Provjerili smo što u Dubrovniku misle o maloj maturi: ‘To je apsolutno stresno za učenike, iznebuha najavljeno na početku školske godine, djeca nisu pripremljena... ‘

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja najavio je provedbu male mature u ožujku iduće godine za sve osmaše. Jedino se još ne zna hoće li nacionalni ispiti iz osam predmeta biti ocjenjivani i hoće li utjecati na zaključne ocjene i upise u srednju školu. Imaju još pet mjeseci za dogovor. Poručuju i to kako se za ispite ne treba pripremati.

‘Nacionalni ispit bi trebao biti ogledalo stvarnog znanja, a ukoliko se pretvori u to da djeca moraju ići na pripreme i da je jedini cilj položiti malu maturu, to ne bi bilo dobro‘

Damjan Tadic/Cropix

Ovako? Ne dolazi u obzir

- Nacionalni ispiti za osmaše su apsolutno stresni za djecu, tim više što su iznebuha najavljeni na početku ove školske godine i djeca na njih nisu pripremljena. Smatram da bi djecu za nacionalne ispite trebalo pripremati od petog razreda. Razumjela sam argumente kako se želi doći do informacija o stvarnom znanju naših osnovnoškolaca, zbog velikog broja petica. Osobno bih ukinula brojčano ocjenjivanje jer je svako ocjenjivanje stresno i dijeli našu djecu. Ono što nije na dobrobit djece i što će izazvati dodati stres je podatak kako će se ispiti provoditi tijekom tri tjedna normalne školske godine. Djeca tada neće biti oslobođena normalne nastave i redovitog ispitivanja i sve to pred upis u srednju školu. Ovako, ad hoc, smatram da sve to ne dolazi u obzir. Djeca zaslužuju da ih stavimo na prvo mjesto i da ih sačuvamo od suvišnog stresa – komentira Ivana Penjak Kasavica, pedagog u OŠ Slano pa pita jesu li nacionalni ispiti autorska inicijativa hrvatskog ministarstva obrazovanja ili je riječ o obvezama, sredstvima i napucima Europske unije.

U novoj školskoj godini nacionalne ispite će pisati svi učenici osmih razreda, a uz Hrvatski, Matematiku, Biologiju, Fiziku i Kemiju, uvode se ispiti iz prvog stranog jezika, Geografije i Povijesti.

Hoće li rezultat biti rezultat biti porast broja djece na instrukcijama što je trošak za roditelje i poraz za obrazovni sustav?

Dragan Matić/cropix

- Mislim da je osnovni cilj doći do kakvog-takvog realnijeg prikaza ocjena. Ta mala matura bi mogla biti tiha korekcija ocjenjivanja. Svaki profesor će sebe staviti u realnije okvire, a opet, za svaku ocjenu i rezultat postoji analiza analize. Ne rade svi u istim uvjetima, imate razreda s 26-ero učenika, s djecom s posebnim potrebama ili zahtjevnije učenike iz socijalno osjetljivih sredina. Sve to valja uzeti u obzir. Teško je biti isključiv, ali u načelu, više sam za nego protiv male mature. U svemu postoje dobre i loše strane, ipak mislim da će ona svima otvoriti oči. Kad vidimo rezultate naših učenika na PISA testovima u odnosu na druge i istodobno kakve su im ocjene, vide se odstupanja - komentira Ivica Hajdić, dubrovački profesor matematike i odgojitelj.

- Ja sam bio vrlo dobar učenik i osjećao sam se sasvim dobro zbog toga. Danas roditelji propituju koliko je čije dijete dobilo iz nekog predmeta. Da se mene pita, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole bi bile samo opisne ocjene – ističe nastavnik Hajdić i dodaje:

Ivica Hajdić: Mislim da je osnovni cilj doći do kakvog-takvog realnijeg prikaza ocjena

"Svaka promjena donosi stres za učenike i za profesore. Prve generacije su najviše pogođene jer nemaju iskustvo prethodnika, a i korona je ostavila posljedice na učenike i njihovo znanje. Taj ispit ne bi smio u konačnici postati sam sebi svrha, što je na neki način postala državna matura. Nacionalni ispit bi trebao biti ogledalo stvarnog znanja, a ukoliko se pretvori u to da djeca moraju ići na pripreme i da je jedini cilj položiti malu maturu, to ne bi bilo dobro. Najbolje bi bilo da se mala matura ukalkulira u četiri godine koliko je profesor pratio učenika. Svaki učenik je priča za sebe. To bi bio manji stres za djecu i dobili bismo realniju sliku, pa da to bude nekih 20 ili 30 posto ukupne vrijednosti ocjene, ili koliko se već procijeni, a da ne bude temelj za ulaz dalje".

Način vrednovanja treba biti jasno definiran i treba postojati, jer učenici, ako znaju da će biti ocijenjeni i da će im to značiti za završnu ocjenu ili upis u srednju školu, automatski ulože više truda i napora nego kada im se to predstavi kao nešto probno ili beznačajno za njihovo daljnje školovanje, smatra Sumejja Brković, psihologinja u OŠ Lapad.

Pandemijska vremena naškodila su znanju osnovaca

Joško Ponoš/Cropix

- Za početak, djeca se mogu vrednovati zabilježavanjem postotka riješenosti i formativnim vrednovanjem u e-Dnevniku koje će djeci pružiti korisnu povratnu informaciju i da to, naravno, ne bude jedini kriterij za upis u srednju školu. Posebice bih naglasila da su se ovogodišnji osmaši posljednje dvije godine školovali u specifičnim uvjetima i u kombiniranom modelu nastave te je sve to, nažalost, utjecalo i na kvalitetu obrazovanja te na porast poteškoća. Upravo zato bi trebalo dobro razmisliti je li ovogodišnja generacija, nakon dvije vrlo stresne godine, spremna ponovo na rapidno privikavanje na nešto novo u školskom sustavu. Svaki sustav zahtijeva određene promjene pa tako i školski sustav te su one uvijek dobrodošle, ali za to treba vremena i postupna priprema kako bi učenici bili spremni, i u akademskom i psihološkom smislu, na ispitu se pokazati u što boljem svijetlu – ističe psihologinja.

Porast ispitne anksioznosti

Uvođenje nacionalnog ispita kod učenika završnih razreda može izazvati raznorazne osjećaje i psihološka stanja, kaže Sumejja Brković. I ona ističe kako je svako dijete individua i da dio djece neće imati poteškoća kod pristupanja ispitu, dok će kod određenog dijela djece ta situacija izazvati ispitnu anksioznost, panične napade, strah od nepoznatog i sl.

- Ovi problemi ih mogu onemogućiti da iskažu svoje pravo znanje i sposobnosti. Tu vrlo bitnu ulogu imaju upravo psiholozi u osnovnim školama koji trebaju djecu na grupnoj razini, na preventivnim radionicama, podučiti na koji način se učinkovito izboriti s navedenim problemima koji najčešće isplivaju u ispitnim situacijama, a naravno, ako uoče kod nekog učenika posebno izražene ove probleme, tada s tim djetetom treba raditi dodatno na individualnoj razini. Bez obzira na uvođenje ispita, o navedenoj problematici se razgovara sa svim uzrastima i od nižih razreda se djecu ojačava u tom kontekstu i podučava ih se efikasnim strategijama u borbi protiv stresa. Nakon pandemije je došlo do porasta raznoraznih poteškoća među djecom, posebice ispitne anksioznosti, tako da se ovom tematikom već uvelike bavimo, a što će djeci biti i od velike pomoći prilikom izlaska na ispit "male mature". Vjerujem, ako svaka škola na ovakav način funkcionira i ako djeca dobiju svu potrebnu pripremu i pojašnjenja, da će razina biti stresa biti svedena na minimum – navodi psihologinja.

Neki roditelji misle kako su kriteriji u gradskim školama veći nego u manjim sredinama i da će mala matura ispraviti nepravdu pri upisu u srednju školu. Postoje, doduše, uočljive razlike u ocjenama među gradskim školama, ali statistika govori da je Dubrovnik predvodnik po broju odlikaša u osmoljetkama na području županije. Čak 66,69 posto učenika od prvog do osmog razreda u školskoj 2021./2022. godini je prošlo s odličnim. Na razini županije, 59,60 posto osnovnoškolaca je prošlo s pet. Uzmemo li u obzir iskustva s državnom maturom, stresnom za maturante koji se čitavu završnu godinu pripremaju za te ispite, a značajan dio njih plaća pripreme, opravdano je pitanje, hoće li i mala matura potaknuti još više učenika na privatne instrukcije.

- Po meni je ovo pitanje u koje bi valjalo uključiti dječju pravobraniteljicu. Kakve smo to poruke dosad čuli iz agencije koja provodi nacionalne ispite? Kažu, provedba košta 25 milijuna kuna a djeca te ispite nisu shvatila ozbiljno. Znači, zbog kuna i opravdavanja troška nečijeg eksperimenta ionako preopterećenoj djeci treba nametnuti novi stres nakon nekoliko vrlo nesretnih nastavnih godina u pandemiji. Posve su neprimjerene i promašene izjave koje čujem i čitam u kojima se djecu kritizira zbog osnovne ili nedovoljne razine znanja iz Hrvatskog jezika, Fizike, itd. Ili zbog prekomjernog broja odlikaša. Netko bi se drugi trebao zapitati, zbog čega je to tako, krivica nije na djeci. Kažu, nisu potrebne pripreme, a godinama djecu bombardiraju gomilom nepotrebnih podataka pa ona više i ne znaju razlučiti važno od nevažnoga – komentira majka učenice osmog razreda, uvjerena kako će rezultat biti porast broja djece na instrukcijama što je trošak za roditelje i poraz za obrazovni sustav.