještena je u Dubrovnik na radno mjesto predstojnice. Ta se tvrtka 1. rujna 2011. pripojila Sveučilištu u Dubrovniku i promijenila ime u Zavod za mediteranske kulture, kojemu je bila predstojnica sve do umirovljenja 16. ožujka 2014. Za svoj dugogodišnji rad u vinarstvu Zadružni savez Dalmacije dodijelio joj je 2013. priznanje za životno djelo za unapređenje vinarstva u Dalmaciji.

image

Ivanka Čelar

Ante Šunjić/

Bravo bako!

Sa te svečanosti sjeća se jedne drage anegdote, kada joj je, tada trogodišnji, unuk Lovre oduševljeno doviknuo “Bravo bako!”.

“Nisam ni sama sigurna kako sam odabrala vinarstvo. Završila sam matematički gimnaziju i u mojoj obitelji nije bila razvijena tradicija vinogradarstva, pa je moj odabir s te strane pomalo nelogičan. No, nikada se nisam pokajala. To je jedan predivan svijet, vino se koristi u svim prigodama, i svoj posao zaista radim s punim zadovoljstvom. Toliko ga volim da sam, unatoč raznim iskušenjima u profesionalnoj karijeri, do kraja ustrajala na radu u struci”, rekla nam je Ivanka koja kao certificirani ocjenjivač sudjeluje kao član u komisijama za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina na poziv Centra za vinogradarstvo i vinarstvo u Zagrebu. Na temelju ocjena vino ide u promet ili ne i dobiva određenu kategoriju kakvoće.

Ivanka će za nekoliko dana u Zagrebu u tri dana ocijeniti 150 vina, prije toga ide na Mljet, a nakon Zagreba na Lastov koje je, kaže, dobar primjer kako ljudi slušaju struku. Od prvog dolaska na otok prije nešto više od 20 godina, sa zadovoljstvom primjećuje da se na Lastovu proizvode i piju kvalitetnija vina nego nekada.

“Izuzetno je važno postići kvalitetu vina u dalmatinskim krajevima gdje se stanovništvo intenzivno bave turizmom i nudi vina gostima iz inozemstva, koji onda prenose priču o kvaliteti naših vina”, naglašava Ivanka koja je nekoliko godina ocjenjivala kvalitetu vina na međunarodnom Marko Polo festivalu u Korčuli i godinama organizirala ocjenjivanje vina Dubrovačko -neretvanskoj županiji.

No, osim kušanja i ocjenjivanja vina, Ivanka je i proizvela kvalitetan viski! “Bilo je to 1978. godine, radila sam u PIK-ovom pogonu za proizvodnju žestokih pića. Stanko Parmać je došao na ideju da proizvedemo viski, jer smo imali sirovinu. Preko dvije godine sam radila na tome i proizveli smo 500 litara viskija kojeg smo odložili u veliku drvenu bačvu. Na tada respektabilnom Međunarodnom ocjenjivanju žestokih pića u Ljubljani osvojili smo srebrenu medalju. Nažalost, nikad se nije išlo u promet viskija”, prisjeća se Ivanka.

image

Ivanka Čelar

Ante Šunjić/

Drastičan pad

Ivanku žalosti rapidan pad vinogradarstva u Hrvatskoj. Prije kobne filoksere vinovom lozom bilo je zasađeno 200 tisuća hektara, otprilike podjednako u Slavoniji i na sjeveru, te u Dalmaciji, a danas je taj broj neusporedivo manji, oko 17 tisuće hektara.

U Dolini Neretve, pred melioraciju, 1948. godine, od ukupno 2 509 hektara obradivih površina, a pod vinogradima je bilo 1 086 hektara (sortiment: Kadarun i Plavka) i u tom periodu vinova loza bila je jedna od najznačajnijih biljnih vrsta. U doba PIK-a Neretva, 1960-ih, ispitano je 140 sorti vinove loze, a u proizvodnji su zastupljene dvije glavne sorte, Cabernet sauvignon i Merlot. U radnoj jedinici Koševo bilo je 126 hektara vinograda, u Jesenskoj 113 i 31 ha matičnjaka loznih podloga.

U neretvanskom vinogorju 1980-tih, u Metkoviću i Opuzenu bilo je u privatnom sektoru po 210 hektara površine vinograda, a u Slivnom i Kominu po 70 hektara, a sam PIK Neretva je imao 250 hektara vinograda.

“Slično je i na ostalim područjima u okolici. Primjerice na Korčuli je prije filoksere pod vinogradima bilo devet tisuća hektara, a danas je ostalo tek oko 300 hektara. Jedino se Pelješac zadržao na nekadašnjih 800 hektara jer se dingač proširio. Više je razloga dovelo do drastičnog pada vinogradarstva, a najvažniji su rascjepkanost vinograda (prosječna površina je 0,3 ha, što proizvodnju čini ekonomski neisplativom, starosna struktura proizvođača vina, jer mladi ljudi biraju profitabilnije poslove, te dobra i jeftina uvozna vina.

Na Ivankine savjete uvijek se može računati. Iako je već deset godina u mirovini, ne prestaje raditi omiljeni posao. S kolegicama iz struke, namjerava napisati knjigu o ulozi žena u vinogradarstvu.

24. studeni 2024 16:12