Nakon deset godina intenzivnog prikupljanja eksponata, Ines i Neško Miljan Popović bogatstvo svoje obiteljske riznice odlučili su izložiti pred javnošću. A njihovi eksponati nisu ni dragocjenosti ni umjetnička djela, makar bi ih se u svijetu prirode moglo i tako nazvati. Od prošlog tjedna u Cavtatu, u pinakoteci župne crkve svetog Nikole u Cavtatu, otvoren je u nacionalnim razmjerima jedinstven Muzej školjaka s više od 2500 primjeraka školjaka i puževa iz svih svjetskih mora:
- Cijela naša obitelj je oduvijek voljela more i sve s njim povezano. Suprug i ja smo diplomirani inženjeri pomorskog prometa, oboje nautičari i ogromni zaljubljenici u more. I naši sinovi tinejdžeri Ivor i Roko slijede našu strast, sve četvero smo ronioci i morski svijet promatramo na poseban način. Ideja o otvaranju muzeja rodila se ove zime, naš dum Mato Karamatić prepoznao je u njoj potencijal i krenuli smo opet oživjeti prostor koji je i prije bio kulturni centar. Treba naglasiti da naše školjke i puževi nisu suvenirskog tipa, već muzejski primjerci koje su kao iznimno vrijedne prepoznali i stručnjaci iz malakologije, među njima i naša prijateljica iz Španjolske – ističe Ines koju je jedan gospar nedavno nazvao bogatom ženom. Izjava ne čudi ako se uzme u obzir da među izlošcima ima i fosila starih oko 150 milijuna godina, ali i primjeraka koji naizgled djeluju neugledno ali zbog slabije dostupnosti na 'tržištu' vrijede cijelo bogatstvo.
- Prije pedesetak godina neki su primjerci bili toliko rijetki da su kolekcionari nudili na prodaju i aute da dođu do njih. U međuvremenu je tehnologija uznapredovala, može se zaroniti na veće dubine, školjke i puževi su dostupniji, ali istovremeno nažalost raste i broj onih na listi ugroženih. Pretpostavlja se da na svijetu ima između 50 i 200 tisuća različitih vrsta, a mi smo ih dosad uspjeli skupiti oko 3 tisuće – kaže nam ova zaljubljenica u podmorski svijet:
- Pokrili smo sve oceane i složili eksponate po familijama. Zanimljivo je, recimo, usporediti neku školjku iz Jadrana s rođacima u Pacifiku i Atlantiku, pogledati sličnosti i razlike – dodaje Ines i napominje kako su Popovići kroz godine uspjeli nabaviti i školjke iz tropskih mora, bogatije bojom i izgledom, ali i one iz hladnijih pojasa koje vizualno nisu toliko privlačne, ali mogu poživjeti dulje, neke i više od 200 godina.
U vrijeme internetske kupnje i razmjene, skupljačima školjaka je lakše popuniti zbirku, no najveća 'burza' ipak je na Floridi gdje kolekcionari iz svih krajeva svijeta mogu pronaći primjerke od Havaja i Oceanije preko Kine, Japana i Kariba do Australije, Madagaskara, Tanzanije, Filipina, Indonezije, Crvenog mora, Antarktike, koraljnih grebena. Neke školjke i puževi iz spomenutih akvatorija trajno su se nastanile u Cavtatu. Ines i Neško, dakako, ne zaboravljaju ni domaće eksponate, dobro poznate svima koji vole Jadran.
- Zadnjih 5 mjeseci popisali smo oko 85 vrsta naših prepoznatljivih jadranskih primjeraka. Nismo jedini malakološki muzej u Hrvatskoj, tu je Makarska koja je bila osnova još od vremena fra Jure Radića koji je 1963. u Franjevačkom samostanu utemeljio muzej s više od 3 tisuće primjeraka različitih školjaka. Postoji i jedan u osječkoj tvrđi, ali ovaj naš u Konavlima je u ovom dijelu Europe svakako poseban – kaže nam ponosno Ines.