Aktualni su potresi bili i povod da se obratimo bivšem ravnatelju Božu Letuniću i Mihaeli Skurić, sadašnjoj ravnateljici Zavoda za obnovu Dubrovnika koji je osnovana upravo za obnovu od potresa te predsjedniku Savjeta za prostorno uređenje RH, arhitektu Stjepu Butijeru i provjerimo koliko je Dubrovnik siguran po pitanju potresa.
-Pred Zavodom su projekti obnove ljetnikovaca u Rijeci dubrovačkoj, nastavak aseizmičke sanacije blokova zgrada u povijesnoj jezgri, sanacija pločnika, trgova i ulica. Imamo 40. godina iskustva u obnove baštine od Konavala do Stona, što se više puta isticala kao uspješan primjer obnove koja, moram odmah na početku napomenuti, još uvijek traje. U javnosti se pojavila svijest o životu u seizmički aktivnoj zoni i stvorilo uvjerenje da je potrebno poduzeti preventivne mjere da se takva katastrofa ne ponovi. Dubrovnik i Zagreb su na seizmički najugroženijem području Hrvatske te je trajna skrb o prevenciji hazarda nužna. Oštećeno je 1031 spomenik kulture a naša iskustva glede metodologije obnove može primijeniti Zagreb te ih unaprijediti- ističe ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić te podsjeća da su obnovu spomenika znatno poskupila arheološka i konzervatorska istraživanja te troškovi preseljenja vlasnika i korisnika tijekom radova obnove. Najveći izazov je zadovoljiti zahtjeve i standarde konstruktivne sanacije te, s druge strane, zahtjeve konzervatora koji su u naravi suprotni. Jer, metodologija obnove iz 80-ih godina podrazumijevala je uporabu modernih materijala i tehnologija – ugradnju armirano- betonskih konstrukcija, ploča, greda, stupova i serklaža, torkretiranje kamenih zidova da bi se osigurala što veća statička i protupotresna stabilnost.
No, od 2000. godine pristup se mijenja te se konstruktivna sanacija provodi konsolidiranjem kamenih zidova injekcijskom smjesom, uz ugradnju zatega od nehrđajućeg čelika ili karbonskih lamela i užadi. Na taj se način blokovima zgrada poboljšava otpornost za 1-2 stupnja, ali ne zadovoljavaju i današnji standardi i europske norme glede otpornosti na potres. S druge strane potrebno je zadovoljiti konzervatorske standarde kako bi se očuvale oblikovne vrijednosti i autentičnost spomenika u pogledu minimalističkih zahvata, uporabe tradicionalnih materijala i korištenje tradicionalnih tehnika. Nakon potresa u zagrebu, Udruženje hrvatskih arhitekata i Društvo arhitekata Zagreb i obratili su nam se putem Društva arhitekata Dubrovnik i mi smo im na raspolaganju za svaku suradnju- naglašava Skurić.
Zavod i danas nadzire obnovu od pribavljanje svih nužnih suglasnosti i dozvola, odabira izvoditelja i radove obnove. Bivši direktor Zavoda Božo Letunić rukovodio je obnovom Dubrovnika nakon katastrofalnog potresa 1979. i ratnih razaranja 1991. godine te ističe da su Zakon o obnovi Zagreba i Zakon o obnovi Dubrovnika osnovni model koji bi trebao vrijediti i za Petrinju te ostala potresom ugrožena područja:- Zakoni predviđaju obveze i sudionike u financiranju obnove, ali i sredstva pomoći vlasnicima za popravak domova. Preostaje kontinuirano a ne sporadično raditi na obrani i obnovi od potresa kao što to Vlada RH osmišljeno radi na obrani od visokih voda. Glede Dubrovnika do sada je završeno oko 50 posto planirane obnove. Treba još provesti obnovu konstrukcije te cjelovitu obnovu na reprezentativnim spomenicima na Sv.Mariji, Pustijerni i u ravnom, nizinskom dijelu Grada oko Straduna i Pravoslavne crkve.
Obnova ne smije stati, otpornost spomenika nacionalne i svjetske važnosti mora biti primjerena, čime ćemo osigurati i život stanovnika u povijesnim cjelinama- kaže Letunić i podsjeća:- Richterova ljestvica je do 7 stupnjeva i mjeri oslobođenu energiju, a Mercallijeva je do 12 stupnjeva i označava štete na građevinama na površini zemlje. Dubrovnik treba graditi i obnavljati na otpornost potresima do 10 stupnjeva MCS, a tamo gdje je seizmičnost veća od 10 stupnjeva zabranjeno je graditi. Primjerice, Knežev dvor i Katedrala su otporni na potrese do 8- 8,5 stupnjeva, a neki objekti i na 9 stupnjeva Merkalijeve ljestvice ! Ali, mogli smo obnoviti onako kako su to prilike i tržište dozvoljavali. Kako god, sad je najbolje vrijeme da se usklade zakoni o obnovi Dubrovnika, Zagreba, Banovine i obave pripreme da se spremno, organizirano i adekvatno reagira na nesreću potresnih područja.
Voditelj projektnog biroa Alfaplan te bivši član Zavoda za obnovu Dubrovnika i predsjednik Savjeta za prostorno uređenje RH arh Stjepo Butijer podsjeća da se uz Dubrovnik i Zagreb sve više kao grad na najtrusnijem području spominje Neum:- Potres 1979. je na području Dubrovnika imao 7,5 stupnjeva, a onaj lipnja te godine 6 stupnjeva MC. Šteta je procijenjena na pola milijarde USD "onih para".
Danas se graditelji pridržavaju propisa i grade na otpornost do 7,5 Richterove te 9-10 Merkalijeve ljestvice. Ali, svako poboljšanje ljestvice znači skuplju gradnju, a zakon ne dozvoljava odstupanja ni za ojačanje kulturno- povijesnih spomenika. Osobno držim da kod gradnje treba kontrolirati pridržavaju li se građevinari tijekom građenja primjene predviđenih materijala ili na njima štede. Kao student sam sudjelovao u obnovi Skoplja 1963. a kasnije u obnovi nakon potresa 1979. u Dubrovniku i 1996. u Stonu. Projektirao sam konstruktivne sanacije brojnih dvoraca, a kolegama u Zagrebu sam sugerirao nužnost posebnog modela obnove jedinstvenog urbanog organizma. Siguran sam da naša iskustva obnove nakon potresa 1979. u dobrom dijelu mogu pomoći Zagrebu i ostalima. Bitno je reći kako je i da nema aktualnih potresa, sazrelo vrijeme da se pozabavimo gospodarenjem i održavanjem javnih te privatnih zgrada. Vidjeli smo kako se potres jako osjetio na zgradama koje nisu održavane. Bitno je naglasiti da klasični organi uprave grada i države ne mogu rukovoditi obnovom, nego to mora biti multidisciplinarno tijelo- ističe Butijer.