Porporela slovi za posljednje morsko okupljalište čeljadi iz Grada koje uspješno odolijeva naletima turista. Dvije Buže su ‘pale’, ima tome i više godina. Domaći na Reli drže uzde u svojim rukama, ali svi su dobrodošli jer kome se porporelaški đir ne bi svidio? Na malom ali uz domaće snage moćnom kupalištu, koje je po ‘državnom uređenju’ Republika, svega u izobilju. Kvalitetnog druženja, zafrkancije, sportskog duha i domaćinske atmosfere, zabave i zdravog smijeha. Fali im, kažu nam, samo ‘žlahtine i malo liganja u kraju’. Nisu tu samo čeljad iz Grada, dolaze Lapađani, Gružani, Mokošani..., potegnu do Porporele i Konavljani.
Potegnuli smo i mi, a ta dva sata s Porporelašima, vrućini usprkos, doslovno su proletjela. Najviše im prema što igraju na karata, ‘bude zezancije, provokacije, likovanja i smijeha’, tu uvijek nađu društvo jer ‘svak svakoga zna’.
Deša Ficović Kosović ovdje je proplivala, a Maro Matović poslijepodnevno kupanje na Porporeli ne preskače.
- Ekipa, hlad, karte, gemiš... Vazda je šušur, neko igra na karata, neko ping-ponga, nogometa, košarke, non-stop akcija. Ovo je posljednje utočište koje držimo. Kako smo iza sv. Ivana pa turisti ne znaju toliko za ovo mjesto, Buža im je poznatija. Dobra je muzika, uvijek ‘bluz’, ‘rokija’. Ođe su lokalci, evo u neđeju je bila arija, ko da nisi u Gradu, jedva čekaš doć’. Ko može platit’ ovaj hlad – pita se Deša a Maro spominje domaći svijet i društvo koji čine srce kupališta.
- Ođe imaš širinu. Mi smo tu, ispod igraju nogotenis, a senatori (stariji porporelaši, seniori) su u Uvalici.
Morsko igralište
Porporelu ne mijenjaju jer na drugim su plažama skalini, stranci, sunce ‘ili ti treba auto i motor za do njih’. Pa iako betonsko kupalište, draže im je od najljepše pješčane plaže.
U društvu je i Marjan Žitnik, inače iz Lapada. Pitamo ga što radi na Porporeli, a on će kratko:
- Pa đe ću se kupat, imam ovo i Danče!
Na Porporeli je prve zamahe rukama u moru napravio i Goran Ucović ‘tamo na skalici me tisnuli u more i propliv’o sam’.
- Ođe mi je cijela ekipa, tu se osjećam ko doma, na ovoj plaži možeš ostavit’ bursu i u njoj tisuću eura, poć’ se okupat i nać’ ćeš ih kad izađeš. Ovo je naš ljetni dnevni boravak, jedan poseban biser koji jako puno znači u nisci života – kaže nam Ucko.
Gusar s Porporele, starosjedilac, institucija, tako su nam opisali Pera Vukasovića koji za Porporelu kaže kako je otvorena za sve ljude svijeta.
- Napravili smo malo igralište za svih, jer najmanje je nas baš iz Grada, ima ljudi od svukud. Ovo je baš utočište, naša karantena u koju bježimo. Tu imam najbolji hlad i najdulji šank na svijetu, uvijek ima mjesta. Naše igre i đirevi, ekipa, to je Porporela. Ko to može platit? Nitko! Tu se zadržalo još ono malo gradskog duha – zaključuje Peca.
Dok pričamo s porporelašima, primjećujemo kako se na malom prostoru igra 30-ak djece. Svatko je našao svoju igru, ali nitko se ne igra mobitelom. O djeci na ovom kupalištu posebno vode računa pa je zbog njih tradicionalna Noć Porporele prerasla u Dan, da i podmladak bude zadovoljan. Tu nema neću i ne mogu, poslušnost se njeguje i cijeni. Odrasli uče mlađe, i tako kroz generacije. Treba li nekome donijeti led, vodu, priskočit’ u pomoć, svi skaču.
Upravo je krenula partija tresete. Dok baca kartu, Andrea Klečak nam usput kaže kako kartaške partije znaju potrajat’ dugo, do u noć, pa se nekad na kupanju ne stigne ni okupati.
- Moj se nono kup’o na Porporeli, imo je svoju ekipu, točno se znalo đe je čija posta. Nije smio doć’ neko nepoznat pa sjesti na nečije mjesto, sve se znalo đe ko sjedi.
Prisjeća se kako bi prije gubitnik u kartama dobio kaznu.
- Na vrh Velikoga mula je prije izvirala kanalizacija, igrali bi tresete umanje i onaj ko bi izgubio moro je s mula skočit u nju. To je stvarno bio gad. Trudili smo se svim silama ne izgubit’ – kaže Andrea.
Domaći kolo vode
Porporela ovog ljeta ima novo ruho. Za eksterijer u Republici zadužen je Mario Veneti.
- Majstor drvenarije, doš’o je drito iz Milana, momak na mjestu – dobacuje jedan porporelaš. Mario živi u Zagrebu, Konavljanin je, a kad ga put nanese do grada, Porporelu ne zaobilazi.
- Oduševljen sam, top mjesto, kad dođem u grad, idem samo ođe. Vazda je akcija, dobro društvo, zafrkancija.
Sve je u gusarskom stilu, kaže nam za ‘namještaj’ koji je osmislio i ‘začinio’ Porporelu.
- Kao da su se gusari nasukali i nastanili tu u ovom kutku. To je bila ideja od početka. Drugačije je od svih mjesta gdje ljudi dolaze. Porporela je kao brod, plovi kroz generacije.
Pero Stanoš s Kapelice se zadnjih 12 godina spušta na Porporelu na kupanje.
- Ovdje ima svega bitnog, svih mogućih sportova za djecu i za odrasle. Domaćinska je atmosfera. Ovo je bijeg od buke, gostiju, posla, napunim baterije za novi dan.
Naiđe tu i pokoji stranac, nemaju ništa protiv, kažu nam sugovornici, jer Republika je poznata po multikulturalnosti. Ipak, suptilno im daju do znanja da domaći ‘kolo vode’.
- Cijedimo gaćice poviše njih pa se maknu – u šali će vesela ekipa koja u more ulazi skokom, jer tko bi po skalici. Ne boje se ježeva jer ih nema, a ako koji i bude, rješavaju ih maslinovim uljem.
Briga o kupalištu povjerena je Udruzi Porporela. Članovi organiziraju redovito čišćenje i pranje kupališta. Uz morske radosti i brojne sportske aktivnosti u điru su pripreme za Divlju ligu, a Porporela svoje boje brani s čak tri vaterpolske ekipe koje će bodriti navijačka skupina ‘Vatreni kosturi’.
- Stavili smo se u svemu, malo smo i uredili, sad imamo dovoljno prostora za držat’ stvari. Dolaze nam i bare za mali nogomet, imat ćemo unikatne RP (Republika Porporela) bare – kaže predsjednik Udruge Đivo Knego. U udruzi je oko 250 aktivnih članova, za broj onih manje aktivnih ne zna, ali uskoro uvode elektroničko članstvo, pa će se i to znati.
- Moderniziramo se, Republika uvijek ide naprijed – komentira Đivo, ujedno i predsjednik Senata, oliti desna ruka Nikše Jelčića, kneza ove male Republike koja posebno njeguje dobrosusjedske odnose. Poznata je ona stara kako valja sa svima biti udobre...
Uvaženi knez Čile na prvu nam citira jednog filozofa:
- Kaže kako čovjek kad izlazi iz svoje kuće gubi identitet. Ali kad dođeš na Porporelu ne gubiš ga, jer ođe ti je ko doma, svoj si na svome.
Kako Republika opstaje?
-Sve je pod kontrolom, podanici slušaju, generacija odgaja sljedeću, to već sto godina traje na Porporeli.
Knez: Trajem, znači valjam!
Na tradicionalnoj Noć Porporele sredinom srpnja upriličena je inauguracija novog starog kneza. Ovo mu je četvrti mandat, što ga čini rekorderom među knezovima.
Konstatiramo naglas kako se knez ne da s trona.
- Niko nije imo toliko mandata. Pokojni Mladen Beš im’o je tri, ja sad četvrti. Knezovi su po mjesec, dva durali i doviđenja, ja trajem, što znači da valjam – kaže Čile a Đivo dodaje:
- Govore da se dobrog konja ne mijenja.
Nakon reda smijeha opet smo u ozbiljnim vodama. Knez Čile otkriva kako je već u prvom mandatu riješio mito i korupciju prijašnjih knezova.
- Jedan je čak dilao jastoge na Republiku Danče, a ođe se jela srđela i pasta šuta. Zato pučani u mom mandatu za doručak jedu samo jastoge i biftek. Ne krademo u nikoga, ali držimo svoje.
Zanimalo nas je je li se u Republici kuferi potežu ili nose.
- U nas se sve nosi. Nema ođe kufera od 50 kila, Ja ne znam što se u Dubrovniku događa, kako će Kinezica od 40 kila nosit kufer od 50? U nas nema tako teških, mi smo ograničili na 20 kila tako da ga svak može nosit’. To je riješeno davnih dana. A decibele držimo na pet, ali kad je inauguracija onda je ‘unlimited’. Tako piše u dekretu. Ima svega, nedobog da što fali – odvažno će knez Čile koji za Noć Porporele priprema poklon za Rezervat Lokrum ali ne otkriva koji jer to je ‘surprise’. Podsjeća ga puk kako je u drugom mandatu obećavao most do Lokruma.
- To je jedino obećanje koje nisam ispunio. O tom potom, možda u novom mandatu.
Toliko od kneza, morao je dalje jer valja dan- noć radit za dobro Republike. Zato nam ostatak ekipe pojašnjava kako će u nedjelju na festi biti i ića i pića, domaće muzike i veselja na bacanje. Svi željni dobre zabave su pozvani na Porporelu.
- Ne damo se i ne damo Porporelu nikome – kažu porporelaši koji u njoj vide ‘djetinjstvo, dom, dnevni boravak, društvo, ljubav vječnu’.
- Onaj tko se naučio kupat na Porporeli, uvijek se vraća jer ne postoji bolje – s tom njihovom misli ih pozdravljamo do novog susreta i novih priča iz ovog posljednjeg morskog bastiona lokalaca.
