Nikada do sada nije se osjećala snaga ljubavi, zajedništva i sreće kao u susreta sa dragim ljudima, našim Čilipljanima, koji su prvi nakon potresa došli u naše selo, pomogli nam i donijeli pomoć, uglas govore mještani Hrvatskog Čuntića, sela na Banovini koji su proteklog vikenda boravili u Konavlima. Puno je poveznica, puno je sličnih sudbina između Čilipa i Hrvatskog Čuntića, a spojila ih je nevolja, potres, a donekle i rat prije gotovo 30 godina.
Prošla, 2020. godina dugo će ostati u pamćenju ponajviše po koroni, izolaciji, bez turista, smanjenih plaća, „home office“… Ali kraj iste te 2020. ostat će zapamćen po strašnom potresu na Banovini nepunih 60 sati prije nego ćemo s novom nadom ući u novu, 2021. godinu. Užasna vijest na digla je na noge sve Hrvate kako u domovini tako i izvan nje. Svi su željeli pomoći, pružiti ruke ljudima koji su mnogi ostali bez svega, koji su u tom trenutku samo tražili zakon od kiše i studeni koja je tih dana kao iz inata vladala tim ionako siromašnim krajevima.
Google maps
Na drugom kraju naše zemlje, u Konavlima, pa tako i u Čilipima oko Božića sve nekako živne! Ljudi se, kao i drugdje, intenzivnije druže, posjećuju, kupuju poklone, mirišu kolači, zelena menestra, pečenje… Ali, potres na Banovini je „protresao“ i Konavljane. Još se uvijek sjećamo užasnih scena zatrpanog oca s djetetom u autu, bespomoćne djevojke s psom na ulici, bake koja je pored razrušene kuće sretna jer joj je krava ostala živa…
- U našem poslu se svega nagledamo, od teških intervencija, stradanja ljudi, sudara, požara, avionskih nesreća, potraga, poplava, visina, a mnogi se i danas sjećaju Domovinskog rata i granata, krvi i smrti koja je bila na svakom koraku, govore nam članovi DVD Čilipi koji su se samo nekoliko sati nakon potresa zaputili na Banovinu pomoći ljudima koliko su to mogli u svojim mogućnostima.
- Nije bilo velikih dogovaranja jer srce je tom trenutku bilo jače od bilo čega. Svi smo u DVD-u volonteri i tu smo kako bi pomogli gdje se god to od nas traži, govore Čilipljani. Kako možeš gledat svoj narod kako pati, a ne pomoći mu. Našli smo se, kako se kaže, za dva minuta i odlučili krenuti. Ali gdje? Kome? Nema nikoga tko nam može pomoći na putu osim „Google maps“. Tražimo, zovemo, pregledavamo karte i gotovo istodobno nam pogled zastane na Hrvatskom Čuntiću. Mislimo, blizu je epicentra pa sigurno ima štete. Sisak, Petrinju i Glinu će netko već pomoći, ali do sela će malo tko tako brzo doć. U trenutku nam na karti „izleti“ slika crkve sa zvonikom i kontakt telefonom. Zovemo i nakon dugo vremena javi nam je čovjek i kaže kako im još nitko nije došao. Bio je to znak za polazak. Odredište, Hrvatski Ćuntić! Što reći nego da nas je slika crkve i dragi Bog spojio.
Nema doma prije kraja posla
Nije trebalo dugo da se u Čilipima u samo nekoliko sati prikupi pun kombi pomoći koja je mogla stati u ionako pretrpano vozilo s opremom za radove. Najteže je bilo dogovoriti se tko će ići na put jer su svi članovi DVD-a željeli poći na Banovinu. Cijenoćna vožnja, dijelom bez navigacije dovela ih je do cilja, kojeg su prepoznali po crkvi na vrhu brijega.
-Prvu osobu koju smo sreli bio je Ivan Radošević, pripadnik Druge gardijske brigade Gromovi, koja je sudjelovala u oslobađanju dubrovačkog kraja. Nije nam dugo trebalo da se uhvatimo posla i pomognemo pokriti „razdmani“ krov crkve, a potom krovove i dimnjake i drugih kuća u selu. U okićenoj crkvi za Božić u kojoj su bile postavljene velike jaslice podizali smo kipove, škabele, figure, crkvenu opremu… Stariji fratar Petar Žagar govori nam dok radimo kako je crkva bila minirana 1991. godine i obnovljena tek nakon Oluje jednako kao i sve kuće u selu. Prošao je, kaže, sve sa ovim narodom, od zbjega do povratka u župu.
-Neopisiva je skromnost i velikodušnost ljudi koja nas je dočekala u Hrvatskom Čuntiću, nastavljaju Čilipljani. Radili smo koliko smo znali i umjeli. A nitko od ni u jednom trenutku nije rekao da njemu prvo pomognemo. Odlučili smo da ne idemo doma dok svi ljudi u selu ne budu imali krov nad glavom i budu u suhom. Naveče smo doslovno uživali uz kamin i vatru gdje smo sušili mokru robu od cjelodnevnog rada.
-Pred polazak doma nakon završenog posla otišli smo nas nekolicina do kuće našeg domaćina Ivana Radoševića, tj. do njegova sina u Petrinji. Čuo se s njim da je dobro, ali nije želio poći prije nego se napravi posao u selu. Za ne vjerovat! Vidiš dušu hrvatskog čovjeka, ratnika, koji je branio Hrvatsku, branio Dubrovnik, ali koji prvo želi pomoći svom narodu, a tek potom svojoj obitelji. Ivanov rođak poginuo je na Vlaštici iznad Ivanice izvlačeći ranjenog suborca te se i njegovo ime nalazi na spomen ploči na Brgatu. Pitaš se kako ostati hladan i ne pomoći ljudima i obiteljima koji su ginuli i poginuli za nas, suznih očiju govore članovi DVD-a Čilipi koji su pomagali u Hrvatskom Čuntiću.
Previše nas spaja
Već tada su Čilipljani čvrsto obećali svojim novim prijateljima na Banovini kako će ih prvom prilikom pozvati da budu njihovi gosti što se i dogodilo prošlog vikenda. Tri dana su Čuntićani boravili u Konavlima, a čilipski vatrogasci organizirali su im posjete Prevlaci, Soko gradu, Pridvorju, Cavtatu, Konavoskim dvorima, Ljutoj, Dubrovniku… Poseban doživljaj bio je obilazak muzeja Domovinskog rata na Srđu gdje su emocije i sjećanje na ratne dane ratovanja Gromova na oslobađanju Dubrovnika.
Na Brgatu, pred spomen pločom poginulim braniteljima, sestra pokojnog Zvonka Radoševića, Ljiljana Jandrić položila je vijenac u blizini mjesta gdje je on prije 30 godina položio svoj život. Bilo je to prvi put kako je došla mjesto pogibije svoga brata… Suze i ponos na istom mjestu i u istom trenutku! U Čilipima su se ponovno susreli ratni prijatelji, Gromovi i pripadnici Konavoske bojne i prisjetili se dana stradavanja, ali i dana ponosa i slave! Na svetoj misi u Crkvi sv. Nikole u Čilipima članovi crkvenog zbora oduševili su nazočne svojom pjesmom kao i folklornom izvedbom KUD-a Čuntićevka zajedno sa domaćim KUD-om Čilipi. I kako je kazao don Josip Barišić, čilipski župnik, izmjenjujući poklone sa gostima s Banovine nije uvijek sve u materijalnoj pomoći kada se ljudi nađu u nevolji, nego i u prijateljstvu koje traje zauvijek.
-I tu neće biti kraj ovom prijateljstvu naša dva sela, kažu članovi DVD-a Čilipi. Konavoski vez koji smo im poklonili na kraju krasit će, kako su kazali, njihovu crkvu. Previše nas spaja i previše smo slični da bi ostalo samo na ovome. Sela su to sličnih sudbina, skromnih ljudi, sličnih tragedija. Ima simbolike i u njihovim crkvama i zvonicima koji se na isti način dominantno uzdižu visoko iznad oba sela šaljući poruku vjere i zajedništva, prkosa i opstanka ovih vazda i zavazda hrvatskih krajeva!
