Udruga mladih Orlando još uvijek djeluje i okuplja se u derutnom prostoru nekadašnje Stare bolnice. Do njih se dolazi kroz dvorište Kampusa Sveučilišta u Dubrovniku, velebnog kamenog zdanja iza kojeg se, s ulice nevidljivo očima prolaznika, krije nekoliko manjih zgrada u raspadajućem stanju.
SVE SAMI RADE
Zapravo smo bili u potrazi za beskućnikom kojeg smo i pronašli, o čemu možete pročitati OVDJE, pa smo ugledali i ekipu iz udruge koja je baš obilazila ‘svoju‘ zgradu kojoj također prijeti pad jako visokog bora, koji se već malo nagnuo na njihovu stranu. O svom susjedu beskućniku imaju samo lijepe riječi, a često ga, kažu, pozovu na roštilj, da zajedno jedu i druže se.
Sretni su da se imaju gdje okupiti. Zatekli smo nekoliko mladića u velikom poslu. Sređuju što se srediti da. U rukama nose razne alate, u prašini su, ali zastali su da malo popričamo. Uređuju glavnu prostoriju kako bi imali gdje održavati probe i koncerte.
Baš tu svoje probe redovno održavaju i dva široj javnosti poznata dubrovačka benda - SIlente i Valetudo. Baš tu su toliko puta ponovljeni hitovi ‘Terca na tišinu‘, ‘Mene moje uši lažu‘, ‘Defora od mora‘... A mladi iz udruge zgradu održavaju najviše svojim rukama.
- Prostorije se uglavnom koriste za sviranje, za probe, vježbanje - kaže dopredsjednik Orlanda Tomislav Vukšić, čiji je brat Ivan predsjednik Udruge.
- Uglavnom sami radimo na održavanju. Sve je skupo i nije nam lako nabaviti sve što trebamo. U radu se oslanjamo isključivo na naše znanje, a kad nešto ne znamo jer nitko od nas nije stručnjak, moramo dovesti meštra. Ili je netko od očeva meštar pa pomogne.
- Imamo tu veliku prostoriju koja je, hajdemo reći, koncertna i gdje bendovi prezentiraju ono što su naučili. Sve vrste bendova i svi umjetnici su dobrodošli! Članovi su uglavnom muzičari. Ima 6-7 bendova koji ovdje redovno sviraju - ističe Tomislav, te dodaje:
- Ovo su prostorije Sveučilišta, ono dolje se izgradilo, a ovo još čeka neka bolja vremena. Dotad ćemo biti tu.
APEL
Kako se financirate?
- Jednim dijelom i od projekata koji idu preko Županije i Grada, tu moram spomenuti odjel za kulturu, mlade, obrazovanje i šport s kojim najviše komuniciramo. Drugim dijelom se financiramo od osobnih sredstava, donacijama i članarinama koje su simbolične, 50 kuna mjesečno. Mnogi ih ni ne mogu platiti, ali su ipak članovi, pa se nekako pokrpamo. Iznos koji dobivamo od lokalne samouprave nije fiksan, svake godine je drugačiji, a kako je sad bio covid i kriza, ti iznosi baš nisu bili veliki - kazuje.
- Bilo je nešto sitno, prije su ti iznosi bili dosta veći. Sredstva nam trebaju za održavanje same zgrade koja se raspada, te za koncerte dubrovačkih bendova. Manje-više se oslanjamo na naše snage - naglašava Tomislav.
Brine ga višemetarski bor koji se već počeo naginjati prema njihovim prostorijama. Kad bi kojim slučajem pao, vrlo vjerojatno bi je bespovratno oštetio, tim više što je samo pokrpana svih ovih desetljeća, da ne govorimo da bi netko od čeljadi koja se tu okuplja mogao nastradati.
Planiraju nazvati vatrogasce i raspitati se o pomoći, kaže Tomislav, a vjeruje i da će mediji pripomoći u njihovom apelu. Nadamo se da će tako i biti jer ovi mladi, skromni ljudi zaslužuju da se zajednica pobrine osigurati im mjesto gdje mogu brusiti svoje talente.
