Badnji dan oduvijek se s radošću slavio u Dubrovniku. Tako ćemo i danas svjedočiti jednom od najljepših dubrovačkih običaja, tradicionalnoj kolendi koja po gradskim ulicama kreće u 10 sati, a ispred Gradske vijećnice u podne, u sklopu čega će Gradska glazba Dubrovnik, Mješoviti zbor Libertas i Folklorni ansambl Linđo prisutnima poželjeti sve najbolje uz zdravicu gradonačelnika.
Prema pisanim tragovima kolendavanje u Dubrovniku seže još od 13. stoljeća, kada se u Statutu Dubrovačke Republike iz 1272. godine spominje Badnjak kojega su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru, čestitajući knezu pjesmom, a on ih je nagrađivao. Knezu su još kolendavali i mlinari te ribari, a pomorski kapetani i mornari čestitali su i dubrovačkom nadbiskupu.
Današnje kolendavanje nešto je drugačije, najomiljenije je kod djece, ali i stariji vole kolendom čestitati blagdane. Koliko je bogatstvo tog običaja govore čak sedam kolendi koje se pjevaju u dubrovačkom kraju čije riječi donosimo u nastavku.
DUBROVAČKA KOLENDA
Dobar večer, ko j‘ u kući, pomogo vam svemogući.
Ođe, ođe, na zdravlje van Badnja veče dođe.
Došli smo vam kolendati, Badnju veče čestitati.
Mi smo došli s vrh Konala u karoci od gospara.
Otvarajte škafetine, dajte nama beškotine.
Dajte nama bar rogača, da nam grla budu jača.
Ne bojte se da smo pijani jer je Vlaho Sveti s nami.
Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udjeliti.
Oj, djevojko s vrh fumara, nemoj rijet da ni gospara.
Ispred kuće bor zeleni, a u kući gospar sjedi.
(Ispred kuće drvo loza, u kući gospođa koza.)
A sad mi vas Bog veselio, čestito vam Badnje veče, da se veselite
Zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.
(Stihovi "Ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza" pjevali su se ako domaćini ne otvore vrata i ne počaste kolendare.
Iz knjige Maje Bošković Stulli ‘Pjesme, priče, fantastika‘)