Tko to zimi, posebno kad vanka dere bura i kad se živa u termometru spusti blizu nule pa i ispod, uživanje u toplom domu ne voli nadopuniti dobro začinjenom, ukusnom kobasicom?! Plus, ako je tu ugodno društvo, dobra kapljica, neki fini sir - čisti hedonizam!
A koja je to kobasica najbolja? Upravo će svoje gastronomske vještine u pravljenju kobasice uskoro odmjeriti proizvođači kobasica krajnjeg hrvatskog juga. Naime, u organizaciji Agroturizma Konavle i ove se godine od 15. do 18. veljače održavaju "Gusti od kobasica". Prošlogodišnji pobjednik Gusta od kobasica, Vlaho Đivanović, dobro poznaje način na koji Konavljani čine svoje kobasice.
Inače, obitelj Đivanović ima svoje Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Niko Đivanović. Doma su napravili pogon za preradu suhomesnatih proizvoda, prvi takav u ovom dijelu županije, sa svim potrebnim dozvolama i certifikatima resornog ministarstva. Pogon okuplja sve članove obitelji, a svatko radi svoj dio posla jer bi inače bilo nemoguće, tu su otac Niko, majka Sanja, sestra Marija Nikoleta i brat Luka – svi skupa su dobro uigrani tim.
Što više ruku, to bolje jer oko proizvodnje kobasica ima prilično posla. Kako navodi Đivanović, za napraviti stotinjak kilograma, potrebno su puna dva dana rada. U planu im je otvoriti kušaonu svojih proizvoda kako bi ponudili nešto što je domaće i drukčije, kako lokalnim ljudima tako i turistima. Dobili su sve dozvole i uskoro kreću na tržište. Želja im je održati autentičnost, ne srljati za kvantitetom nego se posvetiti kvaliteti.
- Mi sad proizvodimo kobasice na tradicionalan način u kontroliranim uvjetima i zbog toga smo zapravo i pobijedili na lanjskim ‘Gustima od kobasica‘. Zime su sve blaže i sve je teže napraviti dobru kobasicu i bez kontroliranih uvjeta, teško biste to mogli postići. Blage zime predstavljaju problem jer za kobasicu ali i za pršut, za općenito sve suhomesnate proizvode, potrebno je hladno vrijeme i suhi zrak. Vrijeme iza bure je najbolje, tad je niska vlaga u zraku koja može izvući vlagu iz mesa da se ono osuši i pravilno sazri, kaže Đivanović te dodaje:
- Mi uspijemo osušiti kobasice jer smo doma napravili pogon, a riječ je o zatvorenim komorama gdje je moguće namjestiti željenu temperaturu i vlagu. No, čak ove godine nije toliko loše vrijeme, prvi mjesec je bio dobar dok je razdoblje do Božića bilo loše za sušenje. Sad je dobro vrijeme pa stoga očekujemo veliki broj uzoraka na manifestaciji ‘Gusti od kobasica‘, govori Đivanović.
Lani su ljudi na ‘Guste‘ donosili uzorke iz Dubrovačkog primorja, Pelješca pa i Mljeta, ali glavnina kobasica dolazila je iz Konavala. No, što čini posebnom konavosku kobasicu, postoji li ‘tajni dodatak‘?
- Kad bih vam to rekao, ne bi bila više tajna! (smijeh) Osnovni začini svakako jesu meso, meso od svinjskog buta i od pancete. To se pomiješa tako da u omjeru bude nekih 20 posto bijelog odnosno masti i 80 posto krtog mesa. To je najbolji omjer. Potom se doda sol, česan, papar, a tko voli, može dodati i dubrovačke malvasije, to bi bio kao neki ‘tajni‘ sastojak. Dakle, izreže se meso na manje komade, stavlja u mašinu za mljevenje koja samelje meso i tu se dodavaju začini. Sve se to lijepo sjedini i zatim se formiraju kobasice - u goveđa crijeva a najbolja su prirodna. Nakon toga kobasica ide na sušenje. Kod nas kobasica ide u komoru na sušenje, a na tradicionalan način ide u ognjište na dim. Što se tiče drva za ognjište, koristite ono što imate, kod nas je najkvalitetnije drvo koje možemo iskoristiti za to hrast odnosno dub. Njega pretežito koristimo, a jedno 30 do 40 dana bi kobasica trebala ostati tako na dimljenju, objašnjava Đivanović ističući kako i pored dubrovačke malvasije postoji ‘tajni sastojak‘.
Naglašava kako je u Konavlima opstala tradicija pravljenja kobasica.
- U prošlosti se svaka obitelj bavila poljoprivredom i uz to je držala stoku. Za svetog Nikolu bi bilo klanje svinja i uglavnom bi se meso koristilo za osobne potrebe. Danas malo koja obitelj u Konavlima drži svinje, ali uvijek se može nabaviti kvalitetno meso. U Hrvatskoj ima dosta kvalitetnih farmi pa je ostala tradicija da svako domaćinstvo uzme jednu ili dvije svinje doma i napravi kobasice, pršute i domaće pancete. To se dosta zadržalo u Konavlima, kaže Đivanović koji otkriva i koji su okusi traženi:
- Kod nas je tradicija da je kobasica blaža iako se stavlja paprika, ali ne u tolikoj mjeri kao u Slavoniji. Kad je riječ o primorskoj ili konavoskoj kobasici, to je sve ‘tu negdje‘, možda netko stavi malo manje a netko malo više papra ili manje soli, manje česna... Sve su to nijanse, ali se uglavnom radi na isti način. Ipak je ovo mediteransko podneblje pa se preferira blaži okus. U našem pogonu ćemo napraviti jedan ‘eksperiment‘ pa ćemo u kobasicu dodati mediteransko bilje poput ružmarina.
A uz što najbolje ide kobasica?
- Sve ovisi, ali bih preporučio neki domaći mladi sir i dubrovačku malvasiju, to se odlično slaže! - savjetuje Đivanović odgovarajući na pitanje što je za njega dobra kobasica?
- Volim kad kobasica nije predimljena jer se zna previše zadimiti kad je jugo pa okus bude preintenzivan. Zato ne dimimo kobasice toliko puno, posebno jer imamo komoru. Iznesemo ih samo par dana na dim da bi se postigla aroma. Jer, to je naš tradicionalni okus i ne bi bilo dobro da nema malo arome dima, ali ne valja ni kad ga ima previše i zbog toga preferiram malo manje dimljenu i blažu kobasicu, pojašnjava Đivanović u ime OPG Niko Đivanović, koji kao član Agroturizma Konavle, sudjeluje u organizaciji novih ‘Gusta od kobasica‘.
Moto ovogodišnje gastro manifestacije koja ima edukacijski i natjecateljski karakter je: "Nema prave kobasice bez domaće prasice!"
- Ovo su peti gusti od kobasica, želimo promovirati naš tradicionalni zanat izrade kobasica kroz natjecanje, želimo da što više konavoskih obitelji sudjeluje. Sve to radimo u suradnji s našim prijateljima iz Općine Sveti Petar u Šumi iz Istre na čelu s načelnikom, doktorom Marijom Bratulićem koji nam je dosta pomogao i koji je doktorirao na suhomesnatim proizvodima. To je općina s 1.000 stanovnika, ali imaju osam objekata za preradu mesa. Mi smo išli kod njih na edukaciju i tu smo dobili ideju da doma napravimo suvremeni pogon. Naši prijatelji iz Istre dođu svake godine na manifestaciju, održe predavanje i mogu reći da se tijekom četiri godine trajanja manifestacije dosta poboljšala kvaliteta kobasica u Konavlima. Dakle, edukativni dio manifestacije urodio je plodom. Pozivamo sve zainteresirane s dubrovačkog područja da donesu svoje uzorke kobasica, poručuje Đivanović.
Đivanovići se, naravno, pripremaju za nove ‘Guste od kobasica‘, ali ne otkrivaju što će točno žiriju i posjetiteljima staviti na pjat. Što god bude, sigurno će biti ukusno!