Dva mjeseca od brutalnog ubojstva studentice Mihaele Berak žene diljem Hrvatske ponovno su primorane izaći na ulice i javnim akcijama zahtijevati pravdu za žrtve nasilja i femicida. Korčula je ponovno među 16 gradova Hrvatske u kojima je akcija održana, članice feminističkog kolektiva K‘o žena i udruge KaP prosvjedovale su jutros na ulazu u starogradsku jezgru.
Radni tjedan za feminističke udruge i kolektive, ženske inicijative i organizacije diljem Hrvatske započeo je simboličnom javnom akcijom naziva Sigurnost i povjerenje za žene koja se jutros od 11 do 12 održala u središtima 16 gradova od kojih je Korčula uvjerljivo najjužniji. Da Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja uopće ne štiti žrtve obiteljskog nasilja, a to su u uvjerljivoj većini slučajeva žene, znaju već i ptice na grani, no čini se da to u Hrvatskoj nikoga posebno ne uznemirava osim feministkinja koje su danas izlaskom na ulice i simboličnim javnim akcijama zahtijevale pravdu za Mihaelu Berak i njenu obitelj te sankcije odgovornih za propuste u ovom slučaju.
Prije dva dana, 18. studenog, dok se cijela Hrvatska zasluženo klanjala žrtvama Vukovara i Škabrnje, Osječanka Mihaela Berak trebala je proslaviti 21. rođendan. Umjesto slavlja, tuga i jad, Mihaelu je krajem rujna iz službenog pištolja ubio policajac Marko Smažil s kojim se kratko viđala. I dok cijela Hrvatska zdušno i jednoglasno osuđuje krvnike i ubojice žrtava Vukovara i Škabrnje, za Mihaelino teško ubojstvo iz mržnje – femicid, mare tek njena obitelj, prijatelji, ali i feministkinje diljem Hrvatske. Sukladno uvriježenim praksama Hrvatske u kojoj život jedne žene izvan domoljubnog konteksta ne znači skoro ništa, očekivano je da će psihopatski ubojica policajac sa službenim oružjem kojeg nosi doma tek površno i djelomično odgovarati za teško ubojstvo mlade Osječanke. Prema Protokolu o zajedničkom radu policije i Državnog odvjetništva u kaznenim predmetima, policija sama odlučuje o postupanju prema tom slučaju, a kako navode mediji, iz DORH-a su potvrdili da neće istraživati osječku policiju čiji je šef Krunoslav Patača u nekoliko navrata branio zaključak policijskog krim-istraživanja. Podsjetimo, osječka je policija ustvrdila da se radi o ubojstvu iz nehaja, odnosno ubojstvo je policija okarakterizirala kao blaže kazneno djelo. Simboličan je pritom i sam naziv današnjeg mirnog prosvjeda Sigurnost i povjerenje za žene aludirajući na policijski slogan koji se ili ne provodi, ili se provodi selektivno.
U sklopu inicijative Kava za ženska prava, brojne su žene diljem Hrvatske danas na miran način iskazale solidarnost sa ženama Osijeka i svim ženama koje trpe nasilje. Slučaj ubojstva Mihaele Berak pokazao je nefunkcioniranje sustava u zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja na svim razinama, cijeli niz propusta u postupanju policije dobro je poznat javnosti. U javnost su plasirane pogrešne kvalifikacije ovog teškog ubojstva, prvo kao samoubojstvo, potom nesretni slučaj prilikom provjere oružja, a posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je okrivljeniku uopće bilo dopušteno raditi u policiji i nositi oružje.
Ovaj slučaj ukazuje na probleme s postojećim zakonskim rješenjima kao i trenutnim prijedlogom Vlade RH u proceduri za sankcioniranje femicida. Sukladno trenutnom prijedlogu Vlade RH, ovo teško ubojstvo žene ne bi bilo tretirano kao femicid! Baš kao ni slučajevi poput onih zbog kojih obilježavamo Nacionalni i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i borbe protiv femicida, a to su brutalna ubojstva sutkinje i odvjetnice na sudu u Zagrebu i ubojstvo 14 studentica iz Montreala.
Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja osim što ne obuhvaća sve oblike rodno uvjetovanog nasilja pa tako ni femicid, nanosi ženama štetu tretirajući nasilje nad ženama kao prekršaj, izjednačavajući ga s vožnjom bez karte u tramvaju. Postojeće politike i zakoni ne štite žene od nasilja, policija ne štiti žene od nasilja, državne institucije ne štite žene od nasilja (...) što dovodi do eskalacije nasilja i u konačnici do ubojstava žena. Još jednom žene traže od države da preuzme odgovornost za ubojstva i poduzme konkretne korake za zaštitu žena od rodno uvjetovanog nasilja i njegove najbrutalnije manifestacije – femicida.
„Poruke koje danas šaljemo Vladi RH su nedvosmislene, u prvom redu se odnose na uspješne modele suzbijanja femicida! Hrvatska ne treba izmišljati toplu vodu, treba samo prepisati od drugih i usvojiti politike, zakone i prakse koje će žene zaštiti od rodno uvjetovanog nasilja. Tražimo strože procedure procjene policijskih službenika i zabranu nošenja oružja kućama izvan dužnosti, prisustvo oružja u kući u Hrvatskoj najčešće znači skori kraj života za jednu ili više članica obitelji. Osim toga, naši napori da ženama osiguramo sigurnu okolinu i zaštitu od nasilja ne odnose se samo na Hrvatsku, nedavno je u BIH od strane bivšeg partnera ubijena još jedna žena, samohrana majka koja se skrivala u sigurnoj kući od zlostavljača psihopata, mediji nisu napisali ni riječi o tome. U ovom trenutku na tisuće žena u Hrvatskoj i regiji strahuje za svoje živote i živote svoje djece, tko će odgovarati za njihova ubojstva? Ne odgovaraju ni počinitelji, ni institucije, ni države! Ako se pitate zašto uporno prosvjedujemo, probajte se staviti u kožu obitelji usmrćene Mihaele čiji će ubojica nastaviti svoj život gotovo kao da se ništa nije dogodilo, a njeno se ubojstvo moglo spriječiti da je bilo volje i želje. Pitamo se još jedanput, zašto Hrvatska mrzi žene?“, pitaju se članice feminističkog kolektiva K‘o žena iz Korčule.
Vinka Lozica, članica kolektiva K‘o žena i donedavna vijećnica Gradskog vijeća Korčule iz redova političke platforme Možemo! ističe kako se ipak nada da je Korčula krenula u pravom smjeru u kontekstu rodne nejednakosti i prava žena. Na prošloj je 19. sjednici Gradskog vijeća izglasana Rezolucija o proglašenju Grada Korčule sigurnim mjestom za žene. Ova Rezolucija, kao i svaka druga objašnjava Vinka Lozica, zapravo je popis želja koje bi ženama omogućile sigurnost u gradu u kojem žive. Obuhvaća 11 točaka poput potpore za žrtve rodno uvjetovanog nasilja, osiguravanja brze reakcije nadležnih tijela za djelotvornu i hitnu zaštitu žrtava, edukaciju o rodno uvjetovanom nasilju, nultu toleranciju na seksističko oglašavanje, uključivanje potrebe žena pri odlučivanju o proračunskim mjerama, osvješćivanje javnost o rodno uvjetovanom nasilju putem komunikacijskih kampanja i drugo.
„Bilo bi spektakularno da se oformi radna skupina i da se krene raditi po točkama. Tek kad se radna skupina oformi i kad se počne raditi na realizaciji ovih točaka, tek onda možemo reći da je Grad Korčula sigurno mjesto za žene. Do tada je Rezolucija mrtvo slovo na papiru“, poručuje Lozica.
Feminističke udruge i kolektive, ženske inicijative i organizacije koje su organizirale mirnu akciju još su jednom ponovile svoje zahtjeve:
1. Donošenje zakona koji će regulirati sve oblike nasilja nad ženama, uključujući femicid i staviti sankcioniranje nasilja nad ženama isključivo u kaznenu sferu;
2. Donošenje Nacionalne strategije koja uključuje sve oblike nasilja nad ženama, u skladu s Istanbulskom konvencijom i s predviđenim sredstvima za provedbu u državnom proračunu;
3. Uvođenje novog kaznenog djela femicida kao ubojstva žene zbog njenog roda;
4. Strože procedure za procjenu policijskih službenika te zabranu nošenja oružja izvan dužnosti.
Vjerujemo da bi rijetko koji građanin Hrvatske u ovim zahtjevima pronašao bilo što sporno. Dok žene ginu pitamo se koja je od nas sljedeća?