Decanter World Wine Awards, ili skraćeno Decanter, najprestižnije je vinsko natjecanje na svijetu. Priznat će svi vinari, londonski Decanter je vinska Olimpijada, sami plasman na natjecanje je veliki uspjeh, a nagrada bilo kojeg sjaja je uspjeh za pamćenje. Na ovogodišnjem 18. Decanteru, do sad najvećem na koji je prijavljeno 18.094 uzorka vina iz cijelog svijeta, Korčula je zabilježila povijesni uspjeh. Čak 11 Decanterovih priznanja dodijeljeno je korčulanskim vinarima, među njima i dvije platine, najveće i najprestižnije Decanterovo odličje koje čini manje od jedan posto ukupnih, godišnjih Decanterovih prinzanja. Posebno je zanimljivo da su Hrvatskoj dodiljene ukupno tri platine, a od toga su dvije završile u Lumbardi, malom naselju od tek tisuću stanovnika koje je Dalmaciji donijelo prve Decanterove platine ikad u povijesti.
Povijesni uspjeh Lumbarde
Pošip Zure 2019 i Grk Defora Bire 2018 su vina koja su ove godine na Decanteru osvojila nevjerojatnih 97 bodova od mogućih 100. Dvije autohtone sorte bijelog vina, pošip i grk, jedinstvene lokacije, izvaredno gospodarenje tehnikom i tradicijom, ali i nezapamćena suradnja i zdrava konkurencija otočnih vinara napokon su dobile i svjetsku potvrdu pozicionirajući otok, a posebno Lumbardu, na vinskoj mapi svijeta.
Krenimo s vinarijom Zure iz Lumbarde koja postoji 20 godina, a već četiri godine kormilo preuzima druga generacija obitelji Zure na čelu s dva brata, Ivanom i Markom Batistićem. Iako je Lumbarda domovina autohtone sorte grk, Ivan i Marko platinu su osvojili za pošip, također otočnu autohtonu sortu koja je podrijetlom iz Smokvice i Čare, iz unutrašnjosti otoka.
„Naša prva samostalna berba bila je 2017., preuzeli smo prizvodnju jer je došlo vrijeme za našu viziju izrade vina, moj brat Marko završio je vinarstvo u Poreču, a ja sam diplomirao enologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od početka je naš pošip na raznim natjecanjima u regiji osvajao sjajne nagrade, pogodili smo mu, kako se kaže, zlatnu žilu, ovo je četvrta berba za redom da za pošip dobijamo najveća priznanja, ispričao nam je Ivan Batistić Zure.
„Nedavno smo dobili službeni mail Decantera u kojem nam čestitaju na pošipu, ističu da smo visoko ocijenjeni i traže potvrdu nekih podataka. Gledao sam u taj mail i promislilo, ma ovo je neki spam! Je li ovo moguće? Kad su izašli rezutati i kad sam vidio 97 bodova, nisam osjećao tjeme, prošli su me trnci! Teško je objasniti veličinu tog uspjeha. Količine nagrađenog pošipa su skromne, jer pošip nama i nije glavna proizvodnja, mobiteli nam zvone, dobivamo mailove iz cijelog svijeta, svatko želi probati taj pošip. Odlučili smo da je trenutno njegova prodaja zaključana, moramo vidjeti kako ćemo dalje“, iskreno nam otkriva Ivan.
Ivanova mladost i enološka strastvenost očituje se u njegovim emocijama i doživljajima, a s druge strane lumbarajske platine, ili prve zavisi kako je okrenete, nešto sasvim drugo. Frane Milina Bire, generacija bliža Ivanovom ocu, jedan od najnagrađivanijih i najpoznatijih hrvatskih vinara, pionir otočnih vinara koji je na sceni toliko dugo da ga ni Decanterova platina ne može do te mjere uzbuditi. Ima jako puno Decanterovih medalja, ni sam ne zna koliko, ali prva platina mu, priznaje, ipak jako puno znači. Za razliku od Ivanovog svježeg pošipa, Frane je platinu dobio za Grk Defora, vino napravljeno zahtjevnom sur lie metodom. Berba 2018. sad je aktivna na tržištu kad je u pitanju sur lie budući da se radi o metodi tijekom koje vino, nakon fermentacije, leži na finom talogu u bačvama godinu i pol dana. Kad je Grk Defora 2018 posalo Zavodu za vinogradarstvo, vinarstvo i uljarstvo na ocjenu kako bi ga pustio u promet, dobio je najveću ocjenu ikad za otok Korčulu, kaže Frane. To ga je ponukalo da ga prijavi i na Decanter, htio je provjeriti, kaže, poklapa li se njhova ocjena s ocjenom nacionalnog Zavoda. I gle čuda, poklapa se!
„Ove dvije platine su prve dvije za Dalmaciju u povijesti, to je zaista veliki uspjeh. Ipak, osjećam se i dalje skromno, vijest sam primio smireno. Ne treba sad glorificirati jednog čovjeka, platina je osobna satisfakcija, potvrda i melem na veliki trud kojeg prolazimo kako bi, ne došli do medalje, već proizvodili vino i od njega živjeti. Idemo dalje isto kao i prije, ne treba se tim nagradama previše opijati, to može krenuti u krivom smjeru“, zaključio je Frane koji godišnje proizvede oko 30 tisuća boca, od toga tek dvije tisuće nagrađenog Grka Defora.
Tajna Defore
Koliko je ova priča nevjerojatna svjedoči i činjenica da, kad pričamo o Decanterovoj platini, pričamo o državi, pričamo eventualno o vinskoj regiji, nikako ne pričamo o jednom malom, ribarskom naselju od tisuću stanovnika! Ipak, dogodio se začuđujući uspjeh kojeg možemo pripisati i položajima na kojima su ova vina rasla, naime i Pošip Zure i Grk Defora nastaju od grožđa koje raste na južnoj strani otoka okrenutoj prema Italiji. Taj se dio otoka zove Defora i očito nosi određene specifičnosti i jedinstvenosti, prvenstveno puno sunca, kombinaciju vapnenca i crvenice, i južnu padinu koja nije klasično polje. Mikrolokalitet Defora preko noći postaje sinonim za najbolja svjetska vina ostavljajući iza sebe, u potpunosti revolucionarno, tradicionalne položaje dvije autohtone sorte, a to su Čarsko polje za pošip i pješčano Lumbarajsko polje za grk.
Kao što smo naglasili, ove su godine Hrvatskoj pripale tri platine, osim dvije lumbarajske vinarije, nagrađena je i vinarija iz Istre. Vinarija Benvenuti platinu osvaja za muškat San Salvatore 2015. i to je već druga Decanterova platinu za istarsku vinariju. Radi se o predikatnom vinu sorte muškat kasnije berbe, radi se od posušenih bobica i duže odležava u bačvama, nešto slično našem prošeku, kaže nam Ivan Batistić Zure. Ipak, dvije od tri platine dopale su Dalmaciji, i ne samo to, od osam zlatnih Decanterovih medalja koje je ove godine dobila Hrvatska, čak pet ih je otišlo Dalmaciju, a tri Istru. Dalmacija pomalo, ali sigurno, preuzima dominaciju na vinskoj karti, dalmatinski su vinari napokon dopustili modernim tehnikama da se umiješaju u tradiciju te su, uz jedinstvene autohtone sorte, stvorili proizvod sprema za svjetske reflektore.
Čarolija iz Čare
Osim dvije spomenute platine, tu su još tri srebra za vinariju Zure, za sur lie Revention Grk, kupažu crnih sorti Rebellion i Elysion Prošek, za vinariju Bire srebro za Grk Bire, Igor Radovanović osvojio je srebro za Grk Limited Edition 2019 i Grk Limited Edition 2020, Black Island Winery broncu za The Dalmatian dog Pošip, cvinarija Pelješ broncu za Pelješ Pošip i vinarija Tasovac broncu za Pošip Tasovac 2019.
Svaka Decanterova nagrada je veliki uspjeh, važno priznanje koje garantira kvalitetu, rekao nam je Ivan, a Davor Tasovac, vlasnik vinarije Tasovac i Decanterove bronce je to i potvrdio. Između bronce i zlata, a kamoli platine, godine su rada, truda, iskustva i znanja, no ovakva potvrda za mladu vinariju i tek nekoliko godina Davorove proizvodnje vina nešto je o čemu je sanjao. Svoju je vinariju osnovao na obiteljskim temeljima čarskih generacija koje se stoljećima bave vinogradarstvom i vinarstvom, a njegovi se vinogradi s dvadesetak tisuća loza nalaze u središtu otoka Korčule, u glasovitom Čarskom polju.
Proizvodi i plavac i rose, uskoro će napraviti i grk, a sprema se i na zahtjevniju tehniku sur lie pošipa, no svježi pošip trenutno je perjanica vinarije, odnednavno i brončanog sjaja.
„Ponosni smo, ova nam nagrada puno znači, motivira nas i potiče dalje, dokaz je da radimo nešto dobro i da se naš trud prepoznaje. Iako je Pošip Tasovac 2019 proizveden u skučenim prostorima stare vinarije, do danas je naše najgrađivanije vino. Radi se o svježem, suhom vinu s profinjenom aromom koje miriše na otočno bilje i zrele breskve. Svježina i harmonija okusa kakva se može pronaći samo u pošipu“, istaknuo je Davor čija je vinarija dobila nove, moderne i veće pogone, a uskoro otvara i prvu vinsku kušaonicu na području Grada Korčule.
Grka uvijek fali
Nagrade su divne, osjećaj je dobar, no realnost vinara je sasvim drugačija. „Platina je lijepa, ali ne živi se od platine već od prodaje i naplate truda“, mudro je zaključio Ivan Batistić Zure. Covid-kriza prišuljala se na svačija vrata, pa tako i na vrata vinskih podruma u kojima je najveći problem skladištenje starih zaliha koje su zbog pandemije ostale neprodane. Ipak, kad je u pitanju grk kojeg općenito ima malo, kad su u pitanju kvalitetna vina kojih se godišnje proizvede tek nekoliko desetaka tisuća boca, krize u prodajnom smislu nema.
„Kad imaš kvalitetni proizvod, kad ne prizvodiš ogromne količine i kriza te zaobilazi. Vina se prodaju, prošlih godina bi se prodala tijekom sezone, zimi ne bi bilo vina, sad se tijekom zime malo, pomalo proda ono što ostane nakon ljeta“, zadovoljno je zaključio Frane Milina Bire.
Ako je netko profitirao u koroni onda je to grk, zaključio je Ivan. Mala proizvodnja i velika potražnja prijašnjih je godina značila da do kraja kolovoza grka uopće nema na tržištu, danas je situacija malo drugačija.
„Flašira se u travnju, rasproda se u kolovozu, to znači da grk nije konzumiran u naponu svoga potencijala. Vinu treba neko vrijeme, barem šest mjeseci odležavanja u boci kako bi se razvilo, baš je zato korona dobro utjecala na kvalitetu grka budući da se boce kupuju, a onda i otvaraju, oko šest mjeseci kasnije nego inače. Grka uvijek fali! Ako nas zatvore u kolovozu, ove bi se godine mogao dogoditi presedan da grka neće falit“, zabrinuto je najavio Ivan.
Budućnost vinara uvijek je neizvjesna, ne samo u kriznim godinama. Njihov trud i rad ovisi o jednoj kiši, jednoj tuči, jednoj suši, jednoj krizi... Ipak, kako doznajemo od Frana, situacija u vinogradima je za sad zadovoljvajuća, čeka se, naravno, jedna kiša.
„Ovogodišnja berba obećava, ako padne malo kiše u srpnju to će dati dodatnu svježinu budućim vinima. Za sad je stanje u vinogradima dobro, trebamo samo malo kiše do berbe. Ali u srpnju, ne u kolovozu, ako padne u kolovozu, kad počne zrioba, loše će utjecati na plod“poručio je Frane.
