Za tradicionalnu korčulansku lumbliju, kolač nezaborava i sjećanja, malo tko nije čuo. Ta izvorna otočka slastica prvi je zaštićeni proizvod na području Županije, nositelj zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na nacionalnoj razini. Kolač koji nosi mirise i okuse Korčule, usko je povezan s korčulanskim iseljenicima s početka 20. stoljeća a ima i svoju ljubavnu priču posebno zanimljivu turistima. O ovom se kolaču Blata i Vela Luke mnogo toga zna. Ali manje je poznato da odnedavno ima svoj, rekli bismo blizak rod. Slastičarka Kristina Sardelić, osmislila je Blatsku tortu, slasticu sastojcima jako sličnu Lumbliji.
Veloluška ste, a torta blatska, kako to?
- Razmišljam, ima splitska, stonska, paška torta, pa zašto mi ne bi imali blatsku? A udala se u Blato, već više od pola svog života sam tu, muž je Blaćanin, sa mnom mora puno trpit, nije mu lako. Normalno onda da je blatska. Tu sam di sam – iskreno će simpatična Kristina pa nam otkriva kako je torta nastala iz prvog pokušaja. Promislila je, isprobala i shvatila da je to to, doslovno od prve. U torti su svi sastojci koji su sadržani u Lumbliji: bademi i orasi, korica limuna i naranče, od začina klinčić, muškatni oraščić i cimet. Na kraju varenik (sirup od mošta vina koji se nekoliko sati lagano kuha dok ne uzavri kako bi se reducirao u tamni slatki sirup), najvažniji sastojak koji čini Lumbliju Lumblijom, kao što čini i Blatsku tortu.
- Kako je u pitanju torta, trebalo je uz biskvit osmisliti i kremu, a opet da nije moderna. Krema je od oraha, čokolade, korice i soka naranče – otkriva nam Veloluška.
Kažu za Lumbliju, što dulje stoji, kvalitetnija je i ukusnija. A Blatska torta?
- Isto je i s njome. Vrlo je zahvalna. Osim u Blatu ima je za kušati i u Zagrebu u jednom restoranu i mogu reći da odolijeva putovanju dobro i traje dosta dugo. Čak sam je testirala na dva tjedna u hladnjaku, dapače, bila je još bolja.
Poput Lumblije i Blatska torta, koja je prije pet godina predstavljena baš na Danima lumblije u Blatu, ima svoju ljubavnu priču. Naime, Kristina, inače podrijetlom iz Vela Luke, udana je za Blaćanina pa je taj kolač iz ljubavi darovala svojem mužu, koji joj je od početka neizostavna potpora dok ‘plovi slatkim vodama‘.
- Ne postoji osoba koja se toliko veseli uspjesima blatske torte od moga muža Vedrana jer je od početka njemu posvećena. Velika stvar je što sam za tortu dobila markicu ‘Hrvatski otočni proizvod‘ a sad sam u procesu dobivanja još nekih poput ‘Izvorno hrvatsko‘ i ‘Hrvatska kvaliteta‘. Želim je nagraditi s tim oznakama koje meni osobno imaju veliku važnost – kaže nam sugovornica.
Zanima nas za kojom slasticom otočani prije posegnu, kolačem ili tortom?
- Za blatskom tortom, ona je uvijek hit. Novitet je i takvog je okusa da je ljudi vole. Tko voli lumbliju mora volit, možda čak i više, blatsku tortu jer ona je laganija, biskvitna je. Naravno, treba vodit računa da nije preslatka. Ali sve je do ruke koja je spravlja.
Ova vedra Luška još će kroz šalu kako je vjerojatno radi Blatske torte pao dogovor da je Lumblija blatska koliko i veloluška i naravno obratno (da se ne bi tko naljutio).
- Često rečem ođe njima u Blatu ‘eto da vam nema Luške ni slatko ne bi znali jesti‘ – kroz smijeh će i za kraj dodaje:
- Nadam se, za jedno 200, 300 godina kad budu te nove generacije, da će pričati ‘kako ne znaš priču o Blatskoj torti, to je ona jedna Luška došla u Blato, zaljubila se i napravila mužu tortu‘. Ali to za kojih par stotina godina.
