U današnja vremena vjerojatno ne postoji kuća i stan koji se ne griju ili barem ne hlade na 'klimu'. Klima uređaj u kući podrazumijeva i vanjsku jedinicu koje su, onako načičkane, najuočljivije u gradskoj povijesnoj jezgri. Što će ljudi, tu žive i rade, valja im se ogrijati zimi i ohladiti ljeti, ali za razliku od drugih, često nemaju puno izbora za uopće postaviti vanjsku jedinicu klima uređaja, pa to na koncu u mnogim slučajevima nakaradno izgleda.
Za pet godina ne smiju biti tu
Rješenje postoji, a pojavilo se u obliku studije predstavljene prije tri godine u Dubrovniku. Studiju optimalnog rješenja sustava grijanja i hlađenja gradske jezgre Dubrovnika izradio je Energetski institut 'Hrvoje Požar' zbog nekontroliranog rasta broja vanjskih jedinica klime na neprimjerenim mjestima. Tadašnja ravnateljica dubrovačkog Zavoda za obnovu navela je da vanjske jedinice klime uzrokuju niz problema, poput zagrijavanja povijesne jezgre, a da potreba sveobuhvatnog rješenja za uklanjanje vanjskih jedinica klima s fasada stoji i u izvješću Misije UNESCO-a i ICOMOS-a. Naglasila je da je riječ tek o idejnom rješenju, a ne gotovom projektu, te kako je cilj izvidjeti sve mogućnosti financiranja putem EU fondova.
– Osnovni cilj je reducirati, a s vremenom i eliminirati sve vanjske jedinice klima uređaja s pročelja zgrada jer je to vizualno-kulturalni problem – rekao je 2018. u vijećnici Vedran Krstulović s Energetskog instituta, uz napomenu da porastom broja turista, postojeća tehnologija u najkritičnijim trenucima neće moći zadovoljiti potrebe hlađenja.
Nismo daleko dogurali
Nitko tada nije mogao predvidjeti korona krizu i činjenicu da silne klime više ne služe gostima jer ih nema. Na sreću ili nesreću, porast broja klima uređaja u povijesnoj jezgri zadnjih godinu dana nije se dogodio. No, službe Grada Dubrovnika lanjskog su rujna najavile da će za pet godina ukloniti sve nepropisno postavljene klima uređaje, a vlasnike prekršajno kazniti. Financirat će, rekli su, demontažu stare i montažu nove klime, a vlasnici-korisnici snosit će trošak nabave novog uređaja. Do danas nismo daleko dospjeli s rješenjem ovog problema, iako su do provođenja ovog izuzetno kompliciranog zahvata ostale tek tri i pol godine. U Gradu ima jako puno kuća s tri stana, svaki je na svom katu, nema krova ni kanala sa strane, pa gdje u tom slučaju s klimom, pitaju se mnogi građani koji ni sami ne znaju što im je činiti. Broj klima uređaja već prelazi 1000, a procjenjuje se da će više od 90 posto trebati napraviti 'nevidljivim'.
Zahvat će, očito je, biti skup i zapravo, rezultirat će ovim što imamo i danas, samo bez vidljivih vanjskih jedinica. S druge strane, prema studiji predstavljenoj 2018., postoji jedinstveno rješenje koje bi značilo jeftinije i efikasnije hlađenje i grijanje, koje bi, teoretski, mogli financirati fondovi EU. Pa gdje smo stali s tim?
Centralizirana opskrba
Studija iz 2018. iznosi tezu o centraliziranoj opskrbi hlađenjem i grijanjem svih potrošača unutar povijesne jezgre, stambenih, javnih i komercijalnih objekata, i to na način da se koristi manji broj snažnih agregata s razgranatim cjevovodima s morskom vodom koji dolaze do svih korisnika. Kontaktirali smo Vedrana Krstulovića s Instituta 'Hrvoje Požar'. Istaknuo je da je Institut pružatelj tehničke usluge, a tada je to bilo na narudžbu Zavoda za obnovu Dubrovnika i na inicijativu Grada Dubrovnika.
– Možda nismo prava adresa za reći koje je sada stanje studija i planova, jer to je na Gradu i Zavodu. Kao nacionalna tehnička institucija za energetiku zainteresirani smo da se projekt provede, ne samo radi Dubrovnika, nego jer je to važan model i za druge primorske gradove. Bilo bi nam drago da studija ide dalje. Pomaka od 2018. do danas, na žalost, nije bilo, niti smo bili previše u kontaktu s Gradom i Zavodom. S naše strane pokušavamo dalje progurati inicijativu u smislu prijave na natječaje EU fondova koji pokrivaju energiju mora. To je zgodna prilika da se ide dalje. Prva, preliminarna studija pokušala je dati odgovor na pitanje bi li takav sustav imao smisla i je li izvodiv, a oba su odgovora pozitivna. Bilo bi to optimalno rješenje za grad – rekao je Krstulović, pojašnjavajući da se radi o dizalicama topline, odnosno velikim agregatima koji ne bi imali izmjenu topline sa zrakom, kao konvencionalni sustavi, već zahvat morske vode, koja na odgovarajućoj dubini ima konstantnu nisku temperaturu. Takav sustav značio bi bitno manju potrošnju energije po potrošaču, uz veću pouzdanost i komfor, neovisno o vanjskoj temperaturi zraka.
Problem bi mogao biti smještaj tih snažnih agregata i razvod cjevovoda po gradskim ulicama, ali i zahvat morske vode, jer ništa od toga ne smije biti vidljivo. Kao lokacije za smještaj agregata navedeni su park u Pilama, prostor iza Grada i pored Revelina, na Taboru, Komardi i dvije lokacije na Pustijerni.
– Veliki nedostatak je raskopavanje ulica za cjevovod, ali postoje urbanistički planovi po kojima će se raditi zahvati na postojećoj kanalizaciji. Preliminarno, u klončinama ima mjesta za cijevi za novi sustav – istaknuo je Krstulović, te dodao da ovakvi sustavi, paradoksalno, postoje u sjevernoj Europi, a bili bi idealni za cijeli Mediteran. – Nažalost, izgubili smo vrijeme u ove zadnje dvije godine. Mi smo obavili svoj dio, a dalje ne znamo što se događa. Zavod je vlasnik studije, a ondje su nam nedavno rekli da su spremni za daljnje korake.
Krstulović je naglasio i da bi cijeli projekt morao biti komercijalan, no o iznosima investicije nije se usudio davati procjene. Uglavnom, krajnjim korisnicima bilo bi u konačnici jeftinije i daleko efikasnije od sadašnjih klima za čiju 'nevidljivost' u puno slučajeva ne postoji izvedivo rješenje.