Kad se jordanska kraljica Rania prošetala Stradunom s konavoskim naušicama, nitko se nije žalio. Većina domaćih smatrala je to iskazom poštovanjem lokalne tradicije. No, kasnije je krenula bezočna eksploatacija ovog baštinskog nakita koji su brzo i bez ovlaštenja 'prigrlile' zlatarnice i suvenirnice pa se izvorna naušnica konavoskog kraja gdje i gdje srozala do razine jeftine bižuterije.
Slamnato čudovište
Može li se i kako zaustaviti njezino daljnje obezvređivanje, pitali smo ravnateljicu Muzeja i galerija Konavala Antoniju Rusković Radonić:
- Nitko ne može zabraniti ljudima da rade i nose što god žele. Materijalna zaštita je moguća samo za konkretne predmete, a onda opet niste napravili ništa. Zaštita umijeća izrade je moguća i možda relevantna za ovo, ali to je onda zaštita dubrovačkih zlatara i njihovih proizvoda. Naime, konavoske naušnice nisu konavoski proizvod, nisu čak ni rađene na području Konavala. Njih su radili dubrovački zlatari kao i sav ostali nakit Republike - napominje ravnateljica MiGK.
Postoji li ikakvo uporište za zaštitu 'autorskih prava' na tradicijski nakit provjerili smo i u Ministarstvu kulture i medija:
- Umijeće izrade nakita nije upisano u Registar kulturnih dobara kao nematerijalno kulturno dobro. U slučaju da su primjeri originalnog nakita zaštićeni u okviru sakralnih zbirki i muzeja, mjerodavan je čl. 66. Zakona o kulturnim dobrima koji upozorava na odobrenje izrade replike kulturnoga dobra.Za sve predmete koji se prodaju pod nazivom „konavoski“ te se pozivaju na tradiciju njihove izrade, trebalo bi vrijediti pravilo da tu tradiciju i slijede. Međutim, kako nema zaštite prava na naziv i dizajn tih konkretnih tradicijskih proizvoda, dakle, „konavoskih naušnica“ ili nakita, odnosno ako postoje npr. obrtnici koji izrađuju takav nakit - mogla bi se pokrenuti inicijativa posebne zaštite od tih „pravih“ nositelja, odnosno onih koji su autentični, pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo – pojašnjava glasnogovornica Ministarstva Renata Margaretić Urlić.
Uloga lokalne zajednice
- Ako lokalna zajednica prepozna potrebu i pokrene postupak upisa u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, moguće je zaštiti umijeće izrade konavoskog nakita kao nematerijalnog kulturnog dobra. No takva zaštita ne može biti usmjerena na zaštitu samih proizvoda, već na očuvanje tradicije u smislu prijenosa znanja i vještina na mlađe generacije i takvu vrstu zaštite i očuvanja. Praksa je do sada pokazala da u slučaju zaštite umijeća kao nematerijalnog kulturnog dobra, lokalna zajednica počinje razlikovati originalne proizvode od kopija. Jedan od primjera je paška čipka, koja je dodatno, uz upis u Registar kulturnih dobara, zaštićena i pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo i na taj način prodaju čipke na tržištu pod nazivom „paška čipka“ nadzire Udruga paških čipkarica. Upravo su te čipkarice nadležne dati pravo drugima za koje smatraju da su adekvatno savladali vještinu izrade paške čipke da bi je kao proizvod mogli prodavati pod tim istim nazivom – istaknula je Margaretić Urlić i ponovila kako nitko osim Konavljana ne može potaknuti zaštitu izvornosti. Ako im ove preporuke posluže kao putokaz za djelovanje, to bolje, zaključila je.
