U Hrvatskoj trenutačno živi više od dvije tisuće djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a mnogi od njih čekaju priliku za život u toplom obiteljskom okruženju. Udomiteljstvo je human i društveno važan način pružanja ljubavi, stabilnosti i sigurnosti djeci koja te potrebe, zbog različitih okolnosti, ne mogu zadovoljiti unutar biološke obitelji, ističe Natalija Barkiđija, socijalna radnica i supervizorica psihosocijalnog rada Područne službe Obiteljskog centra sa sjedištem u Dubrovniku. Kaže kako, unatoč pozitivnim primjerima, ovaj oblik skrbi još uvijek nije dovoljno prepoznat. Dokazuje to i tužna brojka koju sugovornica otkriva u razgovoru.
Po čemu se udomiteljstvo razlikuje od posvajanja?
Udomiteljstvo je privremeni oblik zbrinjavanja djece koja su iz različitih razloga ostala bez adekvatne roditeljske skrbi. Udomitelji nisu biološki roditelji, ali preuzimaju odgovornost za odgoj, brigu i razvoj djece u svojem domu. Za razliku od posvajanja, udomiteljstvo ne podrazumijeva pravnu promjenu statusa djeteta. U mnogim slučajevima, cilj je vratiti dijete u biološku obitelj kada se steknu uvjeti za to. Udomitelji su često obični ljudi s velikim srcem koji žele pomoći djeci, pružiti im sigurnost i ljubav koju zaslužuju. Zadaća udomitelja je složena i zahtjevna, ali iznimno važna za emocionalni i psihosocijalni razvoj djece.
Što je pokazalo iskustvo institucionalne skrbi u odnosu na udomiteljstvo?
Važnost udomiteljstva za djecu proizlazi iz paradigme dječjih prava te znanstvenih i stručnih spoznaja o nepovoljnim utjecajima institucionalizacije na razvoj djece. Jednako tako, istraživanja dosljedno pokazuju da djeca, koja odrastaju u stabilnom i poticajnom obiteljskom okruženju, imaju veću vjerojatnost postati produktivni članovi društva. Konvencija o pravima djeteta definira da dijete kojemu je privremeno ili trajno uskraćena obiteljska sredina ima pravo na posebnu zaštitu i pomoć države što, između ostalog, uključuje i smještaj kod udomitelja. Stručnjaci govore kako je institucionalni smještaj djece, pogotovo one najmlađe, nepovoljno iskustvo koje štetno djeluje na njihov ukupni razvoj te postoji potreba izgradnje deinstitucionalne skrbi za djecu s naglaskom na poticanju obiteljskih oblika skrbi, što udomiteljstvo jest.
Koliko je udomiteljskih obitelji na području Dubrovačko-neretvanske županije?
Iako udomiteljstvo ima neprocjenjiv značaj za djecu i društvo, Hrvatska se i dalje suočava s nedostatkom udomitelja, a na području Dubrovačko-neretvanske županije postoji sedam udomiteljskih obitelji, od kojih njih šest obavlja tradicionalno udomiteljstvo. Mnogi ljudi još ne razumiju u potpunosti što udomiteljstvo podrazumijeva i kako postati udomitelj. Jedan od ključnih izazova su predrasude i strahovi.
Što ih brine?
Ljudi često misle da je udomiteljstvo prekomplicirano, emocionalno zahtjevno ili ne znaju što mogu očekivati. Osim toga, mnogi smatraju da nemaju dovoljno resursa ili da nisu “dovoljno kvalificirani” za takav zadatak. U stvarnosti, proces postajanja udomiteljem, iako zahtjeva posvećenost, dostupan je svima koji žele pružiti siguran dom djetetu i koji ispunjavaju osnovne uvjete.
Koji su to uvjeti?
Postati udomitelj nije nemoguća misija. Prema Zakonu o udomiteljstvu, udomitelj može biti punoljetna osoba koja ispunjava određene uvjete, uključujući zdravstvenu sposobnost, prikladne životne uvjete te motivaciju i spremnost na suradnju s institucijama. Svi zainteresirani prolaze kroz edukacijske programe koje organiziraju područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu potencijalnih udomitelja, a cilj tih programa je pripremiti udomitelje na sve aspekte udomiteljstva, od praktičnih pitanja svakodnevnog života do suočavanja s emocionalnim izazovima koje donosi briga o djeci u teškim životnim situacijama. Neki od uvjeta su hrvatsko državljanstvo, prebivalište u Hrvatskoj, poslovna sposobnost, završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje te završeno osposobljavanje za udomitelje, osim ako se radi o srodnicima djeteta, itd.
Mogu li samci biti udomitelji i postoji li dobna granica?
Udomitelj može biti samac, ukoliko zadovoljava zakonske uvjete za obavljanje udomiteljstva. Udomitelj ne može biti osoba starija od 60 godina, osim u slučaju kada se radi o udomitelju koji već obavlja udomiteljstvo, pa produžuje dozvolu, budući se ona izdaje na period od tri godine ili kada je udomitelj srodnik.
Na što se udomitelji trebaju pripremiti?
Udomitelji često postaju ključne figure u životima djece koja su prošla kroz traumatična iskustva, poput zanemarivanja, zlostavljanja ili gubitka roditelja. Djeca koja dolaze u udomiteljske obitelji često trebaju puno emocionalne podrške i razumijevanja kako bi ponovno stekla osjećaj sigurnosti i povjerenja u odrasle. Iako izazovno, udomiteljstvo donosi i brojne emocionalne nagrade. Udomitelji postaju svjedoci rasta i napretka djeteta, njegovog emocionalnog oporavka i izgradnje povjerenja u novi dom.
Dojam je da vlada neupućenost u različite vrste udomljenja.
Prema Zakonu o udomiteljstvu, u Hrvatskoj postoje različite vrste udomiteljstva koje se temelje na trajanju udomljenja, svrsi i potrebama djece ili drugih osoba o kojima se skrbi. Zakon koji je donesen 2019. godine, definira nekoliko vrsta udomiteljstva. Prvo, tradicionalno udomiteljstvo je najčešći oblik u kojem se dijete ili osoba smješta u obitelj koja preuzima brigu i skrb o njemu na dulje vremensko razdoblje. Drugo je udomiteljstvo kao zanimanje. To se odnosi na udomitelje koji se profesionalno bave udomiteljstvom i koji za to primaju odgovarajuću naknadu kao oblik zaposlenja.
Koja je razlika?
Udomitelji koji se bave ovim poslom obično udomljuju djecu ili odrasle osobe s posebnim potrebama ili u specijaliziranim slučajevima, uz zadovoljene posebne uvjete i dodatne kvalifikacije. Vrsta udomiteljstva kao zanimanja je specijalizirano udomiteljstvo koje se odnosi na smještaj djece ili odraslih osoba s posebnim potrebama, uključujući osobe s invaliditetom, djecu s posebnim zdravstvenim stanjima ili s emocionalnim i ponašajnim teškoćama. Specijalizirani udomitelji moraju imati dodatne kvalifikacije i znanja kako bi mogli pružiti odgovarajuću skrb i njegu za specifične potrebe osoba koje udomljuju. I treće je srodničko udomiteljstvo.
Je li predviđena financijska potpora?
Udomiteljima u Hrvatskoj dostupna je podrška kroz različite programe, uključujući financijsku pomoć i stručnu podršku. Zakon o udomiteljstvu omogućuje udomiteljima financijsku potporu kroz dvije vrste naknada, za rad udomitelja i za uzdržavanje udomljenih osoba, tj. opskrbninu. Visina tih naknada ovisi o vrsti udomiteljstva i specifičnim potrebama udomljene djece ili odraslih osoba. Naknade su dizajnirane kako bi udomiteljima omogućile da pokriju troškove skrbi i osiguraju dostojan život za one o kojima brinu. Osim financijske potpore, institucije kao što su Obiteljski centar i Hrvatski zavod za socijalni rad redovito pružaju pomoć udomiteljima kroz savjetovanja, edukacije i međusobno umrežavanje udomitelja kako bi dijelili iskustva i savjete. Mnogi udomitelji ističu da su emocionalna i psihološka podrška od strane institucija ključne za uspješno udomiteljstvo.
Koji je prvi korak za one koji odluče udomiti dijete?
Za sve koji razmišljaju o udomiteljstvu, prvi korak je kontaktirati područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili područnu službu Obiteljskog centra prema mjestu prebivališta koje će pružiti detaljne informacije o procesu udomljavanja. Potencijalni udomitelji prolaze kroz evaluaciju kako bi se utvrdilo jesu li prikladni za ovu ulogu, a edukacijski programi pomažu im da se bolje pripreme na ono što slijedi.
