Na Festu sv. Vlaha, jubilarnu 1050. po redu, pristigli su hodočasnici iz svih župa Dubrovačke biskupije, al i ostalih krajeva Lijepe Naše koji su do grada došli pokloniti se dubrovačkom parcu.
Marijana Bokarica i maleni Petra, Iva i Nikola došli su s Grude. Dolaze svaku godinu jedino su prošlu preskočili. Trebalo se zarana početi pripremati kako bi se navrijeme došlo do Grada. Obući nošnju iziskuje vremena, a baš Konavljani u posljednje vrijeme intenzivno rade na obnovi i izradi nošnji, što je itekako vidljivo iz feste u festu.
- Nešto je nasljedstvo a nešto smo šili, kupovali, snalazili se. Dok smo se svi jutros obukli i krenuli trebalo je vremena, ali Festa je Festa. Doživljaj je poseban, ovo nam jako puno znači. Jednom godišnje obućeš konavosku nošnju i ovo je baš lijepa uspomena – kaže Marijana.
U điru Sradunom sreli smo Splićanke Ivu i Ivanku. Došle su u Grad zbog fešte, a i grličanja koje se ne propušta.
- Mi Splićani volimo Dubrovnik. Dubrovčani dođu na sv. Duju, a mi dođemo na sv. Vlaha k vama. To je obostrana ljubav. Ovo je tradicija.
Pitamo ih za pandemiju koja nam zadnje dvije godine mrsi planove, pa je i Festa skromnija nego inače.
- U srcu je festa, a proć će i ova nesrića. Pomoć će sv. Vlaho – simpatično će Iva i Ivanka. Pitamo cure je li im onda sv. Duje prvi, a sv. Vlaho drugi svetac po važnosti. Uz osmijeh su nam zapjevale onu poznatu 'Hvalile se Dubrovčanke...' i dodale 'pisma sve kaže'.
Do Grada su potegli i Ličani. Iz Župe Blažene Marije Djevice od Svete Krunice Ličko Lešće kraj Otočca na festu su prispjeli Ružica Banić, Gabrijela Kovačić i Karlo Tonković.
- Ovo nam je prvi put da smo na proslavi sv. Vlaha i svim Dubrovčanima čestitamo njihov blagdan. Dugo smo godina planirali ići na festu, a kako imamo tu jednog Ličanina koji je odavno doselio u Dubrovnik, ustvari se uda ovde, pa smo dobili poziv i eto došli smo – kaže Ružica pa spominje kako su i članovi KUD-a 'Gacka' Ličko Lešće. Je li im srce ispunjeno viđenim i doživljenim, Ružica će iskreno:
- Otkud smo mi došli iz koje zime, a ovdje lijepo vrijeme, nama je već to dovoljno. Bili smo već i na grličanju, grlo smo zaštitili i sad idemo kući pjevajući.
Došli su sinoć, a večeras će nazad doma puni dojmova s dubrovačke feste uz blagoslov sv. Vlaha.
- Lijepo je vidjeti ovu veliku povijest Grada Dubrovnika i veliku obljetnicu koju slavite. Jako lijepe su ove stare zidine. Imamo i mi veliku tradiciju i čuvamo je. Treba je čuvati, štovati je i držati se tradicije – pametno će mlada Gabrijela a Karlo dodaje:
- Ovo je jako fino. Oduševljen sam. Drugi put mi je na festi. Prvi put smo dolazili posjetiti grad, a sad smo na festi. Sve mi je super od mise do procesije, a grličanje posebno.
Naše Riječke Ivana Zlojić, Patricija i Nikolina Pavlović, nakon jutarnje mise u Rožatu u 6 sati, autima su stigle do Sustjepana, pa onda, kako tradicija nalaže, za barjacima se uputile pješke do povijesne jezgre. Pitamo ih bole li noge. Kažu nam 'sutra ćemo znat'.
- Od kad smo male bile na festi smo, ko više broji. Znači nam sve, ne može se riječima opisati što nam znači ova naša festa – kažu sugrađanke pa će kroz smijeh:
- Pandemija je, valja se grličat. Kakvo cijepljenje, samo grličanje.
Na festu u nošnji Rijeke dubrovačke dolaze još od osnovne škole. O nošnjama brine i dalo ih je izraditi Bratstvo sv. Kuzme i Damjana iz Knežice, a one ih s ponosom nose.
Ekipa Konavljana na Pločama je bila prije sedam ura. Prispjeli su s Grude Nikolina, Mijo, Romana i Katija.
- S ponosom oblačimo konavosku nošnju i baš smo sretni što to možemo i što dođemo na festu. Ljudi u Konavlima su se stvarno stavili po pitanju nošnje – kaže Nikolina dok Mijo otkriva kako ustvari ona šije i veze nošnje i kako danas 'svaka konavoska kuća ima nošnju'.
- Nošnju u škrinju i vadiš kad je kakva prigoda.
Zanima nas koliko je godišnje takvih prigoda?
- Za sv. Antuna u Pridvorju i za sv. Vlaha u gradu – kaže Mijo pa će o festi sv. Vlaha kako je to 'najbitniji dan u godini'.
- Još od djetinjstva mi je 'ajde na festu sv. Vlaha'. Divno! Kupiš vazda nešto. Prije ko dijete igračku, a evo sad trebam kupit sać – kaže nam Nikolina, a Konavljani će još:
- Čuva nas sv. Vlaho i više od 1050. godina. Je li mu dovoljno vraćamo, treba viđet s njim. On nas čuva, a mi evo čuvamo i održavamo tradiciju. Neće se festa izgubit nikad, ništa bez tradicije.
Stigla je u Grad i mladost iz Ponikava. Pelješčani Ivan, Branimir, Marin, Vinko i Neno došli su iz Župe Ponikve i naravno odmah nam dali do znanja kako je to 'župa našega trenutnog gradonačelnika Mata'. Iako su planirali doći u većem broju, zbog epidemioloških razloga, došlo je njih pet.
- Udruga mladih iz Ponikava je preuzela tu ulogu da uzme barjak. Nadam se da ćemo i dogodine doć. Festa nam znači puno, tradicija najviše. Stari su hodili na Festu, moramo i mi. Dok smo bili mali išli smo uglavnom u Ston na Festu, a negdje od srednje škole idemo u Grad – kaže Pelješčanin Neno.
- Došla sam na festu zahvalit sv. Vlahu – kaže nam Primorka Jele Brkan koja je šestu godinu na festi u nošnji Dubrovačkog primorja.
- Sv. Vlaho mi puno znači, On je naš svetac, čuva nas. Kad vidim ove nošnje, ovu radost, svi su došli da proslave, stvarno posebno. A posebno hvala sv. Vlahu na današnjem divnom sunčanom danu.