Dugogodišnji problem adekvatnog smještaja studenata u Dubrovniku je riješen lani, ali sve ostalo, čini se, još dobrano škripi. Ponuda u Gradu bi trebala biti bolja, a jelovnik u menzi raznovrsniji, kažu mladi
Je li Dubrovnik sveučilišni grad? Pitate li dubrovačke studente, složno će reći – nije!
- Ma koji sveučilišni grad, moraš izać' vanka s dvije tisuće kuna. Student da se zabavi mora poć' ispred butige i što ti više moran reć'. Ovo studentskoga grada nije vidilo. Ovo je turistički grad, kad dođe Rus, Kinez, Englez da potroši 300 eura u dva dana i ide doma – kaže nam Tomislav Tomaš, student iz Smokvice, stanovnik dubrovačkog Studentskog doma pokušavajući dočarati kako Dubrovnik studentima nudi samo Dom.
Dugogodišnji problem adekvatnog smještaja studenata riješen je lani, ali sve ostalo, čini se, još dobrano škripi.
- Uvjeti u domu su na razini. Ima svak svoj komod, čisto je, uredno, ekipa je jedan kroz jedan. Uvijek ima mjesta za napredak, da je savršeno ne bi bilo dobro – smatra Ivan Ćelić, student iz Metkovića koji je od lani smješten u domu. Dotad je opcija bio privatni smještaj a s tim problemom u turističkom gradu susreo se i Marko Kopić, student iz Vignja. Obojica kažu kako je sad financijski neopisivo bolje. Smještaj u domu je 850 kuna, za one bez subvencije 1050 kuna, što je opet znatno prihvatljivije od privatnog.
- Prije je smještaj bio do dvije tisuće kuna plus režije, pa ako nemaš svoj sat plaćaš režije za cijelu ulicu. Znalo se događat da student koji je smješten u malom apartmanu plaća struju za cijelu kuću, bilo je i toga. U domu nemaš režija, ničega. Može ti gorit struja cijeli dan, ali mi smo svi ekološki osvješteni pa to ne radimo – simpatično će Marko i Ivan. Tomislavu je ovo tek drugi tjedan u domu.
Maske i peraje
- Iman di leć, iman menzu, dobro je, ne mogu se požalit – kaže o smještaju. Trio u korist doma još kaže kako su 'svi studenti ovdje, pa imaš napokon osjećaj da si student'.
- Dom je dobar za društveni život. Jednostavnije je svi smo na istom mjestu i kad su druženja svi su skupa.
Pitamo ih kako druženja i partyji u koroni, a mjere?
- To su druženja na otvorenom, pridržavamo se epidemioloških mjesta. Nije nikad više od sto ljudi, minimum dvjesto. Imamo maske i peraje, razmak 3,20 metara, sve poštujemo – kažu nam kroz smijeh, a mi ćemo im (po)vjerovati. Ipak mjesta epidemiološki prihvatljivih druženja ne otkrivaju.
Za osoblje i ravnatelja imaju samo riječi hvale. Uvažavaju im sve želje. Ravnatelj im, kažu, baš kupuje police za knjige. Kad imaš studente s takvom željom, koji ravnatelj im je ne bi ispunio. Dobro im dođe i teretna u domu, ali može ih istodobno po četvero pa je velika gužva. Klub još ne radi što im teško pada. Polaznike studija poslovne ekonomije i studija računarstva pitamo za studentsku menzu u sklopu doma.
- A ima kokoši baš često. Kokoš na 152 načina, ali OK. Bolje nego u Teatra što je bilo, same splačine – kaže Tomislav dok Ivan svoje zadovoljstvo menzom opisuje riječima 'vidi se na meni da je dobro'. Marko zamjera što je uvijek 'ista tematika, isto se vrti po meniju'.
U domu ih je oko 250, preko 60 stranaca. Naša se ekipa ipak bolje slaže sa strankinjama, a strance 'rješavaju' na nogometu. Kad nisu na faksu i ne uče, manje više su tu ispred doma, u kafiću. A tu su često, jer otkrile su da je kava osam kuna, simpatične i uvijek nasmijane Gabrijela Šutalo iz Svitave (kod Čapljine) i Elma Tanjo iz Sarajeva, studentice Medija odnosno Američkog koledža. Borile su se i one prijašnjih godina s problemom pronalaska privatnog smještaja ali objasnila nam je Elma 'koristila je tu bosansku mogućnost štele, ono što mi zovemo veze'.
Amo policija, tamo zaštitar
U domu im se sve sviđa, osim restrikcije koja kaže kako nakon 23 sata više ne smije biti buke.
- Pa onda izađemo ispred pa dođe policija, pođemo na drugu stranu dođe stražar, pa pravimo kaos po sobama pa onda opet dođe zaštitar, ali trudimo se poštovat pravila – iskreno će. Obećali smo spomenuti tetu Božicu preko puta doma koja ih je kažu 'prvo ružila a sad je navikla na nas' jer vodila se onom 'ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se'.
I one zamjeraju Dubrovniku izostanak ikakvog sadržaja za studente.
- Nema ni nekog izbora fakulteta, zabavnih sadržaja nikako nema. Baš kritično. Ne može bit gora situacija, loše je što se tiče tog studentskog života – kaže Gabi. Da nije korona kumovala noćnom životu? 'Ma kakva korona pa i prije nje je bilo loše!', odgovaraju.
- Što valja, teško je pitanje. Valja što je blizu Čapljine pa mogu često doma kad mi zafali para. Mostar nije bio opcija jer se plaća fakultet, ovdje je 300 kuna pa to valja. Valja kava ovdje jer je osam kuna. Valja što je dom ovakav, što tu rade odlični ljudi recimo naš radnik mjeseca recepcioner Vlaho Grbić, valjaju kolege studenti – nabrajaju simpatične djevojke, a na pitanje što bi Grad trebao napraviti da studentima bude bolje, Gabi odgovara:
- Iskreno, pitam se to otkad sam počela studirat. Više zabavnog sadržaja za studente, više prostora gdje studenti mogu izlaziti, više tolerancije prema studentima jer ako se neću sad zabavljat kad ću onda? Zašto svaki grad u RH ima studentsku srijedu samo mi nemamo? Zašto nemamo besplatni pokaz? Cijene bi općenito trebale biti jeftinije da imamo studentski popust na bilo što i bilo gdje – nabraja Gabi dok Tomo dobacuje: 'pa i za javni WC'.
- Ne treba mu puno da bude sveučilišni grad. Više mogućnosti za studente, da ta studentska iksica nešto vrijedi. Bolje je 20, 30 studenata nego prazan objekt. Studenti povlače jedni druge, to je masa. Onaj tko radi studentske zabave pa taj bi i radio, samo da ima pristojne cijene – kaže nam muški dio ekipe pa nabrajaju kako s iksicom imaju besplatan trajekt za otok, jeftiniji gradski prijevoz, u menzi obrok za sedam kuna.
Urazumite cijene!
- Odite u Mostar, Zagreb, Split svaki dan ima nešto za studente a tu možeš vikendom po kafićima. Za studente baš ništa. Molimo organe reda da budu malo obzirniji prema studentima. Nek nas puste. I molili bi kafiće da malo urazume cijene – poručuju studenti. Spominju i nedostatak prostora za sportske sadržaje, dvoranu ili teren. Djevojke s tim nemaju problema jer, kažu nam, ima načina. Primjerice kad imaju višak energije 'trče ukrug po domu i pjevaju, ali sve to prije 23 sata'.
Je li im Dubrovnik bio prva opcija prilikom upisa fakulteta, kažu, i jest i nije, a nekima je to bila 'možda životna greška' jer nisu znali koliko je Dubrovnik malen. Gdje će poslije faksa malo ih zna odgovor. Gabi studira medije ali u tome se ne vidi. Ona će 'lagano za Njemačku', tamo joj je cijela obitelj. Elma će nazad u Sarajevo. Mladići još razmišljaju.
- U suštini mi nemamo pojma gdje ćemo jer završavamo ove godine i to nam stvara anksioznost - kaže Elma.
Da nije korona uzrok?
- Ma nije, nemamo mi problema s njom. Prilagodila nam se kao i Božica.
Skoro smo se i mi prilagodili jer uz ovako vedru mladost poželiš u čakuli s njima ostati ispred doma satima. Stoga još jednom apeliramo na gradsku vlast da uvaži studentske primjedbe pa pokuša iznjedriti i kakve sadržaje, društvene, sportske i zabavne, za buduće ekonomiste, menadžere, novinare, političare... I nadat ćemo se kako studenti ovog grada neće i na to čekati koliko na studentski dom.