U Čilipima, konavoskom mjestu nadomak Zračne luke, dječjeg smijeha ne nedostaje, kao ni višečlanih obitelji. Ispred crkve ili na igralištu kraj škole, mališani su uvijek u igri. Mjesto gdje obitelji s troje i više djece nisu rijetkost, puno je života, kaže nam Čilipka Marija Vezilić koja je sa svojom obitelji, a sedmero ih je, iz Cavtata doselila u ovo manje, ali njima ugodnije i mirnije mjesto za život.
- Živjeli smo u cavtatskoj staroj jezgri, kad sam bila trudna s trećim djetetom 2013. preselili smo radi komoda i više stambenog prostora. U Čilipima smo već 11 godina, razlika je velika, već i time što je u Cavtatu dosta skalina do kuće, jezgra se zatvarala, pa smo razmišljali kako sa spenzom, s kolicima i dječjim rekvizitima. Došli smo ovdje i nismo pogriješili u razmišljanju da će nam život biti puno lakši ako budemo živjeli tamo gdje možemo ispred kuće parkirati auto – kaže majka petero djece i priznaje da je obitelj podijeljena kad ih se pita gdje je kome ljepše. Dvoje djece rođene u Cavtatu, tamo je pohađalo vrtić i idu u školu, rado bi se vratilo. Dvjema kćerima koje su se rodile u Čilipima, to je mjesto, naravno, draže. Mariji i suprugu Niku su Čilipi prvi odabir, a vjerojatno i najmlađem članu obitelji koji je tek krenuo u mjesni vrtić.
Ni gužve ni buke
- Prednost je okućnica, manju djecu možemo pustiti samu da se igraju, ne moraju biti pod našim nadzorom. Mirnije je mjesto, nema gužve pogotovo kad je sezona, nema turista puno, buke ni galame, idealno je za obitelji s djecom. Prednost je i vrt u kojem uvijek nešto sadimo pa imamo naše domaće povrće – kaže Marija, inače nutricionistica u Savjetovalištu za prehranu županijskog Zavoda za javno zdravstvo. Iako svaki dan putuje na posao u Dubrovnik, udaljenost joj nije problem, brže dođe do grada iz Čilipa nego iz Cavtata. Suprug Niko radi takoreći preko puta, u Zračnoj luci Ruđer Bošković.
Djeca su im Niko (2), Ana (7), Lucija (11), Petar (13) i Luko (14). Najmlađi je tek postao vrtićarac, Ana je prvašica u školi u mjestu, a preostalo troje pohađa cavtatsku osnovnu školu.
- Imaju školski autobus i na nastavu u Cavtat nije problem doći. Prednost malog mjesta je što se ljudi drže zajedno, možeš se osloniti na susjede. Organiziramo se, djeca su nam pretežno po istim sportovima pa se podijelimo tko koji dan vozi, tako olakšamo razvoženje. Nikad ne idete sami sa svojim djetetom, nego vozite i drugu djecu – kaže Marija pa dodaje kako je to velika prednost malih sredina i velika pomoć roditeljima.
Sva djeca treniraju, osim najmlađeg, i svu negdje treba voziti. Dosta se vremena gubi u prijevozu. Nakon posla razvozi ih po treninzima, pa je Marija stalno za volanom. Kada bi mreža javnog prijevoza unutar Konavala bila bolja, kao što je veza Cavtata s Dubrovnikom, to bi im uvelike olakšalo. Djecu koja treniraju u gradu treba odvesti do Zvekovice da uhvate cavtatski bus do grada jer muški dio ekipe trenira vaterpolo. Dvije curice također treniraju. Starija odbojku na Grudi, a mlađa atletiku u Dubrovniku dok obje idu i na ples. Članice su i KUD-a Čilipi, Lucija je već imala nastupe, a Ana se tek upisala.
‘To im je super, tu se stvaraju prijateljstva, baš obje idu sa zadovoljstvom, folklor ne propuštaju‘, kaže mama Marija. U cavtatskoj školi je i ogranak Umjetničke škole Luke Sorkočevića pa Lucija uči svirati klavir.
Preko Ljute
Za višečlane obitelji kažu kako savršeno funkcioniraju, poput male organizacije:
- Veća djeca dosta pomažu, posebna pohvala ide Luciji jer ona najviše pomaže oko najmlađeg člana obitelji. Svatko ima svoje obaveze, zna se tko, što i kada radi, organizirani smo. Bude to kaotično, naravno, pogotovo ujutro kada se svi spremamo u isto vrijeme ali uspijevamo. Uvijek je veselo, nije monotono, nema kod nas tišine tako da se ja do posla uvijek vozim s ugašenim radiom. Ja moju tišinu dobijem u autu – kroz osmijeh će sugovornica.
U Čilipima, mjestu koje broji nešto malo manje od tisuću stanovnika, imaju sve potrebno: vrtić, školu za niže razrede, poštu, trgovinu, čak i mesnicu. Ima sadržaja, kažu Vezilići, uvijek može bolje ali ne može se reći da nemaju većinu toga u Konavlima.
- Kao dijete sam živjela u Gradu i Lapadu i ne bih se vratila, puno je ljepši život u Čilipima, pogotovo za djecu. Suprug preko Ljute ne prolazi, samo kad mora poslom, pravi Konavljanin, rođen u Cavtatu – kaže Marija.
Ne smeta im, kaže, ni blizina zračne luke.
- Prvi put kad sam došla mislila sam da neću moći spavati, treći dan ne čujete ništa, stvar navike.
Zadovoljni su, Čilipe nazivaju malim, lijepim centrom, što i jest. Ove godine je bila prava navala na školu Čilipi. Upisana su 24 prvašića, dovoljan pokazatelj kako ovo konavosko mjesto čeka svijetla budućnost.
