-Opraštamo se s tugom od naše drage tete Pavice koja nas je napustila tiho u svojoj 100-toj godini. Bila je takva osoba da iza nje ostaju tople i žive uspomene te će ostaviti dubok trag u našim sjećanjima.” - ovim su se riječima oprostili od profesorice Pavice Šperk Šundrice ravnateljica doma za starije Domus Christi Mirjana Vujnović, ali i svi djelatnici i korisnici doma. Tete Pavica je bila jedna od onih rijetkih žena koja je ispunjenim životom nadahnjivala sve oko sebe i ostavila dubok trag u svima s kojima je bila u kontaktu – od učenika, kolega, prijatelja i suradnika. Profesorica Pavica bila je poznata i kao veliki donator, najčešće je željela to raditi onako kako i treba anonimno.
-Njen život bio je sadržajan; ispunjen i nadahnut, bila je posebna, plemenita i osebujna. Njen život bio je do zadnje kapi životne snage usmjeravan djelima ljubavi prema svojim bližnjima i svome gradu, prema slabijima, kojima je uvijek bila željna pomagati. Kada bi čula da je netko u nevolji, nije dvojila priskočiti u pomoć i olakšati patnje, čak i onda, ako se radilo o potpunom neznancu.
Kao profesorica engleskog, odgojila je i podučavala brojne generacije srednjoškolaca dubrovačke gimnazije koji su je se kasnije, kao zreli ljudi rado sjećali i pozivali na obljetnička druženja. U jednoj takvoj prigodi nosila je svakome na dar koverat s posebnom dragocjenošću, sjemenom drva julinbriša, danas rijetke biljke koja je nekoć mahom krasila dubrovačke vrtove. Uz koverat je išla i poruka: Vratite julinbriše u dubrovačke đardine!
Bila je osoba svestranih interesa i otvorena prema suvremenosti. Iako je pripadala generaciji drugog desetljeća prošlog stoljeća, dobro se razumjela s mladima i bila u korak s izazovima i pitanjima današnjeg vremena.
Kako je put života išao naprijed, sve više je svoj interes usmjeravala na Dubrovnik da bi na kraju Dubrovnik bio njen čitav svijet. Nastojala je aktivno doprinositi i podupirati napredak povijesne znanosti i očuvanju dubrovačke baštine. Uvijek je skromno živjela ali je pomagala kulturne, znanstvene, humanitarne organizacije kao i pojedince u teškim životnim okolnostima, ali je željela ostati anonimna. Zadnje desetljeće svog života provela je u Domu za starije Domus Christi gdje je nadomak Straduna, živjela okružena pažnjom i brigom i bila omiljena u zajednici Doma.” - zapisala je ravnateljica Vujnović o svima omiljenoj sustanarki Domus Christija.
Njezina učenica, kasnije i kolegica te suradnica, Vesna Čučić, osvjedočila se dobročinstvima tete Pavice i kroz osobni kontakt, a pogotovo suradnjama s Dubrovačkim knjižnicama i Državnim arhivom.
-Nikako se nije voljela eksponirati, bila je tiha, staložena, mirna, znam je još iz osnovne škole kad mi je došla kao profesorica na zamjeni, kasnije i iz gimnazije, a onda, nakon završetka fakulteta i kao kolegicu. Nakon smrti njezinog supruga Zdravka nekako smo ponovno intenzivirale kontakte, željela je u naslijeđe ostaviti neke vrijedne dokumente, rukopise, željela je puno toga. Jedna od stvari za koje sam jako ponosna što smo surađivale je i izdavanje knjige Dubrovački misal. Dubrovačke knjižnice kojima sam tad bila na čelu bile su izdavač, a gospar Miho Demović znanstveni suradnik i svi troje dali smo sve od sebe što je dalo divne rezultate. Misal je proglašen jednom od 30 najljepših knjiga u Hrvatskoj i kao takva je putovala po svijetu u društvu ostalih najljepših knjiga na svjetskim sajmovima. I to je tek jedna od brojnih stvari koje je Pavica ostavila u naslijeđe, imala je potrebu podijeliti, darivati, brojne su donacije i izdavaštva otišle u Dubrovačke knjižnice i Državni arhiv – ispričala nam je Vesna Čučić, dugogodišnja bliska suradnica tete Pavice, koja je smrću supruga Zdravka, surađivala i s Franjevcima u donatorskim i izdavačkim djelatnostima, poput poslovne korespondencije svog supruga Zdravka sa znanstvenicima, što je neprocjenjivo za znanstveni rad i Državni arhiv.
Pavica Šundrica, omiljena profesorica, za tri mjeseca trebala je proslaviti 100.-i rođendan.
Redakcija Dubrovačkog vjesnika izražava sućut obitelji i prijateljima.