Nemaš? Izađi vani!
Jedan od takvih je Župljanin koji, uz uvjet anonimnosti, kaže:- I ja sam godinama bio podstanar i znam kako je to. Odvažio sam se i uzeo kredit, izgradio i zbog "švicarca" još strepim kako naći novac za život i ratu kredita. Bio je to razlog više da, zbog svega oko korone, oslobodim podstanara plaćanja najamnine za ožujak. Ljudi nemaju od čega živjeti, sezona je više nego upitna, pa sam im htio barem malo olakšati. Moja obitelj neće propasti za jedan mjesec, a njima će puno značiti ako ih poštedimo troškova. Zar moraju doći izvanredne situacije rata i pandemija kako bi shvatili da se moramo međusobno ispomagati– ispričao nam je Župljanin i otkrio kako poznaje još neke iznajmljivače s dubrovačkog područja koji su odlučili na isti način pomoći podstanarima da prebrode teško razdoblje.
Drugi stanodavac s kojim smo razgovarali također nije htio u javnost s imenom, što smo prihvatili, još i više zbgo iskazane humanosti. Kaže nam da su mu podstanari supružnici koji se bave proizvodnjom eko-kozmetike te žive od turizma, ali kako je turizam u gabuli, proizvode nemaju kome prodati pa ne mogu osigurati plaćanje najma. Zbog toga sam im oprostio stanarinu za ovaj mjesec. No, ispada da je to problem jer sam ugovor sklopio i "lege artis" prijavio Poreznoj upravi te kao stanodavac moram zaključno sa zadnjim danom u mjesecu platiti porez bez obzira jesam li stanarinu naplatio ili ne. Sve me tjera na zaključak "plaćaš porez državi koja te ne voli". S druge strane, moj prijatelj koji je turistički djelatnik i također u teškoj situaciji, kad je gazdu zamolio da mu barem smanji najam, dobio je odgovor:- Ako nemaš, izvoli izać' vani!
Razgovarali smo i s jednim podstanarom koji je s nama podijelio neobično iskustvo sa stanodavcem, tobože uvaženim sugrađaninom:- S već bivšim gazdom sam dogovorio najam stana koji je bio u užasnom stanju, Bože sačuvaj. Nevjenčana supruga, naše trogodišnje dijete i ja ipak smo uselili jer u gradu nema prevelikog izbora. Dogovorili smo najamninu od 3.500 kuna, s tim da smo morali platiti kaparu i polog. Sve u svemu, više od 7 tisuća kuna a morao sam zbog malog djeteta uložiti i u izradu drvene zaštitne ograde skala kako se dijete ne bi ozlijedilo. Skoro zaboravih: stan u koji smo uselili jedan je od pet iz velike gazdine kuće u Šipčinama. Dočekao nas je špaher bez grijaće ploče, bojler više nije nego jest radio te je brzo "crk'o" a krevet je bio polomljen! Sve to za 3500 kuna mjesečno - ogorčeno priča naš mladi sugrađanin, inače bivši voditelj poslovanja jednog restorana.
Bezdušni pročelnik
- Problem su bile i persijane dječje sobe koje nismo mogli zatvoriti te smo gazdu morali moljakati i nagovarati da popravi bojler i prozor. Došao je i samo rekao "zar ih nisi vičan ti popraviti?" Nervirala nas je, pa i vrijeđala njegova indolencija, a volio se predstaviti kao ugledni dužnosnik lokalne vlasti na dužnosti pročelnika! Inzistirao sam da načinimo ugovor kako bi ostvarili pravo na subvenciju. Ali, nikad nije sastavljen a gazda je čak tražio da u njemu stoji iznos od samo tisuću kuna najamnine! Samo je rekao da ću i tako dobiti subvenciju! Nismo imali izbora, pristali smo i na taj uvjet i dogovorili da nam ne vraća polog ako unutar godinu dana ne napustimo stan. Znate kako je: podstanar se mora pridržavati one pučke "s rogatim se nije bosti". Zanimljiv je detalj kako svih pet stanova ima isti sat za struju te smo za 15 dana platili 400 kuna struje, ali ne znam kako je izmjerio potrošnju. Na kraju smo doznali da s "odokativno" utvrđenom, a zapravo prekomjerno procijenjenom potrošnjom struje vraćamo i gazdin dug "Elektrojugu"! Jedan od podstanara u toj kući žalio mi se da mu je fit povećan bez najave, ali da mu ni nakon dva i pol mjeseca nisu popravljeni uočeni nedostaci. Budući da novac za struju koji je platio gazdi nije i legao na račun HEP-a, struja je bila isključena te je morao intervenirati da se ponovno uključi!
Revoltiran, sugovornik dodaje da se uz sve to, u međuvremenu dogodio COVID 19:
-Oboje radimo u turizmu te su upitni i moj i posao supruge. Stoga smo odlučili iseliti, a kad sam to rekao gazdi, bijesno je uzvratio "Sad mi to kažeš, idite što prije da ubacim nove stanare". Pitao sam ga da ostavim ogradu ili ne, rekao je ostavi, a na opasku da me koštala 2.000 kuna, samo je uzvratio "Nosi je!" Za povrat kapare nije htio ni čuti, te sam rekao da ću sve "staviti" u novine. Samo je uzvratio "Stavi!" a sutradan nazvao i skoro molećivo rekao da sam problem ja napravio, da bi nas on držao i pola godine bez plaćanja, ali da će 3.500 kuna kapare vratiti samo ako pronađe nove podstanare!