Kad kažete Ante Štrbić, možda mnogima neće biti jasno na koga mislite, ali ako dodate Fulin, nema nikakve dileme kako je riječ o legendarnom pločanskom ugostitelju, najstarijem u gradu koji se bavi ovim poslom i toliko ga voli da, unatoč 73 “na leđima” i ne pomišlja na mirovinu.
Radio u Mlinima
Polaznik prve generacije Ugostiteljske škole u Pločama, Ante Štrbić Fulin zaštitni je znak pločanskoga ugostiteljstva, neumorni radnik i džentlmen, a “traje” već 55 godina jer vrlo dobro zna da ljudima uz kvalitetnu hranu i piće, treba pružiti pažnju i gostoprimstvo, odnosno da uz materijalne treba zadovoljiti i psihološke potrebe gostiju.
Rođen je 7. lipnja 1950. u Rogotinu, osnovnu školu završio je u rodnom mjestu i u Pločama, Ugostiteljsku školu u Makarskoj 1970., a pet godina kasnije Višu ugostiteljsku školu u Splitu. Kao stipendist Hotelskog poduzeća Jadran Ploče počeo je “peći zanat” početkom rujna sada već davne 1967.,a od 1. lipnja 1970,. radio je u hotelu Astarea u Mlinima. Nakon vojske i ženidbe sa suprugom Zorom, vratio se u Ploče (Hotel Ploča, Laguna Gradac), a onda je u prosincu 1974. krenuo samostalnim putem. Najprije je preuzeo kultni restoran Teta Olga, a onda na Čeveljuši otvorio restoran Fulin. Poslije toga je kupio poslovni prostor u Pločama u ulici Vladimira Nazora 43, gdje od 1982., dakle 41 godinu, vodi restoran Fulin. Kroz praksu je u njegovim restoranima do sada prošlo preko 400 učenika.
“Radujem se svakoga jutra kada dolazim na posao, jer ovaj posao je moj život, radost i veselje. Družim se s dragim ljudima, pričamo, razmjenjujemo iskustva i uz to radim. A radim, ne da bih stvarao kapital, nego me boravak u restoranu, ispunjava zadovoljstvom. Planiram raditi sve dok me zdravlje bude služilo, a neću pretjerati ako kažem da nemam ništa protiv da, kada za to dođe vrijeme, umrem upravo u mome restoranu”, kaže nam Fulin i naglašava kako u svemu ima potporu svoje supruge Zore.
Novi jelovnik je razočarenje
A njih dvoje život je nemilosrdno šibao, malo ljudi bi podnijelo takve udarce. Izgubili su obojicu sinova, Zorana i Andreja, Ante dvojicu braće, ali se ne predaju. “Da, i ovaj posao nam pomaže da se borimo s tugom. Moja supruga me u svemu prati, a radost u naše živote unose unučad Ana-Marija, Ante i Josipa, te praunuk Oliver.
O Fulinovom radu i kvaliteti usluge koju pruža svjedoče i imena nogometnih i košarkaških klubova, sportaša i političara koji su posjećivali njegove restorane: “Hajduk, s kojim sam putovao u Valenciju, Dinamo, Velež, Željezničar, Sarajevo, Jugoplastika, samo su neki od poznatijih klubova koje sam posluživao, od sportaša posebno pamtim Matu Parlova i Marjana Beneša, koji mi je darovao boksačke rukavice, a političare je nemoguće i nabrojiti, još od Edvarda i Pepice Kardelj, pa Franje Tuđmana, Ive Josipovića, Stipe Mesića, Jadranke Kosor, Andreja Plenkovića, Dubravke Šuice, Mate Granića, Davora Bernardića, Marije Vučković, Tomislava Ćorića, Nikole Dobroslavića, Branke Bačića, mog dragog prijatelja Rajke Ostojića i mnogih drugih, a moram izraziti zadovoljstvo da se u mome restoranu hrani i legendarni pločanski svećenik u mirovini don Petar Mikić”.
S prizvukom razočaranja u glasu, Fulin će primijetiti kako se gotovo drastično promijenila hrana koju gosti naručuju. “Na žalost, izgubilo se puno tradicionalnih, ali i zdravih jela, kupusa, blitve, punjenih paprika, gulaša, teletine u grašku, tripica, pašticade, sitne ribe poput gavuna i glamoča. Danas se to naručuje samo iznimno, a nekada svakodnevno. Sve je zamijenila brza hrana”, kaže nam.
Ovaj časnik HV i dragovoljac Domovinskoga rata cijeli je život društveno angažiran. Gotovo 40 godina bio je predsjednik ili dopredsjednik Turističke zajednice Grada Ploča, bio je predsjednik Ceha ugostitelja Ploča, predsjednik NK Jadrana, dopredsjednik RK Dalmatinke, prvi predsjednik Udruženja obrtnika, član vodstva Udruge branitelja Grada Ploča, županijski delegat u Hrvatskoj obrtničkoj komori… Godine 2015. Grad Ploče dodijelio mu je Nagradu za životno djelo.