Kuzma Tomašić proveo je 51 dan u splitskom zatvoru na Bilicama: „Dane sam kratio čitajući Slobodnu Dalmaciju“

Kuzma Tomašić (Socijaldemokrati) iz istražnog zatvora na splitskim Bilicama izašao je prije otprilike 24 sata, ekskluzivno otkriva kako je proveo 51 dan u ćeliji, kako izgleda zatvorski dan te kako mu je Slobodna Dalmacija kratila duge zatvorske sate.

Tomašić je uhićen 13. svibnja u akciji USKOK-a pod sumnjom za zloupotrebu položaja i ovlasti, odnosno da je potpisom omogućio privatnom poduzetniku ostvarivanje nepripadajuće imovinske koristi za radove na smokviškom Muzeju zlata i srebra. Istraga je tajna, napominje Tomašić ozbiljno, svako odavanje detalja je kazneno djelo pa nam više o istrazi nije mogao reći, no zato se rado raspričao o svom zatvorskom iskustvu koje je bilo šokantno, ali ipak bolje nego je očekivao.

Poznat po svom smislu za humor, otvorenosti i opuštenosti, Tomašić je i nakon pedesetak dana zatvora zadržao svoj veseli duh otkrivajući nam kako izgledaju dugi zatvorski dani.

„Život u zatvoru je kolotečina, sve se uglavnom unaprijed zna. U 6,30, kao u školi, budi nas zvono, u 7,30 je doručak, a dnevno imate pravo na jedan od tri moguća termina za šetnju. Oko 12,30 je ručak, u 17,15 večera, oko 19, 30 započinje tuširanje. Prilikom ulaska u zatvor, sve što imaš ostavljaš na ulazu. Svaki zatvorenik, bio milijarder ili prosjak, dobije jednaku zatvorsku imovinu, dva lancuna, jedan jastuk s jastučnicom, žlicu i metalnu šalicu. Obroci se jedu sa žlicom, otkrio sam koliko je važna ona druga strana žlice recimo za namazati maslo na kruh. Hrana je generalno dobra, zatvorski su kuhari zeznuli samo par puta, ali to su i sami priznali“, smijući se objašnjava Tomašić.

Prvih nekoliko dana bio je smješten u ćeliji za deset ljudi, a onda je prebačen u manju sobu za šest zatvorenika. Radi se o ćeliji od 12 kvadratnih metara u kojima su kreveti na kat, WC i umivaonik te sredstva za čišćenje kojima sami održavaju higijenu prostorije. Oni koji su bili u vojsci, ističe Tomašić, usporedili su zatvorski režim s tom gotovo zaboravljenom obukom, razlika je samo u jednoj sitnici.

„Kad si u vojsci, pritisneš kvaku i vrata se otvore dok u zatvoru kvake nema“, napominje šaleći se te nastavlja – „Najbitnije je kakva je ekipa u ćeliji, ako je ekipa dobra, onda i dani prolete u smijehu i zezanciji bez obzira na muke i probleme. Bitno je držati se skupa“.

Njegov zarazni optimizam učinio je boravak u zatvoru scenarijem za neku film, npr. crnu komediju. Priznaje nam da je prilikom dolaska na Bilice bio u stanju šoka, no kako je njegovo uhićenje medijski popraćeno, tristotinjak zatvorenika splitskog zatvora već je načulo o dolasku načelnika pa su ga veselo i sa zanimanjem pozdravljali.

„Najviše je zatvorenika optuženih za krijumčarenje migranata, na drugom mjestu su obiteljski nasilnici, a na trećem kriminalne radnje s drogama. Kad se pridružiš ekipi u ćeliji, nepisano je pravilo reći zašto si tu. U zatvorskom su svijetu sva djela prihvatljiva, osim dva najgora, a to su silovanje i pedofilija. Ta se djela ne opraštaju i svi se zatvorenici potrude silovateljima i pedofilima dodatno zagorčati život“, istaknuo je.

Interneta, mobitela, društvenih mreža nema, no u ćeliji je televizija. Pratili su pobožno, priča nam Tomašić, razne turske, talijanske i španjolske serije, vijesti su bile središnji dio dana, a većinu su informacija čitali putem teleteksta. Ako zatvorska uprava dopusti, iz zatvorske se kantine može naručiti ventilator kao i stotinjak drugih artikala koji se plaćaju zatvorskim računom na koji rodbina i prijatelji uplaćuju sredstva.

Jednom tjedno svaki zatvorenik ima pravo na 30 minuta poziva na dva ili tri broja za koja sudac prethodno daje suglasnost, a za tu će uslugu sa zatvorskog računa skinuti osam eura mjesečno dok je odvjetnik telefonski dostupan svaki dan, osim od 21 do 8 ujutro. Putem zatvorske pretplate na novine i magazine, Tomašiću su svaki dan u 8,30 u ćeliju dostavljali Slobodnu Dalmaciju.

„Svaki sam dan čitao Slobodnu, doduše splitsko izdanje, bilo bi mi draže da je dubrovačko, ali bila bi to prevelika privilegija. Čitao sam Slobodnu kao da sam urednik, prvo najvažnije vijesti, onda nešto manje zanimljive članke, potom rješavanje križaljke, a onda bih je ponovno čitao otpočetka do kraja“, priznaje nam zadovoljno.

Foto: Bozo Radic/CROPIX

Bozo Radic/Cropix

Svakog utorka zatvorenike posjećuju članovi obitelji s prethodno osiguranom propusnicom Županijskog. Susreti su kao na filmu, opisuje nam Tomašić, traju 15 minuta, pričaš preko telefona, a dijeli vas staklo. Dva puta mjesečno zatvor posjećuje svećenik, organizirali su im i biračko mjesto za izbore za Europski parlament, a dostupan je i zatvorski frizer.

„Naravno da sam išao na misu, prijavljivao sam se na sve što se nudilo jer mi je bilo interesantno vidjeti kako zatvor funkcionira. Tako sam se prijavio i na šišanje, inače, zatvorski frizer je zatvorenik koji tvrdi da zna šišati. Što se tiče frizure, mogućnosti su sužene, možete odabrati eventualno nastavke na mašinici, ali prijelazi im nekad nisu dobri“, priča nam smijući se.

Vijest koja se najbrže proširila zatvorskim kolektivom je dolazak legendarnog Gennara Gattusa na mjesto trenera Hajduka. Bez obzira na to što živote provode u ćelijama, zatvorenici i dalje budno prate sve što se u Hajduku događa pa tako i Tomašić, inače vjerni i istaknuti navijač splitskog kluba, a dolazak Talijana razveselila je i zatvorenike i čuvare. Pratili su i sve utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, navijali su, kaže Tomašić, kao i ostatak lijepe naše.

S čuvarima, kaže, nije imao nikakvih neugodnih iskustava. Očekivao je da će biti kao u američkim filmovima u kojima u zatvorima prednost imaju zločesti zatvorenici, no realnost je, na sreću, skroz drugačija.

„Čuvari se u zatvoru zovu komandiri i tako smo ih oslovljavali, moram naglasiti da nisam imao nikakvih neugodnih iskustava. Oni su zaduženi za održavanje reda i mira i ako si ti dobar i korektan prema njima, ako poštuješ pravila, oni su još bolji prema tebi. Važi i obrnuto, ako si loš, oni će biti još tri puta gori, ali ako si normalan, izlaze u susret i spremni su pomoći“, objasnio je.

Najveći problem u zatvoru nisu kolege zatvorenici, ni komandiri, ni hrana, ni ograničena sloboda, već stjenice, kukci paraziti koji se hrane krvlju toplokrvnih bića.

„Ne vidiš ih po danu, skrivaju se u madracima i rupicama, izlaze tijekom noći i piju krv. Zatvorenici imaju razne reakcije, crvenilo, svrbež pa čak i alergijske reakcije. Zatvorska se uprava trudi riješiti ovaj problem, no kad očište jednu sobu, pojave se u drugoj. Jedini je način, čini mi se, isprazniti cijeli kat i tako pristupiti deratizaciji. Navodno je preparat kojim su uspješno otklanjali stjenice zabranjen i može se koristiti jedino u BIH, a stjenice ugibaju pri velikim temperaturama. Postoji potencijalna opasnost da će se stjenice raširi i unutar obitelji zatvorenika jer doma šaljemo odjeću na pranje“, objašnjava Tomašić ističući da je namjerno medijima skrenuo pozornost na problem stjenica u zatvoru budući da danas u Hrvatskoj jedino novinari mogu riješiti ozbiljnije probleme.

Iako o svom iskustvu priča s osmijehom i šalom, Tomašić priznaje kako su mu nedostajali bliski ljudi i obitelj kao i informacije iz rodne Smokvice. Malo mjesto u središtu otoka Korčule poznata je domovina autohtone sorte bijele vinove loze pošip, a njemu, kao strastvenom vinogradaru, uhićenje nije moglo doći u gori trenutak.

„Ma gdje baš u peti mjesec, u najgore vrijeme! Svi koji se bave vinogradarstvom znaju da najviše posla u polju ima od svibnja do srpnja kad je loza u vegetaciji, pitao sam mogu li uhićenje odgoditi za kraj srpnja kako bih mogao plivit“, prisjetio se uz smijeh.

Smokvičani su, kaže, njegov povratak dočekali s podrškom, nije doživio niti jedan ružan komentar. Za ono za što ga terete ne osjeća se krivim, a suđenju koje je pred njim pristupa ozbiljno i profesionalno.

„Sumještani mi pružaju podršku, vjeruju u ono što i sam tvrdim, a to je da nisam kriv i da ću to i dokazati tijekom suđenja. Proces će biti dugotrajan kao i sve u Hrvatskoj, ali nadam se pravednom suđenju s pozitivnim ishodom za mene“, naglasio je.

Odlukom Vlade odabran je i datum prijevremenih izbora u Smokvici, bit će to 18. kolovoza 2024. godine. Tomašić još jednom ističe kako se neće kandidirati iako se ne osjeća krivim. Budući da osnovana sumnja postoji, nema mjesta kandidaturi i to je jedino ispravno, ističe, treba vratiti povjerenje u hrvatske institucije i političare.

„Ovim putem želim pozdraviti sve zatvorenike splitskih Bilica, posebno moje cimere iz ćelije 25 i sve komandire s 3. odjela!“ – naglasio je Tomašić dodajući kako će se prvo dobro odmoriti, zatim će pokušati uhvatiti zaostatke u poljoprivredi, a onda ga čeka jedna od najvažnijih životnih bitaka, ona sudska.