Ovaj tjedan neće baš bit’ Englez u Dubrovniku, jer je Englez ovaj tjedan u Câmara de Lobos. Gledajući buckasti spomenik Winstona Churchilla, smještenog u centru ovog malog ribarskog mjesta, čini se da nisam jedini od svoje nacije koji uživa u prekrasnom pogledu. Dok je Sir Winston ovdje dolazio slikati, ja sam stigao iz manje kreativnih pobuda, zbog posla i užitka. Ako mislite da je Dubrovnik poput otoka, udaljen i izoliran, onda biste trebali posjetiti Madeiru.
Moram priznati da nisam znao što očekivati od ovog (prekrasnog) mjesta, jedino što sam znao je to da se ovdje rodio Cristiano Ronaldo i da ovaj kraj nazivaju “europskim Havajima”.”Prošle smo godine na otoku imali 2 milijuna turista,” rekao je gradonačelnik Câmara de Lobosa, što ukazuje na to da otok živi od turista. Grupa s kojoj sam bio oduševljeno je komentirala “Wow, to je puno,” dok sam ja pomislio “Samo dva milijuna?” E, sad vi zamislite, govorimo o dva milijuna turista tijekom cijele godine, ne u sedam mjeseci. Vrlo brzo shvatite da je vrijeme na Madeiri prekrasno tijekom cijele godine.
Nalazi se u klimatskom pojasu koji je pogodan za rast i uzgoj svega što vam padne na pamet, ali zaista svega pod kapom nebeskom. Banane rastu na svakom koraku, a isto tako se i prodaju. Intanto, kad sam došao natankat na bezinsku pumpu pitali su me hoću li kupit banana! Jednako tako banane se koriste na sve moguće načine, od koktela do jela. S obzirom da volim isprobavati lokalnu hranu gdje god da dođem, nisam imao problema ni s kušanjem ribljeg jela posluženog s marakujom (food blogeri bi rekli passion fruit) i cijelom bananom na vrhu. Da, dobro ste čuli, umak od marakuje, na tome riba i na vrhu cijela banana. Izgledalo je čudno (gospođa Thomas nije bila sretna), ali meni je bilo fino i opet bih to naručio. Ništa maslinovo ulje, samo banane! Jel bi ovo jelo prošlo u nas u Gradu? Vjerojatno ne.
Prekrasna klima, savršeno vrijeme, bez vlage i hladnoće, al svejedno svježe i vruće, ključ je (ljepote) života na ovom otoku. Donosi cjelogodišnji priljev turista, svo voće i povrće koje čovjeku treba tako da izgleda kako govorimo o opuštenom načinu života. Pokazatelj savršeno izbalansirane klime je i to što nijedna kuća u kojoj smo bili nije imala ni grijanja, a ni hlađenja. Ovdje se živi usred komfort zone, iako se zapravo nalaze usred “ničega”. Planinarili smo svaki dan jer je otok poznat upravo po fantastičnim planinarskim stazama.
O popularnosti planinarenja govori i činjenica da smo do polaznišnih točki trebali doći pred zoru jer je to bio jedini način da se uhvati mjesto za parking, tako da ako ste mislili da planinarenje nije popularno, varate se. Također smo se kupali u oceanu koji je jednake temperature kao naš Jadran, ako ne i topliji. Tu su još golf igrališta, marine, trgovački centri, povijesna zdanja i zabava. E, ali što je s druge strane? Kad sam započeo razgovor s lokalcima, na trenutak mi se učinilo kao da razgovaram s nekim iz Lapada ili Gruža. Isti problem. Nedostatak cjenovno prihvatljivih kuća za stanovanje, nedostatak investicija u javni servis, AirBnb preuzima rentijerstvo i osjetan rast cijena hrane.
Sve ono što se očekuje od popularne turističke destinacije. I svuda je isto. “Kako je s parkiranjem?” pitao me kolega iz Dubrovnika. Čini se da pravog odgovora nema, parking u centru košta 1 euro po satu, a izgrađeno je toliko podzemnih garaža da mjesta ima koliko hoćeš. Što je s cestama zakrčenim taxi vozilima? “Što je ovo, najbliži Uber mi je odgovorio ‘stiže u beskonačnom vremenu’,” šokirano sam rekao kolegici iz Portugala s kojom sam stajao ispred restorana. “Čekat ćeš dovijeka,” rekla mi je s osmijehom. “Zabranili smo Uber na otoku, barem zasad,” dodala je. Nema Ubera, Glova, ali zato ima nešto sasvim čudno – Uber food.
Stekao sam dojam da ovdje stvari rade na neki svoj način i da su time sasvim zadovoljni. Možda je riječ o otočkom mentalitetu. “Ooo, vi ste iz Kraljevog Grudobrana,” komentirala je grupa njemačkih turista (Nijemci su ovdje definitivno najbrojniji turisti), dodajući kako su htjeli doć k nama na jug ali da neće “zbog kruzera”. Turističke destinacije brendirane su po dojmovima turista, neki su dobri, neki loši, ali to su stvari koje moramo prihvatiti. Moj prvi dojam o Madeiri je jednak zadnjem – egzotičan otok. Kao da je netko u jedno smiksao Afriku, Južnu Ameriku i Europu. Otok prepun boja u svakom smislu. Sigurno se vraćamo, ali sljedeći put na dulje. Barem sam tako obećao supruzi.