Gotovo 20 godina je prošlo kad je tog petka, 6. lipnja, papa Ivan Pavao II posjetio Dubrovnik. Okupilo se tad u Gružu na tisuće hodočasnika, a malo sa strane, gotovo sramežljivo, strpljivo su stajale duhovne kćeri časne službenice Božje Marije od Propetog Isusa Petković čekajući da papa osnivačicu njihova reda proglasi blaženom, što je i učinio na radost cijelog otoka Korčule.
Među njima bila je i tada 25-godišnja Danijela Škoro, rođena u Gornjem Vakufu-Uskoplju, ne sanjajući da će baš ona jednog dana biti mjesna predstojnica matične kuće družbe Kćeri Milosrđa, trećeg samostanskog reda sv. Franje, svetišta i samostana blažene Marije Blatu na otoku Korčuli.
Čuvaju i Marijin muzej
“Iako je prošlo 20 godina, živo se sjećam tog dana, imala sam sreće biti sudionik tog trenutka. Sestre su hrlile sa svih strana u Dubrovnik na svečanu misu beatifikacije”, s nostalgijom se prisjetila sestra Danijela.
Sestra Danijela predstojnica je postala prošlog ljeta, još kao dijete znala je da će biti redovnica budući da je većinu vremena provodila s Kćerima Milosrđa u crkvi i s njima se, kaže, osjećala najljepše. Točno je 2004. godine položila doživotne zavjete i posvetila se zahtjevnom samostanskom životu i radu.
Prije je red u Blatu brojao i do 100 sestara i pripravnica, danas ih ima tek 18, većinom starijih. Osim samostanskih prostorija, sestre primaju i hodočasnike u svetište blažene Marije te muzej posvećen njenom životu. U Blatu vode i Dječji vrtić, dvije sestre rade u školi, nekoliko ih radi i u župi, održavaju crkvu i župni vjeronauk, a sestra Danijela vodi tri crkvena zbora. Nastoje obnoviti i poljoprivredu pa sade verduru i imaju maslinik.
Buđenje je, otkriva nam sestra Danijela, oko šest kad kreću prve molitve, sveta misa i zajednički doručak nakon čega kreću na dužnosti. Ponovno je okupljanje na zajedničkom ručku, potom slijedi kratki predah, a onda nastavak dužnosti i večernje molitve. Nedjeljom je fešta, kaže nam sestra Danijela smijući se, buđenje je tek u 7,30.
“Nastojimo biti prisutne u društvu, Blaćani su uvijek uz nas kad su naši događaji, tako smo i mi uz njih. Osim toga, vodimo vrtić, volimo pratiti našu djecu od malih nogu. Također su, prema pravilima reda, uvijek dvije sestre na svakom sprovodu. Naša je prisutnost draga ljudima, želimo da znate da u samostanu uvijek netko moli za vas i sve vaše potrebe”, poručuje blago predstojnica.
Tehnika uznapredovala, duh propao
Među sestrama još su samo dvije koje su rođene Blajke, a prošle je godine umrla sestra Adrijana koja je bila posljednja redovnica odrasla u sirotištu blažene Marije. Sirotište je u Blatu zatvoreno, za njim više nema potrebe, ističe sestra Danijela, sad su ugroženi stari i nemoćni koji često ostaju sami.
Koliko su se okolnosti promijenile zadnjih 70 godina pitali smo trenutno najstariju sestru u samostanu, inače rođenu Blajku, sestru Rajku Žabicu koja je u ožujku napunila 91 godinu.
Kao dijete je na negodovanje roditelja bježala u crkvu, majka joj je strepila da će ostati bez kćeri ako se zaredi, a onda joj je otac rekao neka ide u samostan naučiti se redu, bio je, naime, siguran da će se brzo vratiti. Međutim, sestra Rajka ostala je više od 70 godina.
“Onda su bile jedne nevolje, danas su druge, ne možemo reći da je danas ni lakše ni teže. Prije 70 godina vladalo je veliko siromaštvo, danas je tehnika napredovala, ali smo duhovno propali”, mudro zaključuje sestra Rajka. Povodom 20 godina od beatifikacije osnivačice njihovog reda, Kćeri Milosrđa na čelu s predstojnicom Danijelom organiziraju bogati kulturni program koji započinje 4. lipnja, od euharistijskih svečanosti do projekcija filma te izložbe Na putu prema svetosti.
“Marija nas uči stati pred Boga, zastati, obratiti mu se s povjerenjem svaki dan, shvatiti kako je materijalno potrebno, ali nije najvažnije. Ona je bila potpuno otvorena božjoj milosti, a s Bogom možete sve”, poručuje sestra Danijela.
