U Ulici od Puča pustoš. Otvoreno tek nekoliko trgovina, od crevaja, ribomaterijala i božićnih ukrasa, urar i dvije suvenirnice. Uđe li itko?
- Nitko. Otvoreni smo šest dana i do sad je ušla samo jedna starija strankinja. Kupila je razglednicu od tri kune – kažu nam u jednoj od suvenirnica u kojoj rade skraćeno, a nedjeljom su zatvoreni, što se u lipnju nikada dogodilo nije.
U deset dana ušlo je osam Nijemaca i dvoje Francuza, kažu nam u objektu preko puta.
- Uđu, pogledaju i izađu, ali ne kupuju. Jedine kupce smo imali iz Rijeke, Zagreba i Splita, naše ljude. Jučer smo dan završili s nula kuna, dan prije s 35. Ne smiješ mislit' negativno, poludio bi čovjek – mudro će djelatnice.
Horor. Tom riječju opisuje nam stanje jedna prodavačica na vratima svoje butige na Stradunu. Priča o strancima, smatra, priča je za malu djecu, a 'radit će oni koji su na autoputu'. U nepunih mjesec u butigu su joj kupci ušli tri puta. Ima i onih vedra duha pa će na pitanje 'je li navala' reći: – Evo dijelimo tikete za uć' u butigu. Nemoj me zadržavat', moram prodavat'.
Četiri posto od lani
Šalu na stranu, i onim optimističnima, optimizam je splasnuo. Broj otvorenih ugostiteljskih objekata unutar zidina broji se na prste dvije ruke. U cijelom Dubrovniku otvoreno je 40 restorana.
- Za domaće imamo 30 posto popusta. Ali nemaš ga kome dat'. Mene neće spasit ni 15 ni 25 kuna za sok ili kavu ako ću radit' 3 tisuće kuna prometa. Treba mi 30 tisuća kuna da sam na nuli. Morao bih raditi deset puta više nego sada da bih to uspio – žali se ugostitelj Tomislav Ivušić. Otvorio je, kaže, zbog pozicije, ljudi, psihologije i državnih poticaja, jer je grad smanjio najmove ali sve to nema vze ni s prometom ni s profitabilnošću.
Promet? - Nemojte ni pitat', 4 posto je u odnosu na lanjski promet, nisam znao to ni izračunat'– iskren je Ivušić koji sa susjednim lokalima, kako kaže, jedini u ovo čudno vrijeme vikendom radi zabave uz promo cijene, 'samo da se nešto događa'.
- Ujutro bude puna taraca jer je kava 10 kuna, tako već godinama radimo, ali već kasnije u 11 nema nikoga – kaže i hvali najavu gradonačelnika Frankovića kako će se prema ostvarenom postotku noćenja toliki postotak najma obračunavati.
- Ako bude 20 posto noćenja, toliko posto ćemo plaćati najam. Daj Bože da on naplati 70 posto najma pa da bude 70 posto noćenja. Ali teško. Već sad može se planirati da nam zimu neće naplatit'najam, a da će za ovo 'nikakvo' ljeto naplatiti onoliko koliko bude ostvareno. To je već partnerski odnos kojeg, vjerujem, svi podržavaju – kaže Ivušić.
Otvorio je i ugostitelj Stjepan Perić, ali dojmovi su loši:- Ništa prometa. Nema smisla. Veliko čistilište i neizvjesnost. Želja za radom postoji, ali veća je sila tu. Očekivanja su očito bila nerealna. Cijene sam snizio ispod stvarne cijene, opet ništa. Naši ne izlaze, bez obzira što smo spustili cijene. Grad izgleda stravično. Ova godina, a i sljedeća bit' će u minusu. Tek godinu poslije bit ćemo na nuli. Posla nema, ni minimalne režije ne možeš pokrit' – otkriva Perić kojeg, kao i kolege, brine zima kada, čini mu se, burza rada svih čeka.- Kažu kako je u Hrvatsku ušlo 78 tisuća turista neki dan, a ja bih posjetio da je nekad Općina Dubrovnik u jednom danu brojala po 65 tisuća turista – kaže Perić.
Sve ide dole, a parking isti
Još jedan dubrovački ugostitelj koji je počeo raditi računa da je, ako odradi 'deset objeda dnevno, to pjesma'.
- Snizio sam cijene za 20 posto, zadrž'o sam 14 ljudi, a goste mogu izbrojati na prste ruku. Mi smo snizili cijene, ali parking ispod žičare je ost'o 50 kuna, je li to normalno? Koji će Nijemac platit' sedam eura sat parkinga? Nikad više neće doći u Dubrovnik. Nikad! Da je cijena 20 kuna u ovom trenutku, pa hajde, ovako ne ide. A ni zračne luke ne smanjuju pristojbe? Karta za Zagreb povratna i dalje je 1200 kuna. Ništa nismo napravili da privučemo goste – negoduje ovaj ugostitelj.
Slično razmišlja i poznavatelj turističkih događanja Milan Perić. Korona je samo potvrdila ono što smo znali - da smo aviodestinacija ovisna o zračnom prometu, pa, smatra Perić, sve od Šibenika južnije vrlo teško je računati na 'autogoste'.
- Čudi me da se nisu udružile TZ grada i županije s HTZ-om i Ministarstvom turizma pa sredile da se digne čarter let od 1. lipnja jednom tjedno Dubrovnik – Frankfurt i Dubrovnik – London i obratno, čak i ako avion leti poluprazan. Sada čekamo kad će se smilovati Lufthansa, British ili neko treći da uspostavi liniju za Dubrovnik, dok su oni istovremeno već uspostavili te linije, reciko sa Splitom. Europski gosti u Dubrovnik nemaju čime doći, to je problem – smatra Perić. Izostala je i pametna politika cijena u lipnju. Za domaće, a pri tom misli i na Splićane i Zadrane, Zagrepčane i Slavonce, trebalo je sniziti cijene i omogućiti im dolazak na Stradun jer 'najgora je prazna postelja u hotelu i stolica u restoranu'.
- Nikada Dubravka na Pilama preko zime nije bila zatvorena. Oni U gradskim prostorima morali bi raditi cijelu godinu. Ne kažem da trebaju raditi svi ali ne može me nitko uvjeriti da i minimalna marža nema višestruku zaradu – kaže Perić i pita se:
- Koja je uloga i svrha turističkih zajednica, pogotovo onih s velikim proračunima? To su novci građana, a ne radi se. Dok se korona događala turističke zajednice gradova, općina i županija trebale su osmisliti kako privući goste i čim se situacija počela smirivati izaći s programom vani. Nemamo proizvod, kako onda privući goste?
Iako kasnimo u startu, smatra ipak kako bi se moglo 'uhvatiti' oko 25 do 30 posto prošlogodišnje sezone.
Pozdravlja smanjenje cijena zidina, odlaska na Lokrum, ali se i pita: - Zašto žičara ne bi radila barem nekoliko sati dnevno? Zašto je u jednom dubrovačkom visokokategoriku soba s doručkom četiri tisuće kuna, za koga? Dajte malo korigirajte cijene da se sve skupa pokrene – poručuje nekadašnji profesor TUŠ-a Milan Perić. - Na Stradunu imate kavu do deset sati ujutro deset kuna. Nakon deset ura je 16 kuna, mislim. Kažu da je ovo za domaće ljude. Pa tko vam sada dolazi nakon 10, na uru, nedjeljom prije ili poslije mise nego domaći?! Povećaju cijene ko da će im u popodnevnim satima doći Amerikanci, Šveđani, Nijemci, a nigdje nikoga, sve naši – primjećuje Milan Perić. Smatra kako bi bilo pametno i korisno za domaće, a pri tom misli na stanovnike RH, da se sve cijene snize za 20 posto.
Loš booking letova
Direktorica dubrovačkog TZ-a Ana Hrnić nada se ostvarenju 30 posto lanjskog prometa.
- Najvažnija je uspostava međunarodnog zračnog prometa. Nadamo se da će početi u drugoj polovici lipnja, a od srpnja se intenzivirati – kaže Hrnić ali sa sigurnošću baš ništa ne može reći. U tijeku su dvije kampanje TZ-a, hoće li uroditi plodom, znat će se. Kad zahladi. Koliko su izvjesne najave španjolskih zrakoplovnih kompanija Iberia i Vueling kako će od srpnja vratiti dio letova s inozemnim odredištima među kojima bi trebao biti i Dubrovnik, grčkog Aegean Airlinesa krajem lipnja, intenziviranja domaćeg avioprijevoznika s njemačkim odredištima, povratka Lufthanse u srpnju?
- Što se tiče našeg međunarodnog prometa, očekujemo blagi oporavak početkom srpnja prema europskim destinacijama. Tko će letjeti, koliko i kada, to su sve nagađanja. Dosta je zanimljiva vijest da Njemačka razmatra zatvoriti granice prema trećim zemljama do 31. kolovoza te posljedice ove odluke ukoliko ostale zemlje članice EU budu pratile ovaj trend. To znači da svi prijevoznici koji lete van EU prema trećim zemljama bez posebnih dozvola država neće moći letjeti. Zato su datumi dosta indikativni – pojašnjava koordinator za odnose s korisnicima usluga Maro Lukšić te dodaje:
- Prema informacijama kojima raspolažemo potražnja odnosno booking letova je loš te većina bookinga se odnosi na 'vauchere' koje su prijevoznici izdali. Prodaja ne ide kako smo se nadali.
Jedan Japanac, isto toliko Španjolaca
Od 586 gostiju koji su prošlog vikenda boravili na dubrovačkom području, najbrojniji su bili Hrvati. Potom ih slijede gosti iz Njemačke, BiH, SAD-a. Zanimljivo je kako je u spomenuto vrijeme u gradu bio jedan Japanac i Španjolac. Većina je odsjela u hotelima, a njih 154 u privatnom smještaju. Bilo je popunjeno svega 60-ak apartmana. Čak je i u siječnju bolja popunjenost.
Avioni lete u tragovima, brodova nema, od turista tek pokoji zalutali. Brojni manji turistički objekti koji rade sezonski i temelje posao na stranim gostima neće ni otvarati. Dok neki čekaju srpanj i najavljeno pokretanje zračnog prometa, manji dio otvorenih će čekati turiste i zbrajati minuse. Hoteli se otvaraju sramežljivo, neki neće nikako. Što se pak privatnog smještaja tiče, apartmani koji su još lani u lipnju išli za 150 do 200 eura sada se pune po cijeni od 50 eura. Oni koji i dalje drže cijene, zjape prazni. Situacija s bukingom, kažu upućeni, zadnjih tjedana se poboljšava. Ali sve ostaje neizvjesno. Slovimo kao epidemiološki sigurna destinacija. No, iako je u Hrvatsku u jednom danu zabilježen ulazak 65 tisuća turista, nažalost, dug je i vijugav put do Dubrovnika. Prošlog vikenda u gradu ih je bilo 586, a lani u to vrijeme oko 19 tisuća. Brojka dovoljno govori o trendu.