Loze ih svaki dan čekaju u Konavoskom polju, crno i bijelo grožđe, dodaje Kate, dobro je rodilo, a pet pari ruku koje ga ove godine beru bit će sasvim dovoljne.
-Više smo vam mi u proizvodnji za obitelj, a trgati nam nije teško ni naporno, to su već istrenirane ruke, sve ide k'o na automatu - smije se Kate koja vodi cijelu priču, ali, kaže, samo kad treba 'potegnut i završit' pos'o'.
-Ja sam šefica samo kad treba radit', za ostalo nisam! - smije se Kate koja s obitelji ima i mini vinariju u kojoj prerađuju grožđe u slatku kapljicu, koju pak probaju i mnogi van obitelji Mihaica.
-Ima nešto malo i prodaje vina, nije to bog zna što od toliko loza ne može ni bit', ali važno nam je i ovo što učinimo za doma. Pa imamo malo crnoga, malo bijeloga vina, malo grožđa i dobro je!" - veselo zaključuje gospođa Kate, koja se veseli svakom novom danu trganja, samo zato jer je, dodaje, 'pomalo'. Nema preše, nema pritiska, sve se radi kako im odgovara i kako se može. A istrenirane ruke i nepca obitelji Mihaica i ove će godine isto tako 'pomalo' uživati u berbi slatkih plodova.