Za Nogometni klub Hajduk opet u dresu s brojem 11 igra Deranja! No ovaj puta nije riječ o Zvonimiru nego za Hajduk igra Mia Deranja - mlada Konavoka, dvadesetjednogodišnja studentica treće godine Kineziološkog fakulteta u Splitu. Odnedavno je članica Hajdukove ženske nogometne ekipe i u 'bilom dresu' igra na poziciji krila. Hajduk je naime, ovoga ljeta preuzeo ŽNK Marjan za kojega je Mia igrala od kada ju je Studij rekreacije i fitnessa na Kineziološkom fakultetu odveo iz Dubrovnika.
- Veliko je uzbuđenje uopće istrčati na teren u bijelom Hajdukovu dresu. Od kada igramo na Poljudu, iznenadili smo se koliko nakon svake objave o nama bude pozitivnih komentara. Kad si u Hajdukovu dresu svuda lako prolaziš, ali je i velika odgovornost – govori Mia.
Iako je to za mnoge bilo neobično, od malih je nogu na Grudi igrala s dječacima, u Slavenovim nogometnim ekipama mlađih uzrasta. Završila je, uz školu i treninge, i osnovnu glazbenu školu, pa svira klarinet i gitaru, ali je nogomet za nju oduvijek jedina ljubav.
Kad god bi pitali gdje je Mia? Eno je na terenu s loptom! U Ženski nogometni klub Ombla u Dubrovniku pozvana je 2014. i za njih je igrala sve do 2019. i odlaska na studij u Split. Od tada igra za ŽNK Marjan, s kojim je zabilježila i prve nastupe u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi za žene. Veliko je to iskustvo, mada nam nažalost, kraj sezone nije najbolje prošao jer smo se zbog predzadnjeg mjesta na tablici morali boriti za ostanak u ligi, priča nam Mia. Ove godine u kolovozu NK Hajduk je preuzeo ŽNK Marjan i za nogometašice se puno toga promijenilo. Postale su prva ženska ekipa u povijesti kluba 'bilih' što će ostati vječno zapisano.
- Prvi smo ženski klub koji je pod vodstvom tako velikog kluba. Kad je ugovor potpisan, naša je trenerica tada rekla: „Do sad smo imali boravište, a sad smo pripisali sebi i prebivalište na Poljudu“ – govori nam Mia za koju se može reći da s Poljuda gotovo i ne izlazi. Od kad igraju za Hajduk, treninzi su im se intenzivirali, pa se u pripremnom razdoblju trenira i pet puta tjedno i to dva puta dnevno, a sada, za vrijeme natjecanja, 'samo' 4 puta tjedno.
Sada je još više povezuju s nekadašnjim Hajdukovcem, prezimenjakom i susjedom Zvonimirom Deranjom.
- Naročito zato što i ja, kao i on, nosim broj 11 na dresu, a to je bilo sasvim slučajno. Jedanaest je broj koji sam izabrala kad sam došla u Omblu i od tada ga nosim. I Zvonimir mi je kad je čuo da igram u Hajduku čestitao – kaže Mia koja je u obitelji zasad jedina 'prava' svestrana sportašica, a s tatom Mihom dijeli ljubav prema nogometu. Mama Luce, starija sestra Ana i dvije babe Ane glavne su joj navijačice. Mlađi brat Petar, također trenira nogomet, a najveći je navijač od svih doma!
Uz takvu podršku Mia ne može izgubiti, a još više, kaže nam jer je super ekipa cura s kojima igra. - Prava smo klapa pa i kad smo slobodne najčešće subotom prije nedjeljne utakmice idemo negdje u prirodu šetati, voziti bicikle, u kino... Ostale cure koje poznajemo iz drugih klubova uvijek nam se dive kako se skupa družimo, ali to je, po meni i ono najbitnije kako bi svo to zajedništvo prebacili i na teren. Na terenu nam – govori prava sportašica - nije bitan broj golova koliko želja da se ti golovi rode iz naše dobre i timske igre.
Uz fakultet i treninge, Mia je ove godine upisala i Nogometnu akademiju HNS-a za stjecanje trenerske UEFA C licence, pa sada zajedno sa suigračicom Marijom Turkalj vodi školu nogometa u kojoj ima puno curica. - Dolaze uvijek nove curice koje se žele upisati na nogomet, a razlog tomu je i naravno, samo ime Hajduk. Marija i ja prije naših treninga, imamo treninge djece, pa puno vremena provodimo na Poljudu. Zezamo se da bi nam trebalo staviti i krevet tamo – smije se buduća trenerica fitnessa i nogometa.
Ni tu nije kraj Mijinoj igri! Kad završi nogometna sezona i veliki nogomet ima pauzu, Mia Deranja će zaigrati i futsal za zadarski klub „Super Chicks“. - Pozvali su me lani, a kako malonogometna liga počinje početkom 12 mjeseca i traje dva mjeseca - smije se - nemam baš puno odmora od nogometa.