Vrnik je jedan od dvadesetak otoka korčulanskog arhipelaga. Dug 850, a širok samo 450 metara, na njemu su najpoznatiji kamenolomi bijelog kamena od kojega su izgrađene mnoge svjetske građevine. Kako je mehanizacija na otoku zabranjena da bi se zaštitila njegova ljepota, kamen se ne vadi već više od pola stoljeća. Do prije nekoliko godina bio je to jedini naseljeni otok korčulanskog arhipelaga.
Svi koji su podrijetlom s Vrnika se oslovljavaju kao škojari. Pedesetih godina prošlog stoljeća na Vrniku je živjelo 300 stanovnika, danas u ovom slikovitom mjestu preko cijele godine živi jedino Nikša Blajić, do umirovljenja profesor fotografije na Likovnoj školi u Splitu i autor više kratkometražnih i dugometražnih filmova. Ljeti se mnoge kuće iznajmljuju turistima. Do otoka voze privatni čamci i barke s turistima, a najbliži parking za automobile je u blizini Lumbarde na otoku Korčuli, konkretnije na predjelu Krmača, odakle se mještani i posjetitelji prevoze barkama.
Ljeti gužva, a kad je zima nikoga nima, nostalgičnim stihovljem nam priča škojar Jadranko Foretić. U njegovoj barci, uz šum mora bilježim Dnevnik s Vrnika. Ja i supruga živimo tamo, ali ne cijelo vrijeme, jer smo kao i svi škojari zbog posla, života i djece svi na Korčuli ili kontinentu, priča Jadranko.
Zimi iz Korčule češće dolaze Marin (Vlatko) Kučija te sin mu Dinko sa djecom, kao i braća Foretići, Dinko Miro i Marijo. Preko vikenda nas je više, a ljeti bude i do 150 stanovnika, potomaka starih škojara. Najveći problem zimi je javna rasvjeta, koja postoji ali ju gase. To za gradsku upravu nije toliki trošak (jer je i gradonačelnik škojar, koji je i zaslužan što se je sanirala riva). Prošlu godinu dok su obnavljali rivu je dosta oštećen put kroz naselje i bilo bi poželjno da se dovede malo materijala finog žala da se put sanira, jer kad padne kiša ima dosta lokava, nabraja Jadranko Foretić, te na prste ruke izdvaja: Bilo bi poželjno i da nam se postavi par klupa za odmor gostima koji nas posjećuju. Dok je još postojala MZ pripremljena su sredstva za napravit rivu od zadnje prese do Bufala, i napravljen je onaj dio koji je u moru. Nažalost, smrću ronioca koji je to radio, to je stalo i nikad nije završeno. Dosta gostiju ljeti posjeti Vrnik i svoja plovila vezuju svugdje,što je dodatni problem, uz nedostatak spremnika za smeće. Pred sezonu mladost sa prijateljima Vrnika i ronioci očiste nakupine smeća koje donese more s jugom tako da prilično čisto dočekamo ljeto, a pred Gospu od škoja (2. srpnja) dođu vrtlari od KTD „Hober“ i pokose travu da može proć procesija.
Pored crkve je i nekadašnja škola koju je prošle godine preuzeo jedan privatnik, obnovio i pretvorio u Vrnik Arts Club s umjetničkom galerijom, suvenirnicom te restoran s korčulanskim specijalitetima, vinom i tradicionalnim morskim jelima. Tako se barem povećava izletnički turizam.
tekst i foto: Niko Perić
StoryEditorOCM
KorčulaBODULI S KORČULANSKOG ARHIPELAGA
Posljednji škojar s Vrnika
3. ožujka 2019. - 21:57