Već od malih nogu, tada male ruke Mihaela Pušića vapile su za 'šporkavanjem'. Odmah je bilo jasno da će miris motornog ulja i rastavljanje motora za ovog konavoskog automehaničara postati svakodnevica.
- Kad su me s pet godina pitali što želim biti, rekao sam automehaničar, veli Mihael s današnjih nepunih 26 godina, vlasnik Autoservisa Garage Pušić.
Klijenti od Boke Kotorske do Lastova
Kupnjom prvog motora s 10 ili 11 godina počelo je 'šporkavanje', sastavljanje i rastavljanje, stajao bi sa strane i gledao meštre kako rade i upijao. U djetinjstvu je s braćom Branimirom i Domagojem čeznuo za autima i motorima, popravljali bi ih ili pak servisirali stare olupine. Mihaelov brat Domagoj završio je za kuhara, stariji brat Branimir poput Mihaela za automehaničara, ali do dana današnjeg spaja ih ista strast - automehanika.
Mihael je toliko bio dobar u školu da, zahvaljujući jednom fantastičnom profesoru, praksu nije morao raditi u školi, nego doma u garaži. Uz školu je pomalo radio, napravio kanal za popravljanje auta, novac ulagao u alat, a 17,5 godina montirao dizalicu, malu garažicu, a sve uz podršku braće, obitelji, prijatelja i poznanika. Četiri, pet godina radio je u turizmu, a 2015. napravio je prvi dio sadašnje garaže u Ljutoj. Konstantno je investirao u ono što voli, a kad je morao birati između turizma i autoservisa, nije dvojio ni sekunde jer mu je automehanika velika ljubav. Veli kako je do 2019., 2020. radio 24 sata. Preklani je već stvorio respektabilne uspjehe u poslovanju, stekao klijente od Boke Kotorske do Lastova, no kad je gotovo dosegnuo zvijezde nesretnim je slučajem vatra tijekom jedne noći uništila dugogodišnji trud i rad. Ostao je bez garaže, trebalo je opet krenuti od nule. No, predaja nije bila opcija.
- Radišan sam i spreman za nove avanture i uz pomoć obitelji, najviše moje braće, odlučio sam obnoviti garažu. Bilo je teško isprva, ali kad sam vidio koliku podršku imam, morao sam nastaviti. Kad sam obnovio garažu, zaposlio sam domaće ljude i cilj mi je da zadržimo sadašnji broj zaposlenih. Imamo pet dizalica, pet zaposlenih… Mi smo kao obitelj, jedemo i pijemo skupa, zafrkavamo se, ali i radimo. Ne težim tome da zaradim neke 'milijune' već da uredno isplatimo plaće, da svi s osmijehom idemo s posla, opušteno, bez stresa i nervoze, napominje Mihael.
Radno vrijeme je od 9 do 17 sati, ali se nerijetko ostane duže. Naime, Mihael i njegovi kolege maksimalno klijentima izlaze ususret, paze na rokove, a po potrebi mušterijama daju zamjensko auto ako će popravak trajati dulje jer, naglašava Mihael, tu su zbog ljudi. Vikendima ne rade, a subotom se detaljno očisti servis tako da je ovo jedna od rijetkih automehaničarskih radionica koja izgleda kao apoteka.
- Radimo sve mehaničarske popravke za široki spektar automobila, prodaju i ugradnju rezervnih dijelova, autoguma, popravak i punjenje autoklima, 3D geometriju kotača koja nije toliko raširena, imamo aparat za testiranje kočnica, radimo kompletnu pripremu za tehnički i autoelektriku – sve što možemo riješiti, rješavamo, priča automehaničar koji osobno najradije radi oko džipova, a inače najviše posla imaju s Mercedesima, Volkswagenima, BMW-ovima…
Tijekom godina stvorio se kvalitetan krug klijenata, tako da se automehaničari i klijenti odlično međusobno razumiju. Priznaje Mihael kako često treba biti i psiholog.
U korak s vremenom
- Volim raditi s ljudima i s njima popričati da riješimo skupa problem, a ne da čovjeku koji dođe 'uzmem tisuću kuna' i nikad ga više ne vidim. Ipak, ovaj posao volim i želim ga raditi što dulje mogu. Veliko mi je zadovoljstvo da klijenta koji sam imao 17 godina imam i dandanas, ne želim zaboraviti nekoga tko mi je na početku pomogao da krenem naprijed i stoga nastojim održati dobre odnose, podcrtava Mihael.
Kao meštar voli izazove, voli riješiti naizgled nerješive kvarove, privlače ga te, kako ih zove - 'egzibicije'. Ne krije da je kočut, ide do kraja kad nešto treba riješiti, najčešće s uspjehom. Sjeća se kako je prije dvije ili tri godine tri dana radio jedan automobil da bi ga na kraju uspio popraviti. Nije mu u tim trenucima bitna financijska strana, nego čisto zadovoljstvo jer voli raditi kompliciranije stvari.
- Braća Domagoj i Branimir jako su mi od pomoći, odlično se organiziramo. Na primjer, Branimir izvadi motor, ja ga rastavim i sastavim i onda ga oni vrate. Domagoj je više za dijagnostike, za probleme s elektrikom… Izbjegavam vulkanizaciju jer to ne volim. Domagoj je završio tečaj za 3D geometriju kotača tako da je on zadužen za to, više je za neke finije stvari iako radi i mehaniku, objašnjava Mihael koji je zadužen i za 'odnose s klijentima' jer je prilično komunikativna osoba.
Ljudima vole obrazložiti što su popravili, koji su dio zamijenili, što je uzrok, a što posljedica, isto pristupaju klijentima i klijenticama. Mihael najviše voli konkretno raditi, a najmanje papirologiju i administraciju. Također, sve češće ima posla s autima s dosta elektronike.
- Idemo u korak s vremenom i ulažemo u dijagnostike koje su danas glavni alat: dolaze radari, senzori, kamere, a s takvim autima moraš biti jako oprezan, dijagnostika je tu sve, moraš znati kako programirati, više se traži rad mozga nego rad ruku. Inače, naša branša sve manje mari za starijim automobilima, sve je manje dijelova za kupiti, žali se sugovornik koji se obraduje kad mu pod ruku dođu stariji modeli.
Što se tiče širenja autoservisa, tu je Mihael figurativno 'potegao ručnu', ali planira ulagati u dijagnostiku i nove uređaje. Kad ne radi, onda se opušta uz trening gađanja glinenih golubova, a voli i ribati - to su mu glavni ispušni ventili. Mihael će se uz braću Branimira i Domagoja i dalje posvećivati limenim ljubimcima svojih mušterija jer složna braća kuću grade, a složna braća Pušići na automobilima vrijedno rade.
